O zbivanjima u Crkvi u Hrvatskoj
Vedran Šmitran - Zagreb
Božja ljubav, pa i svaka prava ljubav, ne ograničava se samo na ono što je nužno, nego nudi sve ono što može drugoga obradovati i usrećiti – poručio je gospićko-senjski biskup Zdenko Križić predvodeći 16. srpnja središnje misno slavlje u senjskoj katedrali o blagdanu Gospe Karmelske, koju Senjani nazivaju Gospom Ribarskom.
Tumačeći evanđeoski ulomak o Isusovom prvom čudu na svadbi u Kani, biskup Križić je ukazao na činjenicu da Marija nije intervenirala zato što je na stolu uzmanjkalo kruha ili druge hrane, nego vina. Božja ljubav, pa i svaka prava ljubav, ne ograničava se samo na ono što je nužno, nego nudi sve ono što može drugoga obradovati i usrećiti. Danas se u svijetu osjeća nedostatak ljubavi koja iznenađuje. No, postavlja se i pitanje: što za stolom života čovjeku danas nedostaje? Stolovi za blagovanje nisu nam prazni. Nekada su i prepuni, ali ne vidimo da su ljudi zbog toga presretni. Jesmo li i sami svjesni onoga što nam nedostaje? Redovito se naša kukanja vrte oko dvije stvari: novca i zdravlja. No, što je s onima koji imaju puno novaca, a nesretni su? Reče jedan bogati čovjek: „Ako netko vjeruje da novac usrećuje, siguran je znak da ga nikada nije imao“. Što je s onima koji pucaju od zdravlja, a ne mogu naći smisao života? Dok osoba ne ispuni svoju nutrinu pravim sadržajima, tu prazninu neće moći ispuniti nikakav novac ni svi mogući vanjski užici – kazao je propovjednik, istaknuvši da nam je Marija ostavila trajni savjet kako u životu uspjeti: “Učinite sve što vam Isus kaže.” Ispunjajući ono što Bog traži, čovjek ide sigurnim putem, s osjećajem da sve bitno ima. Na tome putu ne može izgubiti radost i osjećaj sreće bez obzira na sve teškoće. I sâm Isus – podsjetio je biskup – traži od svojih učenika da budu ljudi radosti, da njegova radost bude u njima i da njihova radost bude potpuna. Na tome tragu je i preporuka one koju je kršćanska tradicija zazivala: „Uzroče naše radosti!“. Neka Marija bude Majka radosti za sve vas, neka putem radosti vodi i usmjeruje vašu djecu, sve članove vaše obitelji, sve mornare i ribare i cijeli naš narod – zaključio je gospićko-senjski biskup Zdenko Križić.
Ministarstvo kulture svojim Rješenjem od 9. srpnja 2019. zaštitilo je Ljekarništvo Male braće u Dubrovniku kao nematerijalno kulturno dobro, koje će kao takvo biti upisano u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske – Listu zaštićenih kulturnih dobara.
U obrazloženju Rješenja između ostalog stoji: „Ljekarna Male braće u Dubrovniku (Gradu) neodvojiva je cjelina koju čine ljekarna, umijeće izrade pripravaka i muzej uz kulturni prostor prenošenja i očuvanja ljekarničkoga znanja i praksi. Današnji se prostor u kojem se te aktivnosti obavljaju tijekom stoljeća naziva Ljekarna Kod Male braće. Utemeljena je 1317. kao samostanska ljekarna, namijenjena pripadnicima franjevačkoga reda, a uskoro je počela i javno djelovati što čini i danas. Bila je značajna za ekonomsku stabilnost samostana, međutim njezina je uloga u široj zajednici bila znatno veća. Naime, osim pripravaka, franjevci su u skladu s poslanjem svojega reda, davali savjete i duhovnu potporu potrebitima, a nesumnjivo je imala važnu karitativnu i socijalnu ulogu u zajednici. (…) Iskusniji ljekarnici Male braće, „spičari”/„špicijari”, podučavali su mlađe, a njihova znanja i vještine nastala su spajanjem civilizacijskih medicinskih tekovina zapadnoga i istočnoga svijeta, konvencionalnoga i tradicijskoga ljekarništva. (…) Ljekarna svjedoči o 700 godina kontinuiranog prenošenja znanja o izradi galenskih pripravaka i humanosti franjevaca te doprinosi autentičnosti Grada, neraskidivoj vezi materijalnoga i nematerijalnoga nasljeđa, znanja i prakse temeljene na povezanosti s prirodom“.
Ovim činom Ministarstvo kulture priznalo je već davno od struke prihvaćenu činjenicu – da se franjevci u Dubrovniku ljekarničkim poslom bave najmanje sedam stoljeća, što je 2017. godine potvrdila i proslava 700. obljetnice Ljekarne Male braće, kao i tada održan simpozij „700 godina ljekarništva u Dubrovniku“.
Spomenik „Sjaš svijetliš svemiriš me“, velikome hrvatskom pjesniku i književniku Tonču Petrasovu Maroviću svečano je otkriven 15. srpnja na splitskome Sustipanu. Svečanome otvaranju, uz članove obitelji, nazočili su splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, splitsko-dalmatinski župan Blaženko Boban, gradonačelnik Andro Krstulović Opara te brojni građani.
Tonči Petrasov Marović svojom antologijskom Sonatom za staro groblje na Sustipanu snažno je poetski kriknuo protiv nesretnog i bolnog događaja iz novije splitske povijesti, uništavanja trajnog počivališta Splićana do kojega je došlo prije 60 godina, kada je tadašnja komunistička vlast donijela odluku o konačnome zatvaranju Sustipanskoga groblja (groblje porušili) te je ovaj spomen pjesniku ujedno i memento na taj vandalski i zločinački čin.
Nakon svečanog otkrivanja spomenika, djela akademskog kipara Lorena Živkovića Kuljiša, prikazana je šestominutna video-audio instalacija Sustipan, nastala u produkciji Muzeja grada Splita.
Podignut pjesniku Tonču Petrasovu Maroviću, spomenik pored ulaznih vrata u spomen-groblje na poluotočiću Sustipan istodobno teži učiniti dostojanstvenim sjećanje na ranu koja se dogodila uklanjanjem splitskoga groblja na grebenima toga borovitog Marjanskog rta 1959. godine, a koju je Petrasov Marović izvanredno zabilježio u svojoj poeziji. (…) Duboko nas je zadužio svojim djelom, čistom savješću i postojanim upozorenjima na potrebu liječenja rane na našoj savjesti. Dužnici smo i dušama, pokopanim i zaboravljenim na Sustipanu, svetome splitskom poluotoku, koje nastojimo otrgnuti iz zaborava potisnute splitske savjesti i sjećanja – istaknuo je ovom prigodom autor spomenika Loren Živković Kuljiš.
