O svetome Nikoli Taveliću, povodom njegova spomendana
Marito Mihovil Letica - Zagreb
Osobito izražajno i živopisno javlja se sveti Nikola Tavelić na fresci ″Krist Kralj″ u franjevačkoj crkvi Gospe od Zdravlja u Splitu. Autor freske znameniti je hrvatski slikar Ivo Dulčić, vrlo blizak franjevcima i njihovu nauku. Na slici s desne strane uskrsloga Krista nalaze se dvojica slavenskih apostola: sveta braća Ćiril i Metod; a s lijeve strane dva hrvatska Božja ugodnika, obojica umrla mučenički, u različitim stoljećima, zemljama i okolnostima: sveti Nikola Tavelić i sveti Marko Križevčanin. Nikola Tavelić skončao je krajem 14. stoljeća u jeruzalemskoj lomači – zato boje njegova habita na fresci plamte.
Nikola Tavelić rodio se, po svoj prilici, oko 1340. u Šibeniku, u okrilju obitelji koja bijaše odvjetak stare hrvatske plemićke porodice. Ušao je u Franjevački red u Bribiru, gradu slavnih kneževa Šubića. Smatra se da je studirao filozofiju i teologiju u Zadru ili Splitu, a prema nedovoljno pouzdanim podatcima stanovito je vrijeme boravio na studiju u Italiji. Za svećenika je zaređen oko 1365. godine.
Na poticaj pape Grgura XI. pozvao je 1372. fra Bartol Alvernski, vikar Bosanske vikarije, šezdesetak učenika i uzornih redovnika iz raznih franjevačkih provincija da budu misionari u Bosni. Pozvao je među njima i Nikolu Tavelića. Fra Bartol Alvernski izvijestit će papu Bonifacija IX. da su misionari uzmogli dovesti na put prave vjere oko 50 000 bogumila, bosanskih krivovjeraca.
Nakon 12 godina misijske službe, Nikola Tavelić u jesen 1383. odlazi u Palestinu i nastanjuje se u samostanu na Sionu gdje je učio arapski jezik, obilazio sveta mjesta i pripremao se za misionarski rad u Svetoj Zemlji. Nikola i njegova tri subrata franjevca iz Reda manje braće – sveti Deodat iz Ruticinija u Akvitaniji, sveti Petar iz Narbonne u Francuskoj i sveti Stjepan iz Cunea u Italiji – nastupili su pred jeruzalemskim kadijom i njegovim savjetnicima s pozivom na razgovor, kako su istaknuli, o ″stvarima vrlo korisnim i spasonosnim za njihove duše″, nastojeći ih privoljeti da prihvate evanđelje i prigrle Krista ne samo kao velikoga proroka, odnosno ″pejgembera Isu″, kako u islamu kažu i drže za Isusa, nego i Sina Božjega i jedinoga Spasitelja.
Bijahu uhićeni i zatim pred jeruzalemskim kadijom saslušani te im je rečeno da će spasiti život ako odbace što su u propovijedi i proglasu izrekli. Odbivši se odreći istine o Isusu Kristu, sasječeni su i bačeni u oganj lomače. Mučeničkom su smrću umrli 14. studenoga 1391. godine. Svjedok događaja bio je i fra Gerard Chalvet, gvardijan samostana Svetoga Spasa na Sionu, koji je o tome poslao izvješća u Vatikan, Leipzig, Šibenik i drugamo.
Nikolu Tavelića ubrzo počeše slaviti kao svetca i mučenika u Franjevačkome redu, a navlastito u njegovu rodnom Šibeniku. Papa Leon XIII. odobrio je 1889. štovanje Nikole Tavelića i drugova, a papa Pavao VI. svečano ih proglasi svetima 21. lipnja 1970. u Vatikanu, u nazočnosti više od 20 000 Hrvata iz domovine i svijeta. Treba napomenuti da je Nikola Tavelić prvi kanonizirani Hrvat. Prisjetimo se našega svetca i Božjega ugodnika u prigodi njegova spomendana 14. studenoga.
