JRS Hrvatska na terenu s izbjeglicama
Martina Prokl Predragović (JRS) - Zagreb
Da je danas važnije no ikada nikoga ne ostaviti po strani, zaboravljenog i isključenog, poručuju iz Isusovačke službe za izbjeglice, nastojeći održati, inovativnim pristupima i dodatnim naporima, svoju misiju i prisutnost na terenu što vitalnijom i svrsihodnijom. Stručni djelatnici Isusovačke službe za izbjeglice, na čelu s kulturalnim medijatorima i prevoditeljima, podijelili su tako ovoga i prošlog tjedna pakete pomoći s hranom i higijenskim potrepštinama obiteljima u Karlovcu, Sisku i Zagrebu koje su prošle godine u Hrvatsku stigle putem projekta preseljenja. Riječ je o sirijskim državljanima koji su prije dolaska u Hrvatsku godinama boravili u Turskoj, najčešće u izbjegličkim kampovima i na marginama društva.
Program preseljenja izraz je međunarodne solidarnosti i podjele odgovornosti s državama u koje je pristigao ili unutar kojih boravi velik broj osoba kojima je potrebna međunarodna zaštita (u ovom slučaju to je Turska), te alat za upravljanje zakonitim migracijama i sprječavanje krijumčarenja kojima su izbjeglice na nezakonitim putovima često izložene. Programi preseljenja trenutno su u cijelom svijetu suspendirani zbog globalne pandemije te u ovom trenutku nije poznato kada će se ponovno nastaviti. To znači dodatnu neizvjesnost, čekanje i boravak u teškim uvjetima bez perspektive izlaska za brojne izbjegličke obitelji.
Obitelji za čiju integraciju u Hrvatskoj skrbi Isusovačka služba za izbjeglice iznimno su se razveselile ovom posjetu. Kako su prethodnih tjedana sa stručnim djelatnicima i volonterima Isusovačke službe za izbjeglice komunicirali isključivo telefonskim putem i online, ovaj susret, koji se dogodio poštujući sve preporuke i mjere Stožera civilne zaštitite, donio je osim potrebne materijalne pomoći i ponekad još važniju podršku – podršku osobe kojoj je stalo, koja razumije, sasluša, savjetuje i ohrabruje.
Iz Isusovačke službe za izbjeglice govore kako je sasvim sigurno i već sada vidljivo da će globalna pandemija, kao i njezine ekonomske i druge posljedice, ostaviti traga na životima izbjeglica i migranata. Svi su oni već sada u dodatnom povećanom riziku od isključenosti, gubitka posla, siromaštva, stigmatizacije i zapostavljanja. Stoga je nužno ne samo govoriti već i pokazivati solidarnost, pružati podršku i njegovati duh zajedništva – što je put koji predlažu čitavoj Europi, pred čijim vratima i dalje stoje mnogi koji se u njoj nadaju pronaći sigurnost, zaštitu i bolji život.
