O zbivanjima u Crkvi u Hrvatskoj
Vedran Šmitran - Zagreb
Biskupi Hrvatske biskupske konferencije (HBK) uputili su poruku u povodu parlamentarnih izbora raspisanih za 5. srpnja. Biskupi su poruku uputili 10. lipnja, na dan kad je Hrvatski sabor 1687. proglasio sv. Josipa zaštitnikom Hrvatske.
Izlazak na izbore i osobno preuzimanje odgovornosti za pravedniji i općedruštveni boljitak te daljnji razvoj demokracije u hrvatskome društvu za nas vjernike nije samo građanska dužnost, nego i izričaj kršćanske odgovornosti i istinske ljubavi prema domovini – pišu hrvatski biskupi.
Jasno je da se u ovoj prigodi pitamo komu od predloženih kandidata na izbornim listama iskazati svoje povjerenje?! (…) Dobronamjerno, stoga, u ovom predizbornom razdoblju podsjećamo da je veoma važno upoznati kako pojedini kandidati ili političke stranke vide budućnost naše domovine i što kane učiniti da ona postane mjestom dobroga i zdravoga življenja. Važno je provjeriti i prosuditi kako kandidati namjeravaju jačati samostojnost države, promicati otvorenost i suradnju s drugim državama i narodima i provoditi učinkovito gospodarske programe i agrarnu politiku, te kako i što žele učiniti da javna uprava postane učinkovitija i na službu građanima. Posebice valja uočiti koje se mjere kane poduzeti da se zaustavi val iseljavanja mladih ljudi i obitelji, stvore uvjeti za povratak hrvatskih iseljenika, spriječi socijalno raslojavanje i osiromašenje građana te promiču načela socijalne države – poručuju biskupi.
U poruci se također ističe da je potrebno uočiti i kako pojedine političke stranke ili nezavisne liste namjeravaju provesti daljnju demokratizaciju društva, ponajprije promjenom izbornoga zakona i razvojem civilnoga društva na načelima pluralnosti i vjerske slobode. Važno je također vidjeti kako kandidati gledaju na zločine svih ideologija u kojima su stradali članovi našega i drugih naroda tijekom i nakon II. svjetskoga rata. Posebice je važno kako se odnose prema Domovinskom ratu i osuđuju li sve oblike totalitarizma, rasne, vjerske i druge netrpeljivosti. Konačno, bitno je da u svom programu promiču pozitivan i zdrav nacionalan osjećaj te traže cjelovitu i punu istinu o događajima iz prošlosti temeljem koje će se moći uspostaviti kultura dijaloga, nacionalnog pomirenja i zajedništva.
Biskupi su podsjetili i na nezaobilazno pitanje poštovanja svetosti života i obitelji, istaknuvši da će vjernici svojom slobodnom odlukom glas povjerenja dati onima koji se zauzimaju za zaštitu braka kao zajednice muškarca i žene, koji promiču kulturu života dugoročnom pronatalitetnom politikom te se zalažu za neradnu nedjelju kao dan obiteljskoga zajedništva i dan Gospodnji. Važno je također znati kako namjeravaju provoditi obrazovnu reformu koja bi uključivala odgojne dimenzije utemeljene na općeljudskim vrijednostima i u skladu s kršćanskim vrijednosnim sustavom koji je utkan u identitet našega društva.
Ne smijemo dopustiti – upozoravaju hrvatski biskupi – da nas zahvati duh ravnodušnosti ili napast malodušja kako se ništa ne može učiniti. Kad netko ostane kod kuće i ne ide na biralište, čini grijeh propusta. Bježeći od vlastite odgovornosti, prepušta drugima da odlučuju i u njegovo ime. Među osobama koje se kandidiraju za obnašanje službe narodnoga zastupnika ili zastupnice u Hrvatskome saboru ima onih koji zaslužuju povjerenje. Izbor tzv. preferencijalnim glasom k tomu daje mogućnost izravno birati zastupnika ili zastupnicu za koje smo uvjereni da su sposobni suočiti se sa suvremenim izazovima.
Predizbornu kampanju, kao i same izbore, preporučujemo zagovoru Blažene Djevice Marije, koju vjekovima nazivamo Odvjetnicom našom, te zagovoru sv. Josipa, zaštitnika Hrvatske i Hrvatskoga sabora. Posebice molimo zagovor i pomoć blaženoga Alojzija Stepinca, koji je svoje služenje i život darovao Crkvi i svojemu narodu. Uz njihovu pomoć svi odgovorno i savjesno pristupimo skorim parlamentarnim izborima – zaključili su biskupi HBK.
Šibenski biskup Tomislav Rogić i rektor Nacionalnoga svetišta sv. Nikole Tavelića u Šibeniku fra Ivan Bradarić uputili su poziv na slavlje jubileja 50. obljetnice kanonizacije prvoga hrvatskog sveca – Nikole Tavelića.
Na isti dan kao i prije pedeset godina, kada je papa Pavao VI., na oduševljenje cijeloga hrvatskog naroda u domovini i iseljeništvu, proglasio svetim Nikolu Tavelića, u Šibeniku će se u nedjelju, 21. lipnja, slaviti zahvalno misno slavlje koje će predslaviti apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua. Euharistijsko slavlje odvijat će se na trgu uz crkvu sv. Frane i Hrvatsko nacionalno svetište sv. Nikole Tavelića, uz izravni televizijski (HTV 1) i radijski prijenos (HKR).
Istoga dana Hrvatska televizija će u večernjem terminu (21.10 sati, na Prvom programu) prikazati pedesetdvominutni dokumentarni film “Nikola Tavelić – 50 godina svetosti”, scenarista i urednika Nene Kužine i redatelja Davora Borića Bubija.
U nedjelju, 14. lipnja, nakon kratke i teške bolesti preminuo je fra Petar Gulić, u 64. godini života, 44. redovništva i 37. godini svećeništva. Svetu misu zadušnicu u svetištu Gospe Sinjske (16. lipnja) predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, a u ime samostana i vjernika od pokojnika se oprostio gvardijan fra Ante Čovo.
Opisavši fra Petrov život kroz paradigmu pobjedonosnoga duhovnog i pobijeđenog fizičkog života, gvardijan je izrazio zahvalu što je mogao biti sudionik fra Petrove pobjedničke životne utrke. On je pobjednik, jer je vjerovao u Gospodina koji je u svima nama, i u onima potrebitima za koje je fra Petar imao istančan osjećaj. Fra Petrova galantnost i velikodušnost uvelike je poznata, a na Božju ljubav odgovorio je svojom ljubavlju. Neka ga ta ljubav uvede u puninu Božje radosti – istaknuo je sinjski gvardijan.
Fra Petar Gulić rođen je 15. rujna 1956. na Gljevu, nedaleko Sinja, a kao svećenik je služio u Podbablju, Münchenu, Baškoj Vodi, Metkoviću, Turjacima i Sinju.
U Općoj bolnici u Dubrovniku, 15. lipnja preminuo je isusovac o. Roko Prkačin, u 89. godini života, 69. redovništva, i 59. godini svećeništva, a sprovodni obredi održani su jučer na dubrovačkom Boninovu.
Roko Prkačin rođen je 16. kolovoza 1931. u Crnićima (općina Stolac), gdje je započeo školovanje koje je zbog izbjeglištva pred četnicima morao završiti u Gradecu kraj Križevaca. Klasičnu gimnaziju započeo je u isusovačkome sjemeništu u Travniku (1944./45.), a kad su partizani 1944. protjerali isusovce iz Travnika, nastavlja školovanje u sjemeništu na zagrebačkoj Šalati. U Družbu Isusovu stupio je 1951., a za svećenika je zaređen 1961. godine.
Svećenički rad započeo je u Dubrovniku kao odgojitelj. Potom odlazi na studij u Rim, gdje na Papinskom sveučilištu Gregoriana postiže licencijat iz teologije. Vraća se u Domovinu gdje preuzima zahtjevnu službu učitelja novaka. U teškom razdoblju krize duhovnih zvanja sedamdesetih godina, u novicijatu je savjesno i odgovorno poduzeo mnogo promjena. Pokazivao je mnogo strpljenja i razumijevanja u odgoju, na čemu su mu mnogi ostali vrlo zahvalni.
Po isteku mandata odlazi na doktorski studij na Institutu za duhovnost Papinskog sveučilišta Gregoriana u Rimu, gdje je 1980. obranio disertaciju pod naslovom “Uloga i razvoj kristologije duhovnih vježbi Ignacija Loyole prema tumačenju Ericha Przyware”. Nakon doktorata nastavio je rad u školstvu i odgoju. Bio je duhovnik bogoslova na Jordanovcu, a potom trajno predavao duhovnu i dogmatsku teologiju na Teološkom studiju i Odjelu za kršćanski nazor Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove, a zatim i na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu.
Deset godina bio je tajnik i zamjenik isusovačkog provincijala. Zatim je ponovno bio duhovnik, pa šest godina rektor malog sjemeništa Družbe Isusove na Fratrovcu u Zagrebu i ravnatelj Doma duhovnih vježbi (1993.-1999.). U tom razdoblju, pod njegovom upravom obnovljena je zgrada sjemeništa. Bio je i poglavar Rezidencije Presvetog Trojstva („Centro Alleti”) u Rimu. Po povratku iz Rima, od 2004. djelovao je u isusovačkoj zajednici u Dubrovniku, kao ispovjednik, voditelj duhovnih vježbi i pisac.
Na znanstvenome području, uz redovita predavanja, objavio je niz znanstvenih članaka iz područja duhovnosti. Vodio je mnoge tečajeve duhovnih vježbi i organizirao nekoliko seminara o njima. Dok je tijekom posljednjih godina djelovao u Dubrovniku, osobito se posvetio proučavanju života i mučeništva o. Petra Perice, a rezultate toga rada objavio je u knjizi O. Petar Perica, DI. Pjesnik i mučenik (2014., 2019.), neumorno se zauzimajući za pokretanje procesa njegove beatifikacije.
O. Roko Prkačin ostaje u uspomeni braće kao vjeran isusovac, vrstan duhovni vođa i poznavatelj duhovnosti, vedar i komunikativan subrat, koji je ustrajno i bez pritužbi radio do kraja, trošeći se za Kraljevstvo Božje usprkos različitim zdravstvenim problemima. Ostao je dosljedan svome mladomisničkom geslu: “A ja ću vrlo rado sve žrtvovati i sama sebe za duše vaše” (2. Kor 12,15). Svećenički put dovršio je u Dubrovniku, gdje ga je i počeo, te počiva na Boninovu u društvu svoga uzora o. Petra Perice.
