U Rimu proslavljeni blagdani svetoga Leopolda Mandića i blaženoga Ivana Merza
Gabrijel Kamber - Rim
Svake akademske godine ta je proslava ujedno bila i proljetni susret svih hrvatskih rimskih studenata, ali ove godine zbog epidemioloških mjera susret nije organiziran u uobičajenom obliku. Na misi su sudjelovali i diplomatski predstavnici: Jasen Mesić, veleposlanik Republike Hrvatske u Italiji te Tea Zupičić, otpravnica poslova u Veleposlanstvu Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici.
U homiliji vlč. Senjan se osvrnuo na nedjeljni evanđeoski ulomak iz Ivanova evanđelja, koji predstavlja svojevrsnu Isusovu oporuku. Upravo zato što je oporuka, riječ pred smrt, Kristove riječi dobivaju osobitu dubinu i snagu pa tako i na drugačiji način djeluju na naše prihvaćanje i razumijevanje. Isus svoju oporuku obznanjuje u okolnostima Posljednje večere gdje progovara o radosti, ljubavi i prijateljstvu. Dotaknuvši se teme ljubavi, propovjednik je naglasio kako Krist svoj poziv da se razdamo ljubeći, svakom od nas upućuje na jednostavan i direktan način. Ljubiti znači položiti život za svoje prijatelje, znači imati vremena za drugoga, prepoznati njegove potrebe, radovati se s njim i tješiti ga u žalosti, imati osjećaja za onoga koji je sa mnom za stolom.
Osim toga, istaknuo je kako položiti svoj život za prijatelje jednostavno znači ne stavljati sebe u prvi plan, znači nadići i izići iz sebe poput Krista. Na takav način ljubav nije ugodan i lepršav osjećaj već ona ponajprije podrazumijeva žrtvu. Upravo su to činili sveti Leopold i blaženi Ivan Merz. Leopold Bogdan Mandić provodio je sate i dane u ispovjedaonici bez ikakvog žaljenja za slobodnim vremenom, za odmorom, za drugim mjestom, drugim ljudima ili za drugom službom. On je jednostavno položio život ondje u malenoj ispovjedaonici, u službi koju mu je Bog povjerio i među ljudima koji su ga tražili.
Tu je pronašao Božju zapovijed i nju je ispunio; nije postao mekušac koji je u ime lude tolerancije sve smatrao dopuštenim, već je kao izvršitelj ozbiljnih Božjih zapovijedi, ljubav, koja je osjećaj, pretvorio u prostor u kojem se može stajati. U takvom prostoru ljubavi boravio je blaženi Ivan Merz koji je snagu za vršenje Božjih zapovijedi crpio iz euharistije gdje je naučio što znači istinski ljubiti i što je prava ljubav: to nije tek puka tolerancija svega i svakoga nego istinska suradnja s Božjim naumom i milošću – naglasio je propovjednik.
Na kraju homilije osvrnuo se na pandemiju koja je rimske studente, umjesto hoda po rimskim trgovima i ulicama, papinskim bazilikama i sveučilištima, zatvorila u sobe, u svojevrsnu klauzuru koja je time postala mjesto našeg posvećenja. Propovijed je zaključio ohrabrenjem kako nas je Isus izabrao i postavio da u ovom gradu donosimo rod i kao njegovi prijatelji, preko našeg studija, u skrovitosti i molitvi. Krist poznaje sve naše trudove i muke, lijenosti i malaksalosti, čuje naše jadikovke ali i oduševljenja. Budući da je on vjeran Bog, te jer nas je izabrao i poslao, on će ispuniti svoja obećanja, a na nama je da mu ostanemo vjerni prijatelji koji ljube jedni druge te da budemo ponizni i ustrajni poput svetog Leopolda, gorljivi i čisti poput blaženog Ivana – rekao je velečasni Senjan.
