Osvrt na knjigu "Mariološke rasprave" Ante Sekulića
Marito Mihovil Letica - Zagreb
Zakoračili smo u mjesec svibanj, koji mnogi smatraju najljepšim i najživotnijim u godini. Posvećenje ovoga mjeseca Djevici Mariji dio je pučke pobožnosti rasprostranjene diljem kršćanskoga svijeta. Tako u svibnju, mjesecu cvijeća (nazvanomu u hrvatskome jeziku po biljci svibu, koja obično u svibnju procvjeta bijelim cvjetovima), odjekuje u našim crkvama i marijanskim svetištima pjesma ″Marijo, svibnja kraljice″.
Trebamo neizostavno spomenuti svetoga Ivana Pavla II., koji je za papinsko geslo bio izabrao ″Totus Tuus″ odnosno ″Sav Tvoj″, čime je zdušno izražavao potpuno predanje Djevici Mariji. ″Ovo je njezin mjesec. Tako vrijeme liturgijske godine zajedno s ovim mjesecom zove i poziva naša srca otvoriti se prema Mariji na poseban način″, rekao je Ivan Pavao II. na sveopćoj audijenciji početkom svibnja 1979. godine.
Danas će biti riječi o knjizi ″Mariološke rasprave″, objavljenoj u Zagrebu 2020. Izdavač je ″M-Print″, a suizdavač Katoličko društvo ″Ivan Antunović″ u Subotici. Autor je prof. dr. Ante Sekulić. Na početku knjige istaknut je njegov marijanski moto: ″Dragoj osobi koja Veliku Mariju voli i njoj se moli″.
Poželjno je iznijeti osnovne biografske podatke o autoru, hrvatskome književniku, jezikoslovcu, poliglotu, povjesničaru kulture, plodnome piscu koji je postao redoviti član Papinske marijanske akademije u Rimu, uz to i drugih znanstvenih udruga te dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Ante Sekulić rođen je 1920. u Tavankutu u Bačkoj. Na Sveučilištu u Zagrebu doktorirao je radnjom o govoru bačkih Hrvata te je najveći dio znanstvene pozornosti usmjerio na istraživanje njihova jezika, običaja i povijesti. Istaknuo se plodonosnim znanstvenim i književnim djelovanjem te je objavio oko šezdeset knjiga i nekoliko stotina članaka, radova u periodici. Bio je jedan od književnih suradnika u čuvenoj ″Zagrebačkoj Bibliji″ objelodanjenoj 1968. Ne smije ostati prešućeno da su Antu Sekulića zbog njegovih uvjerenja, odnosno hrvatskoga rodoljublja i katoličke vjere, jugoslavenske komunističke vlasti dva puta poslale na odsluženje višegodišnjih zatvorskih kazni.
U slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj uručena su mu brojna odlikovanja i nagrade od kojih spominjemo najvažnije: Red hrvatskog pletera, Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića, Red Stjepana Radića, Povelja zahvalnosti istaknutim članovima Matice hrvatske. Dobio je i nagradu grada Zagreba. Počasni je građanin grada Subotice. Prof. dr. Ante Sekulić preminuo je u Zagrebu 2016. godine.
Vratimo se njegovoj postumno objavljenoj knjizi ″Mariološke rasprave″, koju je sâm autor tako naslovio. U predgovoru priređivač i urednik prof. dr. Stjepan Kušar piše:
″Rasprave su povijesnog karaktera, a dijelom zalaze i u područje pučkih pobožnosti s kojima su povezani također narodni običaji. Kroza sve to progovara autorovo duboko i istančano poznavanje materije kojom se bavi: narav marijanske pobožnosti, zavidno poznavanje povijesnih vrela i osoba, teološka informiranost, istančan smisao za duh hrvatskog jezika i za njegov književni izraz kako na pučkoj tako i na književnoj razini te nadasve duboka ukorijenjenost u patrijarhalnu tradiciju bačkih Hrvata, prožetu dubokom vjerom i neugasivim pouzdanjem u bliskost i pomoć Isusove majke u svim nedaćama života.″
Knjiga, kojoj je na ovitku slika milosne Crne Gospe u kapelici franjevačkoga samostana u Subotici, sastoji se od tri dijela, pri čemu svaki sadrži tri rasprave. U prvome dijelu prevladava bačka i šira podunavska tematika, s raspravama kojih su naslovi ″Marijanske pobožnosti podunavskih Hrvata″, ″Marija u bačkoj povijesti tijekom XVI. stoljeća″ i ″Značenje molitvenika i obrednika biskupa Budanovića (1873.-1958.) za čašćenje Marije u Podunavlju″. U drugome dijelu nalaze se radovi ″Trsatsko svetište u hrvatskoj književnosti″, ″Bogorodica u crkvama i samostanima pavlina″ i ″Biskup Martin Borković (1597.-1687.)″. Treći dio sadrži ove radove: ″Zagrebački biskupi i bistrički župnici u prošteničkoj obnovi Marije Bistrice u posljednjih 300 godina″, ″Marija u hrvatskoj književnosti nakon Drugoga vatikanskog sabora″ i ″Majka Marija u hrvatskoj pučkoj pjesmi″.
U popratnoj riječi franjevac Franjo Emanuel Hoško uz ostalo ističe da je ″posebnu pažnju pisac posvetio opisivanju osobito znakovitih pobožnosti u svibnju i listopadu te narodnim običajima i pobožnostima koji su nadahnuti ili vezani uz pojedine Marijine blagdane tijekom godine. Utvrdio je koliki i kakav zamah očitovanju marijanskih pobožnosti daju marijanska prošteništa, njih devet, i hodočasnička dolaženja u ta i druga proštenišna mjesta.″
Pišući o Mariji u hrvatskoj književnosti nakon Drugoga vatikanskog sabora spominje se Ante Sekulić godinâ procvata marijanskih pobožnosti, od 1975. do 1990., koje je osobito poticao Ivan Pavao II., odgojen u snažnom ozračju Gospe Częstochowske ili Crne Gospe, milosne slike u samostanu Jasna Gora. Ante Sekulić piše:
″I, konačno, u hrvatskim krajevima u već spomenutim godinama (1990.-1992.) marijanske pobožnosti sadržajno i formalno postaju sastavnice tegobne i pogibeljne svakidašnjice. / U prosudbi oko svega što se zbivalo i oko čega se raspravljalo u vezi sa štovanjem Marije nakon Drugoga vatikanskog sabora u Hrvatskoj, može se bez većih teškoća ustvrditi da je Bogorodica ostala u našem puku ono što je uvijek i bila: Odvjetnica, Zagovornica i Najvjernija Majka. Prilike u kojima je živio hrvatski narod, napori oko obrane vlastitoga identiteta nisu bili prikladni ′pomodarstvu′; društveni okviri i stege svagdašnjice nisu bili zapreka povjerenja u Mariju; nema na stranicama književnih djela kolebanja i sumnje u majčinsku dobrotu i pomoć Marijinu.″
Naposljetku valja reći da se posmrtno objavljena knjiga prof. dr. Ante Sekulića ″Mariološke rasprave″ iskazuje vrlo vrijednim doprinosom mariologiji te zavrjeđuje široku čitateljsku pozornost.
