Vijesti iz života Katoličke Crkve u Hrvatskoj
Neno Kužina - Zagreb
Danas, na Uskrsni ponedjeljak, diljem Hrvatske vjernici su tek u manjem broju, pridržavajući se epidemioloških mjera, pohodili mjesta duhovnih okupljanja u prirodi, najčešće ispred drevnih crkvica i kapela. Na vanjskom oltarnom prostoru svetišta Majke Božje Remetske u Zagrebu svečanom euharistijom otvorena je proštenjarska godina. Blagoslovljen je lik Remetske Gospe – Zagovornice Hrvatske, izrađen u kaljenom staklu koji će trajno stajati na vanjskom oltarnom prostoru. Nova hodočasnička godina danas je otvorena u Župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Molvama.
Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić služio je uskrsnu misu u Crkvi na otvorenom bl. Alojzija Stepinca u Hrvatskom nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke. „Isusovo uskrsnuće je temelj kršćanske vjere. Kršćanska vjera stoji i pada s istinom Kristova uskrsnuća od mrtvih“, naglasio je. Govoreći o ženama kao prvim svjedocima Isusova uskrsnuća, kardinal je rekao da je to njihovo iskustvo početak nove povijesti. To novo iskustvo nije bilo lako prihvatiti učenicima, no radost susreta s Uskrslim pobijedila je svaki strah. Da bismo to povjerovali i nama kao i prvim Isusovim učenicima treba vremena i milosti: „Pozvani smo i mi u svojoj sredini, osobito u ovo vrijeme posebnih kušnji i nevolja koje su zahvatile našu Domovinu i cijeli svijet, novim poletom usmjeriti pogled prema Nebu i moliti zagovor i pomoć, jer On, Uskrsli gospodar je sadašnjosti i budućnosti.“
Na svetkovinu Uskrsa u bazilici sv. Kvirina u Sisku sisački biskup Vlado Košić poslužio se zgodom iz knjige pape Benedikta XVI. o pobožnoj ženi koja je imala jedanaestero djece, a od toga osmero na putu svećeništva i redovništva i koja je u oporuci na kraju svog životnog puta napisala: „Čini sa mnom što hoćeš, samo mi daj da te ljubim do kraja“. „Ovo su veoma znakovite i duboke riječi koje povezuju: Isusa – s čovjekom – u ljubavi – koja se odražava najviše u Euharistiji. A to je upravo Uskrs! Koliko li smo samo puta ovih proteklih mjeseci mogli vidjeti upravo Krista patnika u našoj braći i sestrama koji su ostali bez svoga doma, koji su ostali još gore bez ikoga svoga, sami i napušteni! Koliko smo puta mogli vidjeti suze u očima staraca, ali i djece! Koliko smo puta mogli vidjeti majke i očeve koji su htjeli, a nisu mogli zaštititi svoju djecu koja su bila izbezumljena od straha!
U katedrali Gospe Velike u Dubrovniku misno slavlje na Uskrs služio je riječki nadbiskup koadjutor i apostolski upravitelj Dubrovačke biskupije Mate Uzinić. Širenjem kršćanstva vijest o uskrsnuću stigla je i do nas, pa i mi kažemo da smo kršćani jer vjerujemo u uskrsnuće, kazao je u homiliji nadbiskup, dodavši kako se broj katolika u svijetu povećava, ali tamo gdje je kršćanstvo nastalo sada se ono nalazi u ostatcima. U Europi broj kršćana polako opada. No ima jedna stvar puno tragičnija od tog našeg broja, kazao je te naveo neka istraživanja koja pokazuju kako primjerice u Velikoj Britaniji, iako se mnogi deklariraju kao kršćani, njih 50 posto ne vjeruju u Isusovo uskrsnuće niti u našu mogućnost suuskrsnuća. Kod nas je brojka povoljnija kad je riječ o vjerovanju u Isusovo uskrsnuće, ali nije kada je riječ o našem uskrsnuću. Zanimljivo je da netko može biti kršćanin, a ne vjerovati u ono na čemu počiva i od čega polazi kršćanstvo, a to je Isusovo uskrsnuće i mogućnost da i mi suuskrsnemo s njime, da vječno živimo, primijetio je nadbiskup Uzinić, a prenijela IKA.
„Kristovo uskrsnuće je jedina prava zraka nade koja je prodrla u smrtnost našega ljudskog života; to je jedino uže spasa koje nam je pruženo nad provalijom koja zjapi nad našom ljudskom sudbinom“, rekao je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, služeći na svetkovinu Uskrsa svečanu misu u đakovačkoj prvostolnici Sv. Petra. „Put do prihvaćanja uskrsnuća je težak. Ide od praznog groba, preko ukazanja Uskrsloga Isusa učenicima i na kraju se rađa vjera. I kao što je Isusovo uskrsnuće Božje djelo i Božji odgovor na nasilnu Isusovu smrt, tako je i vjera u uskrsnuće Božji dar“, istaknuo je nadbiskup, dodavši kako za Isusova učenika uskrsnuće postaje stvarnost tek kad je povjerovao. Okupljenima je posvijestio kako se Uskrs ne može slaviti tako da sve ostane po starom, već Uskrs znači i obrat te novi početak. „Uskrsnuće se istinski slavi tako da odbacimo svoju skeptičnu narav, svoju sumnjičavost, svoju uplašenost, razočaranost i povučenost u nas same pred otvorenim pitanjima i problemima, da pred izazovima bračnog i obiteljskog, profesionalnog, gospodarskog, društvenog i političkog života izađemo iz svoga groba u kojega smo se zavukli, te da dopustimo da se povijest razvija i da se povijest spasenja koja je utkana u ljudsku povijest također odvija dalje.“
Na poziv duhovnika pulske podružnice Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva preč. Milana Mužine, vicepostulator kauze za kanonizaciju bl. Miroslava Bulešića, preč. mr. Ilija Jakovljević napisao je prigodno promišljanje o Uskrsu u doba pandemije, u svjetlu duhovnosti bl. Miroslava Bulešića. „Ovogodišnja proslava Isusova uskrsnuća događa se u vremenu pandemije koja snažno utječe ne samo na društveni i gospodarski život već i na vjernički. Naglasak se ponovno stavlja na „kućnu Crkvu“ – „obiteljsku Crkvu“ kao što je bilo u počecima Crkve. Kućna Crkva danas postaje sve snažniji nositelj vjere u obitelji i društvu. Slavlje Uskrsa ponajprije je blagdan vjere, ali i obiteljskog zajedništva. Mnoge obitelji neće moći ostvariti željeno zajedništvo sa svojim članovima, posebno s onima koji žive po domovima ili se nalaze na liječenju ili u samoizolaciji. Čovječanstvo se nadalo, poput one dvojice učenika iz Emausa, da će ovaj Uskrs slaviti u boljoj epidemiološkoj situaciji te se i mi danas nalazimo u istom raspoloženju kao ona dvojica učenika. Oni su bili potišteni i obeshrabreni, više se nisu ničemu nadali niti što očekivali. Dok su se jedan drugome jadali, pridružio im se Neznanac (Isus) te sluša njihove jadikovke. Nešto slično izgleda i naša ovogodišnja proslava Uskrsa: distanca, maske, nemogućnost prelaska granice, pohoda našim starijima i nemoćnima, strah da se ne zarazimo, sumnja u cjepivo, traženje krivca u drugome… S tim i sličnim pitanjima živimo, putujemo više od godinu dana. Međutim, ne trebamo gubiti nadu, već se trebamo zalagati svim srcem kako bi iz ovog vremena izašli kao bolji ljudi i društvo. Za taj iskorak potrebna nam je, kako nas uči bl. Miroslav Bulešić, „vjera i samo onaj koji vjeruje može pobijediti svijet (pandemiju). Kada bismo imali savršenu uskrsnu vjeru bilo bi u nama nešto pobjedničko, neko sunčano svjetlo koje bi divno preobrazilo svagdanji život s njegovim brigama i nevoljama“, stoji uz ostalo u pismu preč. Jakovljevića.
