Osvrt na knjigu p. Pere Vidovića „Isus je Ja–jesam“
Marito Mihovil Letica - Zagreb
„Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove“, početak je Poslanice Hebrejima, proslov gdje čitamo o naravi i ulozi Isusa Krista, koji je ključ za čitanje i razumijevanje Staroga zavjeta. Bogočovjek Isus Krist, Sin Božji, vječna je mudrost, koja Boga po njegovu utjelovljenju, učovječenju, čini vidljivim za ljude, za nas.
U osobitome suglasju s pavlovskom Poslanicom Hebrejima, koja odsijeva stilskom otmjenošću i misaonom dubinom svijeta aleksandrijske (filonske) kulture, progovara i proslov Evanđelja po Ivanu, gdje u svečanome tonu kroz vjekove povijesti spasenja odjekuju stihovi: „U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život, i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.“ Primijetimo da evanđelist Ivan više puta ponavlja imperfekt „bijaše“, u grčkom izvorniku „ên ho“, jer je imperfektom, kao prošlim nesvršenim vremenom, označen apsolutni početak. Ovaj izričaj, koji ponavlja početak starozavjetne „Knjige Postanka“, tj. riječi „U početku stvori Bog nebo i zemlju“, hoće reći da Bog obnavlja svijet, odnosno ponovno ga stvara, po Sinu. Isus Krist, preegzistentna Riječ, u grčkom izvorniku „Logos“, zajedno je s Ocem od početka svijeta. Otac i Sin ne samo da su zajedno nego su jedno, istobitni su, kako nam govori trinitarna teologija.
Dospijevamo do 8. poglavlja Evanđelja po Ivanu i prijekora što ga Židovi uputiše Isusu: „Ni pedeset ti još godina nije, a vidio si Abrahama?“, na što im Isus odgovori: „Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, 'Ja jesam!'“ (usp. Iv 8,57-58). To je Isusova izričita izjava da je kao preegzistentni Logos, odnosno vječni Sin Božji, postojao prije praoca Abrahama, koji je samo čovjek.
„Isus je Ja–jesam: Izabrane biblijske teme“ glasi naslov knjige koju je 2018. objelodanilo Sveučilište u Zadru. Autor je teolog i bibličar dr. sc. Pero Vidović, svećenik isusovac. O knjizi je jedan od njezinih recenzenata, dominikanac prof. dr. sc. Stipe Jurič s Papinskoga sveučilišta sv. Tome Akvinskoga u Rimu (poznatijega kao „Angelicum“), među inim napisao:
„Budući da kod nas nitko do sada nije sustavno obrađivao biblijski revelacijski izričaj 'Ja–jesam', koji je zapravo i u svjetskoj egzegezi premalo obrađivan, tekst ove knjige o tome predstavlja značajan znanstveni doprinos hrvatskoj biblicistici. Svoje opsežno djelo, u kojem pristupa biblijskim tekstovima sinkronijski i dijakronijski, autor je popratio odličnom i ažuriranom bibliografijom. Knjigu preporučujem prije svega profesorima te studentima teoloških i drugih religijskih znanosti, osobito onima koji se bave biblijskom znanošću, zatim svima onima koji žele osvježiti svoje biblijske spoznaje budući da knjiga sadrži bogat izbor biblijskih starozavjetnih i novozavjetnih tema, naročito u drugom dijelu, koje je autor temeljito obradio, pomno prateći znanstvena kretanja u svjetskoj i domaćoj egzegezi.“
Biblija progovara riječima koje su vječne i nenadvladive. Iskazuju se biblijske riječi svevremeno suvremenima, univerzalno valjanima, neprolaznima i posvudašnjima. Za Bibliju kažemo, kada hoćemo više reći o njezinu sadržaju, da je Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, koji čine jednu i nerazdvojivu cjelinu. „Novi zavjet se u Starome skriva, a Stari se u Novome otkriva“, ili kazano izvorno, latinski, riječima sv. Augustina: „Novum in Vetere latet, et in Novo Vetus patet.“ Teolog i bibličar Pero Vidović u knjizi „Isus je Ja-jesam“ ne podastire nam samo već prije otkrivene veze između Staroga i Novoga zavjeta – nego nam svojim pronicavim dijakronijsko-sinkronijskim i analitičko-sintetičkim egzegetskim pristupom otkriva nove izvore, rukavce i pritoke takve povezanosti. Na mnogo mjesta nailazimo na posve originalne i veoma vrijedne kritičke osvrte, na nova čitanja i autentična tumačenja svetopisamskih tekstova. Akribičnost i obuhvatnost u isti mah, pri čemu je pojedinost u službi cjeline i povratno biva razmotrenom iz višeaspektnosti koju omogućuje mnogostruko uvjetovana cjelina. Izvanredan poznavatelj jezikâ kojima su napisane biblijske knjige, hebrejskoga i grčkoga, pokazuje Pero Vidović da su prikladne te na živu i životodajnu Bibliju primjenjive riječi što ih je prije dva stoljeća napisao engleski pjesnik Samuel Taylor Coleridge: „Jezik je arsenal ljudskog uma; on sadrži istodobno trofeje svoje prošlosti i oružje za svoje buduće trijumfe.“ Toj Coleridgeovoj misli valja nam dodati da je Biblija svevremeno suvremena knjiga: pripada prošlosti, sadašnjosti i budućnosti; vodi nas od stvaranja svijeta do njegova nedoglednog, ali vjerom očekivanog svršetka u eshatonu.
Valja reći i to da knjiga „Isus je Ja–jesam“ obaseže više od 470 stranica i sastoji se od dvaju dijelova. Prvi je posvećen samo jednoj temi, Isusovim i Božjim samoobjavljivanjem izričajem „Ja–jesam“ te sadrži sedam članaka. Drugi dio knjige sazdan je od širokoga spektra starozavjetnih i novozavjetnih tema koje su sadržaj četrnaest članaka.
Osvrt na ovu izvanrednu i hvale vrijednu knjigu završavam citiranjem posljednjih rečenica predgovora iz pera autora Pere Vidovića:
„Glavna mi je želja da biblijska riječ, Božja riječ, doprije do čitatelja. Ta riječ, još dok je 'extra nos', teži da bude prihvaćena, osobno prigrljena, da na taj način može zauzeti mjesto 'in nobis'. Tada je njezin plod u osobi poput novog stvaranja. A sve ono što egzegeti napišu bit će svrhovito ako čitatelju pomognu u procesu njegova susreta s Riječju. Osobno ću biti ponajviše zadovoljan ako tekstovi ove knjige potaknu nekoga na daljnje razmišljanje, na nova istraživanja i na otkrivanje novih horizonata koje nam nudi Biblija, ta 'najveća knjiga ljudske egzistencije'“ (Paul Ricoeur).
