Amoris Laetitia. Novi naglasci u govoru o obitelji

Branko Jurić 

Dugo očekivana postsinodalna apostolska pobudnica pape Franje Amoris Laetitia o ljubavi u obitelji izašla je 8. travnja 2016. godine.

Riječ je o važnom dokumentu iz više razloga. To je dokument koji ažurira prije 40 godina objavljenu pobudnicu Familiaris Consortio (1981.) svetog Ivana Pavla II. Franjo je svojeg prethodnika proglasio svetim i priznao njegov nauk, ali se – potaknut pozivima Božjeg naroda – odlučio za posadašnjenje (aggiornamento), što i jest smisao sazivanja novih Sinoda biskupa i objavljivanja novih papinskih dokumenata.

Novi naglasci u govoru o obitelji

Riječ je, prije svega, o novim naglascima u govoru o obitelji i u obiteljskom pastoralu te stilu izražavanja koji nastoji biti bliži suvremenim generacijama.

Kada su u pitanju brak i obitelj, Katolička Crkva je tijekom prošlog stoljeća mnogima ostavila dojam institucije koja uglavnom inzistira na pravilima i idealima, zanemarujući donekle "nesavršene obitelji" koje se ne podudaraju posve s tradicionalnom institucijom obitelji. To je nešto što Franjo dobro zna, stoga se i odlučio sazvati dvije Sinode o obitelji te objaviti postsinodalni dokument Amoris Laetitia, uvijek vjeran evanđeoskom nauku.

Sinodalni hod proširuje poglede

Papa naučava da je "tradicija Crkve uvijek u pokretu", što znači da bi ona trebala biti "ne štovanje pepela, nego prenošenje vatre". Oni koji pretvaraju tradiciju u tradicionalizam postaju fundamentalisti čija je nostalgija povratak u pepeo. Tradicija su korijeni koji jamče da drvo raste, cvjeta i donosi plodove. Zato Franjo rado citira argentinskog pjesnika koji kaže da sve što na stablu cvjeta živi od onoga što je pokopano ("Lo que el árbol tiene de florido vive de lo que tiene sepultado", Francisco Luis Bernárdez, 1900-1978).

"Sinodalni hod omogućio je da razmotrimo stanje u kojem se nalaze obitelji u današnjem svijetu, da proširimo naše poglede i oživimo našu svijest o važnosti braka i obitelji", piše Rimski biskup u uvodu. "Istodobno, složenost predloženih tema pokazala nam je nužnost da nastavimo slobodno produbljivati neka doktrinarna, moralna, duhovna i pastoralna pitanja" (AL 2).

Pobudnica nakon dvije sinode

Amoris Laetitia je značajan dokument upravo jer je riječ o postsinodalnoj apostolskoj pobudnici, odnosno tekstu koji je Papa napisao uzimajući u obzir rasprave i zaključke sinoda koje je sazvao u listopadu 2014. i u listopadu 2015. godine. To objašnjava njezinu neizbježnu opsežnost. Zato Papa u uvodu ne preporučuje da se tekst čita površno i na brzu ruku. "Obitelji i oni koji se bave obiteljskim pastoralom najveću će korist izvući ako budu dio po dio čitali strpljivo i oprezno ili ako budu u njoj potražili i posvetili pozornost onim dijelovima koji odgovaraju njihovim konkretnim potrebama. Vjerojatno je da će se, primjerice, bračni parovi više prepoznati u četvrtom i petom poglavlju, da će se pastoralni djelatnici posebno zainteresirati za šesto poglavlje, a da će svi osmo poglavlje doživjeti kao izazov i poticaj na preispitivanje" (AL 7).

Vrijeme je važnije od prostora

Podsjećajući da je vrijeme važnije od prostora, Franjo potvrđuje da ne treba sva doktrinarna, moralna ili pastoralna pitanja rješavati intervencijama učiteljstva. U Crkvi je, naravno, potrebno jedinstvo učenja i prakse, ali to ne isključuje različite načine tumačenja nekih vidova učenja ili nekih posljedica koje iz toga proizlaze. Tako će biti sve dok nas Duh ne uputi u svu istinu (usp. Iv 16,13), to jest dok nas potpuno ne uvede u Kristovo otajstvo, kada budemo gledali sve njegovim očima (AL 3).

Papa Franjo je uvijek pokazivao veliku pozornost na potrebu da se klasična moralna pitanja uokvire unutar neidealiziranog pogleda na stvarnost ljudskog bića, kao i u velika socijalna i ekonomska pitanja našeg vremena. Franjo je prije svega pastir, ali je i anti-ideolog.

Ususret svima bez iznimke

Poput njegovih prethodnih dokumenata, pobudnice Evangelii Gaudium o naviještaju Evanđelja u današnjem svijetu iz studenoga 2013. i enciklike Laudato si' o brizi za zajednički dom iz svibnja 2015., i ​​pobudnica Amoris Laetitia vrlo je vjerna Evanđelju i Franjinoj misli koja se ne ustručava pokazati smjer Crkve koja izlazi, osobito ususret ranjenim obiteljima i pojedincima - jer Crkva se "mora ugledati na Sina Božjega, koji ide ususret svima bez iznimke" (AL 309).

Milosrđe - odgovor na znakove našeg vremena

Poznati teolog kardinal Walter Kasper, na prvim stranicama svoje knjige "Poruka Amoris Laetitiae" (2018.) naglašava da ova pobudnica nije novi nauk, nego kreativna obnova tradicije čiju vrijednost uvijek valja prevoditi u aktualnu situaciju. To je smisao posadašnjenja o kojemu je govorio Papa Ivan XXIII. Teolog primjećuje da je jezik ovog dokumenta posve jasan te da je narod Božji jako radostan i zadovoljan pobudnicom koja daje mjesta slobodi i tumači srž kršćanske poruke na razumljiv način. Budući da na zemlji iznovice proživljavamo vrijeme nasilja i da su zbog toga mnoge osobe ranjene, također u brakovima, kardinal Kasper podsjeća da ljudi trebaju milosrđe, razumijevanje i suosjećanje. Upravo je milosrđe odgovor na znakove našeg vremena.

Velikodušnost, predanost, vjernost i strpljivost

Ova pobudnica poprima posebno značenje u kontekstu izvanredne Jubilejske godine milosrđa (2016. godine). Ponajprije zato što predstavlja poziv kršćanskim obiteljima da cijene darove braka i obitelji i čuvaju ljubav snažnom i ispunjenom vrednotama, kao što su velikodušnost, predanost, vjernost i strpljivost. Uz to, ona pokušava potaknuti sve osobe da budu znakovi milosrđa i blizine tamo gdje obiteljski život nije savršen ili u njemu nema mira i radosti (AL 5).