Godina velikih jubileja: 800. obljetnica smrti sv. Dominika i dolaska dominikanaca u hrvatske krajeve
Marito Mihovil Letica
Njegovi su simboli dominikanski bijeli habit, bijeli ljiljani, zvijezda i pas. Simbol psa dolazi od viđenja što ga je majka svetoga Dominika, blažena Ivanica od Aza, imala prije njegova rođenja. Predaja kaže da je usnula neobičan i uvelike uznemirujući san: iz njezine je utrobe izišao pas držeći u ustima upaljenu zublju. Probudivši se shvatila je snoviđenje kao poruku od Boga te je odlučila hodočastiti u samostan svetoga Dominika od Silosa i iskati svetčev zagovor. Htijući mu potom zahvaliti, nadjenula je sinu ime Dominik. Blaženi Umberto de Romans, četvrti nasljednik svetoga Dominika, ovako je objasnio dotičnu simboliku: ″U viziji psa nagovješteno je rođenje čuvenoga propovjednika koji će u mnogim srcima upaliti zublju gorljive riječi što će silno rasplamsati u mnogim srcima ugaslu ljubav, a lavežima ustrajnoga propovijedanja progoniti vukove iz stada i pozvati na budnost vrlina duše koje su spavale u grijesima.″
Sveti Dominik, pravim imenom Domingo de Guzmán, rođen je u okrilju plemićke obitelji u Caleruegi u Španjolskoj između 1170. i 1173. Studirao je teologiju i umjetnost u Palenciji, nakon čega je pristupio zajednici regularnih redovnika u Osmi. Putovao je s mjesnim biskupom u Dansku i Italiju, u Rim, a papa Inocent III. uputio ih je 1205. da propovijedaju među krivovjercima albigenzima u južnoj Francuskoj. Posvetivši se propovijedanju, osnovao je Dominik u Toulouseu 1215. redovničku zajednicu misionara propovjednika, nazvanu Red propovjednika, latinski ″Ordo praedicatorum″, koji su, živeći u siromaštvu, trebali djelovati među albigenzima odvraćajući ih od hereze te su smjerali obnoviti i učvrstiti narušeno duhovno jedinstvo zapadnoga kršćanstva. Nasljednik Inocenta III., papa Honorije III., potvrdio je red 1217. godine. Dominik je svoju braću slao na najpoznatija sveučilišta: u Pariz, Madrid, Bolognu i drugamo. Osnovao je samostane u Rimu i Bologni, a uspostavio je i žensku granu reda te tzv. treći red.
Treba posebno napomenuti da je cijeli život pokazivao djelatnu ljubav prema siromasima. U doba strašne gladi, prodao je Dominik svoje skupocjene knjige da bi pomogao potrebitima jer, kako reče, ″ne može učiti iz mrtvih koža dok oko njega živi ljudi umiru od gladi″. Sveti Dominik umro je u Italiji, u Bologni, kolovoza 1221. godine. Proglašen je svetim već 1234., a njegov spomendan Crkva obilježava 8. kolovoza.
Godina 2021. jest godina velikih jubileja vezanih uz Dominikanski red; ove se godine obilježavaju dva značajna jubileja: 800. godišnjica smrti svetoga Dominika i 800. obljetnica dolaska dominikanaca u hrvatske krajeve.
Poželjno je spomenuti makar neka među mnogobrojnim značajnim dominikanskim imenima i doprinosima. Dali su velebne skolastičke teologe i filozofe: svetoga Alberta Velikoga i svetoga Tomu Akvinskoga. Dominikanac Augustin Kažotić, zagrebački biskup i reformator katedralne škole, rođen 1260. u Trogiru, prvi je hrvatski blaženik, beatificiran 1702. Treba spomenuti i to da Dominikanski generalni studij u Zadru, koji je djelovao od 1397. do 1807., smatramo prvim hrvatskim sveučilištem.
Dominikancima i dominikankama čestitamo njihove jubileje i neka im Božje svjetlo osvjetljava putove u vremenu koje dolazi.
