Čad. Bojazan zbog posljedica restriktivnih mjera
Francesca Sabatinelli; Ariana Anić - Vatikan
Sada, kada se čini da je u nekim zemljama došlo do određenoga zastoja u krizi povezanoj s koronavirusom, i što se tiče zaraze kao i što se tiče broja preminulih, za svijet znanosti velika je nepoznanica Afrika i posljedice koje bi koronavirus mogao ostaviti na tom kontinentu kad bi se pandemija proširila na razini kojom je pogodila Europu i Sjedinjene Američke Države.
Od afričkih zemalja i dalje je najviše pogođena Južnoafrička Republika, a nakon nje dolaze Egipat, Maroko, Alžir, Gana, Nigerija, Kamerun i druge. Sve te zemlje imaju mnogo veći broj zaraženih od Čada, jedne od najsiromašnijih zemalja afričkoga kontinenta, u kojoj su smrtnost djece mlađe od 5 godina i smrtnost majki najveće u svijetu. Službeni izvori govore o 322 zaražene osobe, 53 ozdravljene i 31 preminuloj.
Nema zaraženih u pokrajini Istočni Logone, gdje živi i radi liječnica, misionarka kombonijanka sestra Elisabetta Raule, ravnateljica bolnice svetoga Josipa u biskupiji Doba, u gradiću Bebedjia, 650 kilometara udaljenom od glavnoga grada N'Djamene. Riječ je o području na kojemu se, zbog suhe pustinjske klime, pojavljuju bolesti sa simptomima vrlo sličnima onima bolesti COVID-19, a koje nije lako otkriti ponajviše zbog nedostatka dijagnostičkih instrumenata.
Do sada nisam uočila nijedan sumnjivi slučaj koronavirusa u našoj bolnici – rekla je u razgovoru za Vatican News sestra Elisabetta – iako su simptomi poput temperature i kašlja prilično uobičajeni kod brojnih virusnih oboljenja, i bolesti kao što je malarija, kod respiratornih infekcija te tuberkuloze. Od tih se bolesti ovdje, u Čadu, strahuje jer imaju vrlo veliku smrtnost, kao i, nažalost, neishranjenost koja je vrlo raširena posebno u našoj pokrajini.
Vlasti su u Čadu, uz pomoć Svjetske zdravstvene organizacije, poduzele preventivne mjere prije nego što je epidemija stigla u Afriku, i to kroz nadzor granica i zatvaranjem zračne luke. Redovnice iz bolnice svetoga Josipa zauzele su se kako bi poučile i informirale zdravstveno i drugo osoblje o mjerama koje valja primijeniti, i nastojale su napraviti platnene zaštitne maske za sve, budući da nemaju na raspolaganju zaštitnu opremu. Međutim, najveći je problem to što nemaju dijagnostičkih sredstava, zbog čega je nemoguće ustanoviti eventualnu zarazu.
U tom kontekstu snažno osjećamo mjere koje su vlasti primijenile u suočavanju s pandemijom – kazala je sestra Elisabetta te upozorila na posljedice ove zdravstvene krize. Potpuno zatvaranje granica, naime, izlaže stanovništvo vrlo velikoj opasnosti od gladi, jer je zaustavljena trgovina, ograničeno je kretanje, a Čad je zemlja koja nema izlaz na more, nalazi se usred Sahare, stoga vrlo teško stižu najosnovnije potrepštine – istaknula je redovnica.
