O knjizi "Hrđa: Pobijediti korupciju u Crkvi i društvu"

Marito Mihovil Letica - Zagreb

″Ljudsko biće ima odnos s Bogom, odnos sa svojim bližnjim, odnos sa stvorenjem, to jest s okolinom u kojoj živi. Taj trostruki odnos – koji također uključuje i čovjekov odnos sa samim sobom – daje kontekst i smisao njegovu djelovanju i, općenito, njegovu životu.″ Napisao je to papa Franjo u predgovoru knjige kojoj je naslov ″Hrđa″, a podnaslov, koji je svojevrsni borbeni zahtjev i neotklonjivi imperativ: ″Pobijediti korupciju u Crkvi i društvu″. Papa nadalje kaže: ″Kad čovjek poštuje zahtjeve ovih odnosa, on je iskren, preuzima odgovornost s čestitošću u srcu i radi za opće dobro. Naprotiv, kad doživi pad, to jest, kad se izopači, dolazi do raskida tih odnosa. Dakle, korupcija izražava opći oblik neurednog života palog čovjeka.″ Nakon toga Papa je istaknuo da korupcija ″rastače valjanost odnosa, a potom i stupove na kojima počiva društvo: suživot među ljudima i poziv na njegovo razvijanje″, a to čini ″zamjenjujući opće dobro s partikularnim interesom koji kontaminira svaku opću perspektivu″.

Knjiga ″Hrđa″ sadržava razgovore kardinala Petera Kodwoa Appiaha Turksona, prefekta Dikasterija za promicanje cjelovitoga ljudskog razvoja, i Vittorija V. Albertija, filozofa i djelatnika Dikasterija. Hrvatsko izdanje objelodanjeno je 2020. u Zagrebu, u okrilju Kršćanske sadašnjosti.

Može se činiti neobičnim što ćemo zahtjev i blagodat borbe protiv korupcije razmotriti polazeći od fenomena grada, njegova sklada i ljepote, ali vjerujem da će neočekivanost odabranoga puta biti opravdana konačnom kontekstualizacijom predočenih uvida. Naime, filozof Alberti upitao je kardinala Turksona: ″Može li grad koncipiran prema humanizmu pravde i ljepote spriječiti korupciju?″. Citiramo fragmente odgovora:

″Na blagodat svih ljudi, za opće dobro. To je grad s ljudskim licem. […] Djelovati ljepotom u urbanom kontekstu znači staviti u središte ljudsko dostojanstvo, čovjekoljubivost, a ne njegovo poricanje. Otud dramatična društvena ozbiljnost ljepote koja u tom smislu može biti od odsudne važnosti protiv korupcije.″

Ne samo da grad koncipiran prema humanizmu pravde i ljepote može spriječiti korupciju nego i obrnuto: sprječavanje korupcije može učiniti da nastane grad u kojemu dugi niz stoljeća cvatu kršćanski humanizam, pravda i ljepota. I mi Hrvati imamo takve gradove – kao najveličanstveniji među njima ističe se Dubrovnik. Uputno je u tome smislu citirati riječi povjesničara umjetnosti i konzervatora Joška Belamarića: ″Dubrovnik smo vidjeli u snu prije nego smo ga prvi put posjetili – sanjajući ga kako djeca sanjaju grad na sunčan dan. Jer tako zamišljamo idealni grad, sličan modelu u ruci svoga parca, koji na nj motri iz svake niše, sa svakog zida.″

Parac dubrovački, sveti Vlaho, motreći na svoj grad učinio je da njegovi, kako bismo danas rekli, političari i dužnosnici zarana uvide da moraju staviti opće interese zajednice, grada-republike, ispred svojih privatnih. U tome je pogledu znakovit i značajan uklesani latinski natpis koji nekoć stajaše u dvorani Velikoga vijeća dubrovačkoga, a danas je na ulazu u odaje Kneževa dvora: ″Obliti privatorum publica curate″, u značenju: ″Zaboravite na privatne stvari, brinite se za opće dobro″ odnosno ″skrbite za državne stvari″. U Dubrovačkoj Republici dobro su znali da riječ ″republika″ dospijeva od latinskoga ″res publica″, što znači ʹjavna stvarʹ ili ʹzajednička stvar svih ljudiʹ.

Kada je riječ o Dubrovniku, valja spomenuti nedovoljno poznat podatak da se prema Oxfordovu rječniku engleskoga jezika riječ ″argosy″ odnosi na ʹveliki trgovački brod, izvorno iz Dubrovačke Republike ili Venecijeʹ. ″Argosy″ je u tome smislu spomenuo i glasoviti William Shakespeare u dramama ″Mletački trgovac″ i ″Ukroćena goropadnica″. Riječ ″argosy″ nastala je metatezom ili premetanjem od imena grada ″Ragusa″. Dubrovački veliki trgovački jedrenjaci, karake, bijahu zbog veličine i pouzdanosti najcjenjeniji u svijetu. Nadmoćno su vladali svjetskim morima, omogućujući trgovinu koja je Republici priskrbila procvat, materijalno blagostanje i osjećaj slobode. Na svim dubrovačkim brodovima vijorio se, uza zastavu s natpisom ″Libertas″, i stijeg s likom svetoga Vlaha.

Sav taj procvat dogodio se uvelike zahvaljujući djelotvornu otklanjanju od korupcije i smjeranju prema zajedničkomu dobru. Kako bi bilo lijepo i dobro – usuđujem se to reći – kada bi današnja Republika Hrvatska bila u Europi i svijetu ono što nekada po razvijenosti i ugledu bijaše Dubrovačka Republika, na čijemu primjeru razaznajemo da malen teritorij i malobrojno stanovništvo ne moraju biti zaprekom da se zasja u veličini. Ali o tome sjaju i skladu – uzmemo li u obzir brojne korupcijske afere koje potresaju današnju Hrvatsku – možemo za sada samo sanjati: onako kako na sunčan dan djeca sanjaju idealan grad, a odrasli uzornu državu.

Nakon ekskursa u blistavu prošlost Dubrovačke Republike, vraćamo se u sadašnjost, na izvrsnu knjigu ″Hrđa: Pobijediti korupciju u Crkvi i društvu″. Na njezinu ovitku čitamo:

″Kardinal Peter K. A. Turkson prilazi problemu korupcije stavljajući ga u okvir stajališta Crkve. Prema tom viđenju, naime, korupcija je prije svega način života i razmišljanja neke osobe, koji je sprječava da duhovno napreduje, i ostavlja svoje posljedice na društvo, čineći ga nepravednim i pokvarenim. Borba protiv korupcije ne može se ograničiti na zakone, nego se treba usmjeriti prema razvoju kulture koja će u sebi sadržavati antitijela protiv bolesti kojoj smo svi izloženi, a posebno kada se nalazimo u situaciji obnašanja bilo kakvog oblika vlasti jer korupcija se uvlači svuda, i nitko nije imun na nju, pa ni Crkva.″

Papa Franjo na početku predgovora kaže da korupcija, po svojemu etimološkom značenju, ″označava lom, prekid, razgradnju i dezintegraciju″, a zaključuje riječima: ″Hitno je postati svjestan toga, a to zahtijeva odgoj i kulturu milosrđa, zahtijeva suradnju sviju prema vlastitim mogućnostima, vlastitim talentima, vlastitom kreativnošću.″