O svetom Jeronimu u povodu 1600. godišnjice njegove smrti
Marito Mihovil Letica - Zagreb
Spomendan svetoga Jeronima je 30. rujna, a zaštitnik je teologa, prevoditelja, bibliotekara, učitelja, studenata, uz njih i Dalmacije. Često se spominju Jeronimove navodne riječi: ″Oprosti mi, Gospode, jer sam Dalmatinac″ ili, izvorno latinski, ″Parce mihi Domine, quia Dalmata sum″, kojima izražava svoj gorljivi temperament i naglu narav. U vezi s time postoje, recimo to tako, dvije poteškoće.
Prva je u tome da spomenute izreke, ekspresivne i simpatične, nema u njegovim spisima. Druga poteškoća proizlazi iz povijesne činjenice da se negdanja rimska provincija Dalmacija rasprostirala na znatno širemu ozemlju nego današnja Dalmacija u okrilju domovine nam Hrvatske. Rimska Dalmacija obuhvaćala je velike dijelove današnjih zemalja Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Albanije. Tako da zapravo nije jasno, imajući u vidu današnje granice, je li sveti Jeronim Dalmatinac ili Bosanac, a mnogi naši sunarodnjaci htjeli bi da je Međimurac.
Naime, različita su mišljenja glede pitanja gdje se nalazio Jeronimov rodni grad Stridon. Arheolog don Frane Bulić smještao ga je u blizini Grahovskoga polja. I arheolog Josip Alačević podupirao je pretpostavku da se Stridon po svoj prilici nalazio na području današnjega Grahova u Bosni. Zanimljivo je spomenuti i teoriju da je Stridon bio na području današnjega Međimurja u mjestu Štrigovi, kako je zapisao pavlinski redovnik Josip Bedeković, a i današnji stanovnici toga međimurskog naselja slave svetoga Jeronima kao svojega sumještanina i suzavičajnika.
Jeronimovim imenom nazvane su mnogobrojne crkve u Hrvatskoj, Europi i svijetu, k tome škole i zavodi. Za nas je osobito važna crkva u Rimu koju Antun Gustav Matoš u putopisu iz 1913. naziva ″hram″ i kaže da se ″nalazi na vrlo lijepom mjestu, u nekadašnjoj luci tiberskoj, pored rijeke i lijepog mosta Ripetta″. Matoš nadalje ističe da je na pročelju Zavoda svetoga Jeronima vidljiv hrvatski grb.
A Tin Ujević rabio je dvije inačice svetčeva imena: ″Jeronim″, što je standardno, stilski neobilježeno i afektivno neutralno, te ″Jerolim″, s prizvukom dalmatinsko-primorsko-istarske regionalnosti i hrvatske imenoslovne starine. U feljtonu ″Jeronimova pisma″ Tin kaže da su ″naši svećenici crkvenog oca proglasili za izumitelja glagoljice i njegov je životopisac napisao: ʹJerolim je naš Dalmatin, on je dika, poštenje i kruna hrvatskoga jezika!ʹ″
Doista, Hrvati svetoga Jeronima, Jeru Dalmatinca, drže svojim, što nimalo nije u neskladu s povijesnom činjenicom da Jeronim nije bio Hrvat (u njegovo vrijeme Hrvati se u Dalmaciju još nisu doselili), nego Jeronim bijaše Rimljanin ili možda romanizirani Ilir. Dugo se vjerovalo u teoriju prema kojoj od njega potječe glagoljica, no takvo je mišljenje odavno opovrgnuto i danas jedva da ima pristaša.
Naš Jeronim, punim imenom Hieronymus Sophronius Eusebius, rođen je u dobrostojećoj obitelji od kršćanskih roditelja, najvjerojatnije 347. ili 348. godine. Studirao je u Rimu, Trieru i Akvileji. Putovao je u krajeve koje danas nazivamo Bliskim istokom te je pet godina obitavao u pustinji Halkidi kraj Antiohije. Od 379. bio je tajnikom pape Damasa I., a iz Rima je 386. otputovao u Betlehem, gdje je do kraja života upravljao samostanom, živeći pustinjački, svesrdno se posvećujući meditaciji, pisanju i prevođenju. Sveti Jeronim umro je 30. rujna 420. u Isusovu rodnome Betlehemu. Uz katolike Jeronima slave pravoslavni i evangelički vjernici.
Crkvena i opća povijest pamti Jeronima kao velikoga teologa, bibličara, polemičara, ranokršćanskoga pisca i filologa, zapadnoga crkvenog oca koji je ostavio golem utjecaj na zapadnu kršćansku i svjetovnu tradiciju. Nanovo je na latinski jezik, iz izvornika na hebrejskom, aramejskom i grčkom, preveo cijelu Bibliju, a dotični je prijevod poznat kao ″Vulgata″. Jeronimovi spisi bivaju važnim izvorom povijesnih podataka. Njegovi komentari biblijskih tekstova, dogmatsko-teološki spisi i polemičke rasprave o teološkim problemima postali su temelji egzegetskoj i teološkoj znanosti. Snažan je Jeronimov utjecaj na područjima crkvenoga života, monaštva i umjetnosti.
Na umjetničkim slikama i drugim likovnim prikazima možemo ga vidjeti u blizini vjernoga lava, o čemu postoji priča koja, čak i ako je posrijedi svetačka legenda, privlači spojem životne prirodnosti i snažne vjerodostojnosti: Jeronim je lavu izvadio trn iz noge i sve učinio da zacijeli rana, a zahvalni mu je lav postao vjeran prijatelj i neodvojiv pratitelj.
S obzirom na to da ne postoji opće slaganje oko godine Jeronimove smrti – 419. ili 420. – njegov se veliki jubilej protegnuo na cijelu godinu i trajao od 30. rujna 2019. do 30. rujna 2020.
Splitsko-makarska nadbiskupija i Splitsko-dalmatinska županija svečano su obilježile 1600. godišnjicu smrti svetoga Jeronima, od 24. do 30. rujna. Nakon Međunarodnoga znanstvenog skupa o svetome Jeronimu upriličena je medijska promocija knjige ″Svetom Jeronimu posvećeno″. Dana 29. rujna priređena je na Medicinskome fakultetu u Splitu svečana akademija. Predavanje o svetome Jeronimu održao je kardinal José Tolentino Calaça de Mendonça, arhivist i bibliotekar svete Rimske Crkve.
Nadbiskup splitsko-makarski Marin Barišić tom je prigodom uz ostalo rekao: ″Sveti Jeronim je čovjek budućnosti i smrt nije stavila pečat na njegov zemaljski život, što svjedoče i ovi Dani svetoga Jeronima. Sveti Jeronim pripada svima, a na osobit način nama Dalmatincima i mi njemu.″
Završavamo zaključnim riječima kardinala Joséa Tolentina:
″Među tolikim pohvalama i naslovima koji se s pravom pripisuju velikomu svetom Jeronimu, jedna od najljepših je ònā ʹBibliotheca Ecclesiae matris – Biblioteka majke Crkveʹ. Sa svom preciznošću možemo reći kako Jeronim nije bio samo jedan od najvećih promicatelja knjižnica, prepoznajući im životnu važnost za kršćanstvo nego da je on sâm veličanstvena ʹBiblioteka Crkveʹ; trajna biblioteka koja nas i poslije šesnaest stoljeća nastavlja učiti što znači ljubav prema Kristu i njegovoj Riječi.″
