O zbivanjima u Crkvi u Hrvatskoj
Vedran Šmitran - Zagreb
Sveti Nikola Tavelić živio je i umro za Krista jer je vjerovao u vječni život s Bogom. Žarko je želio ostvariti poziv na svetost i nebesko blaženstvo. Njegov primjer neka svakom vjerniku osvijetli životni cilj: vječnost u Bogu. To danas molimo ovom svetom misom za svaku vjerničku dušu, čitav naš narod i cijelu Crkvu po svem svijetu – istaknuo je šibenski biskup Tomislav Rogić pozdravljajući jučer sve okupljene na svečanoj euharistiji koju je na šibenskome Trgu Ivana Gorana Kovačića uz Nacionalno svetište Nikole Tavelića predslavio apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua.
Nuncij je u propovijedi ponovio Isusov poziv učenicima da se ne boje ljudi; štoviše, poziv da njeguju strah Božji. Mogu nas također i nepravedno optužiti, lažno svjedočiti protiv nas, ali: ‘Ne bojte se’, sve će jednog dana doći na vidjelo, iako katkada tek nakon naše smrti. Ponekad ne možemo dokazati svoju nevinost i lažne optužbe protiv nas: no ‘jednog dana’ sve će biti jasno. Ako ne prije, sigurno onda kada dođemo pred Milosrdnog Oca koji sve zna i sve vidi, koji će otkriti svu istinu o nama i o drugima – rekao je nadbiskup Lingua, te pozvao da usmjerimo svoje misli na sve one koji trpe posljedice lažnih optužbi, na sve one koji su nepravedno osuđeni – a ima ih mnogo! – kao i na sve one koji su osuđeni na kaznu nerazmjernu krivici.
Kanonizacija sv. Nikole Tavelića prije 50 godina bio je izvanredan događaj za cijeli hrvatski narod, kako u domovini, tako i u dijaspori. Pitamo se gdje je danas sveti Nikola!? Gdje svijetli njegova svjetlost? Odgovor nije težak. On je i dalje prisutan u rodnome mjestu, Krešimirovu gradu. Tu je njegovo svetište. I ova današnja svečanost, koja je imala svoju pripravu posebno po župama Šibenske biskupije, govori da je sveti Nikola Tavelić, prvi hrvatski svečano proglašeni svetac, još uvijek živ i prisutan u Crkvi u Hrvatskoj kao svjedok vjere sve do mučeništva, koji može i dalje biti primjer života koji je u potpunosti predan Kristu. Prigodom ove svečane proslave pedesetgodišnjice kanonizacije zamolimo ga da štiti ovaj grad, čuva našu vjeru, da ostanemo vjerni vjeri otaca koji su sagradili ovaj grad na čvrstoj ‘stijeni’, a to je Isus Krist: isti jučer, danas i sutra – zaključio je apostolski nuncij.
Tijekom jučerašnje proslave isticana je povezanost sv. Nikole Tavelića i Svete zemlje. Kao zanimljivost valja spomenuti da je tu povezanost uprisutnila i jedna svijeća, poveznica između dvojice hrvatskih duhovnih velikana: Nikole Tavelića i Alojzija Stepinca. Ispred svečeve slike nalazila se, naime, svijeća koja je gorjela na tek posvećenom oltaru tada bl. Nikole Tavelića u kapeli Apostolske nuncijature u Jeruzalemu, 25. srpnja 1937. godine, u kojoj je tada svetu misu predslavio upravo zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac. Svijeću je do danas sačuvao Nikola Andrić, sin dr. Josipa Andrića, organizatora hrvatskoga hodočašća u Svetu zemlju 1937. godine, a inicijativu za postavljanje ove svijeće na jučerašnjoj proslavi u Šibeniku dali su članovi Magistralne delegacije za Hrvatsku Viteškoga reda Svetoga groba jeruzalemskog.
Središnju svečanu proslavu svetkovine Presvetog Srca Isusova, u petak, 19. lipnja, u istoimenoj zagrebačkoj župi i isusovačkoj zajednici u Palmotićevoj ulici, predvodio je apostolski nuncij Giorgio Lingua, predslaveći euharistiju u dvorištu uz Baziliku Srca Isusova.
Odmah na početku propovijedi nuncij je izrazio bol što se svetkovina Srca Isusova ne može proslaviti u svetištu, kao prijašnjih godina, već u dvorištu ranjene bazilike. Ta rana je posebno bolno pogodila one koji se tu desetljećima okupljaju oko Isusova Srca, no nije nas udaljila od Isusa. Naprotiv, na nov način dolazimo pred otajstvo Božje ljubavi koja se očitovala i očituje preko Isusovog probodenog Srca – kazao je nadbiskup Lingua. Svoje misli usmjerio je potom prema jedinoj stradaloj osobi toga kobnog 22. ožujka, učenici Anamariji, koja je upravo u toj zagrebačkoj župi – kako je kazao – naučila voljeti Isusa. S još većim povjerenjem danas ulazimo u otajstvo te ljubavi i upravo u toj ljubavi tražimo milost i novu snagu kako bismo izliječili vlastite rane i kako bismo u Božjoj ljubavi pronašli sigurnost, pri stalnom podrhtavanju tla, kao i oporavili se od šoka pandemije koja se još uvijek nije smirila u svijetu – poručio je apostolski nuncij.
Ovih su dana diljem Crkve u Hrvatskoj naši biskupi u svojim katedralnim crkvama zaredili nove prezbitere, a zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić – zbog potresom ranjene katedrale – sveti red prezbiterata podijelio je na misnome slavlju koje je u subotu, 20. lipnja, predvodio u crkvi na otvorenom bl. Alojzija Stepinca u Hrvatskome nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke.
Zahvalni smo Bogu za dar ovoga Svetišta, ove oaze molitve i milosti. Ovdje se osjeća zajedništvo generacija koje govori o vjernosti i vrijednostima što nadilaze jedan zemaljski naraštaj. Koliko je svećeničkih i uopće duhovnih zvanja ovdje izmoljeno! Kolike su majke hodočastile ovamo posteći i moleći! Koliko je zavjeta ovdje dano i koliko molitava uslišano! Dvadeset novih svećenika u 2020. godini govori nam o budućnosti, znak su budućnosti, onoga što nam Bog priprema. S jedne strane osjećamo težinu vremena i života, ali krize su uvijek i novi izazovi za ono što dolazi. Bog vodi povijest i trebamo uvijek iznova obnavljati povjerenje u Njega – poručio je kardinal Bozanić.
Među zaređenim prezbiterima je i p. Hrvoje Juko iz Družbe Isusove, koji je dio svoje redovničke i svećeničke formacije proveo i u našem Uredništvu na Vatikanskome radiju.
