Odgovorni smo pomoći i zauzeti se za patnje drugih
Martina Prokl Predragović (JRS) - Zagreb
Nedavno je u Rijeci obilježen Svjetski dan izbjeglica kojega je organizirala međunarodna humanitarna organizacija Isusovačka služba za izbjeglice u partnerstvu s UNHCR-om, UN-ovom agencijom za izbjeglice, Riječkom nadbiskupijom te uz podršku Grada Rijeke. Tim povodom ravnatelj Isusovačke službe za izbjeglice (JRS) p. Stanko Perica, SJ., podijelio je s Helenom Anušić i čitateljima časopisa Zvona svoja razmišljanja o trenutnoj izbjegličkoj situaciji u ovom dijelu Europe.
Caritas Europa objavio je ovih dana izjavu u povodu 20 godina obilježavanja Svjetskog dana izbjeglica i 70. godišnjice usvajanja Konvencije Ujedinjenih naroda o statusu izbjeglica, u kojoj se posebno osvrće na „Balkansku rutu“ na kojoj je JRS izuzetno prisutna. U njoj, između ostaloga, pozivaju stvaratelje politika da zaštite pravo na azil i dostojanstvo ljudi u pokretu te da olakšaju kretanje ljudima umjesto da grade zidove.
P. Perica je istaknuo kako je na toj balkanskoj ruti već godinama doista teška situacija te žalosti činjenica da protok godina ne donosi poboljšanje, nego sve veći kaos. Ljudi su prepušteni sami sebi i svi na neki način pate - kako migranti tako i lokalno stanovništvo, a potrebno je samo malo političke volje da se ta situacija riješi, smatra p. Perica te zaključuje kako se za bogate zemlje zaista ne radi o velikom broju ljudi. Npr. u BiH, gdje je Isusovačka služba za izbjeglice, kao i većina migranata, prisutna u Bihaću i Sarajevu, je oko 8 000 migranata, što za tu zemlju znači veliki pritisak, pri čemu je p. Perica izrazio žaljenje što se Europa ne angažira više. Ljudi su ondje ostavljeni bez temeljnog ljudskog dostojanstva. Brojni žive izvan kampa, u šatorima i ruševnim nastambama, i ostaje samo nadati se da će se ta situacija uskoro riješiti.
U isto vrijeme, naše društvo izuzetno je podijeljeno po pitanju izbjeglica. Iako imamo kao narod to iskustvo izbjeglištva, 'lome se koplja' oko toga treba li Hrvatska i u kojoj mjeri pomoći onima koji dolaze iz Sirije, Pakistana, Irana i drugih zemalja.
P. Perica je objasnio kako su naši krajevi žrtve šireg konteksta u kojemu živimo i geopolitičke situacije koja nas okružuje. Na žalost svjesni smo koliko je Europa napravila grešaka u svojoj politici migracija, nastavio je. Dopustila je u nekim zemljama da se migrante getoizira, da ne prođu kvalitetan proces integracije i u takvoj situaciji u kojoj mnogi generacijama žive izolirani i u siromaštvu dolazi do radikalizacije tih ljudi jer je vrlo lako tim ljudima manipulirati. To je uzrok zašto dolazi i do onih loših stvari kojih se svi bojimo. Pred tim temama ne treba zatvarati oči, jasan je p. Perica, nego nas te greške trebaju učiti promijeniti aktualnu politiku jer s druge strane postoji puno dobrih slučajeva integracije: ljudi koji su naučili jezik, pronašli posao, doprinose hrvatskom društvu i postaju velika dodana vrijednost našoj stvarnosti. Naime, izbjeglice kada dođu u neku zemlju, kreću 'od nule' i trebaju se truditi izgraditi ispočetka svoj život. Zato su useljeničke zemlje obično vrlo uspješne poput SAD-a, Australije i Kanade koje imaju useljeničku tradiciju. Doseljenici nam neće oduzeti naše vrijednosti, nego nam mogu dati puno novih vrijednosti kojima svjedočimo u Isusovačkoj službi za izbjeglice u Hrvatskoj, poručuje njezin ravnatelj.
Iako je „Balkanska ruta“, kojom je prije pet godina preko milijun izbjeglica došlo u EU, načelno zatvorena, još uvijek se mnogi preko nje pokušavaju domoći Europe u bijegu pred ratovima, prirodnim katastrofama i gladi. No sve je manje humanitarnih organizacija koje im pomažu. Objašnjavajući na koji način to čini JRS, p. Perica ističe kako danas nije lako pomagati zbog pandemije koronavirusa i nedostatka sredstava nužnih za pomoć. No, JRS i dalje djeluje u zemljama u kojima se nalazi na način kako je to u tim zemljama potrebno. U Hrvatskoj konkretno su najviše aktivni u pomoći onima koji su zatražili i dobili azil. Pomažu primarno u integraciji, odnosno pomažu izbjeglicama da se snađu i ostvare normalan život: nauče jezik, pronađu posao, djeca da krenu u vrtić itd. Pomažemo i strancima koji dolaze u Hrvatsku raditi, kao i povratnicima, osobito iz Južne Amerike, ponajviše u borbi s hrvatskom birokracijom. Tu su sada aktualni i humanitarni koridori koji su konkretan način pomoći onima koji su doista u teškoj humanitarnoj situaciji.
Mi koji živimo u Europi, koji smo dio najciviliziranijeg dijela svijeta, onog koji baštini vrijednosti prava, filozofije i kršćanstva, imamo odgovornost pomoći i angažirati se, ne dopusti da nas strah učini slijepima za patnje drugih. Ako se mi, kršćani, bojimo da će nas netko 'islamizirati', tada je naša vjera slaba. Uvijek je u tradiciji kršćanske vjere bilo ići onima koji su drugačiji i pružiti svjedočanstvo - dati dio svoje kulture i baštine. To je ono što trebamo činiti – zaključuje p. Perica.
