O zbivanjima u Crkvi u Hrvatskoj
Vedran Šmitran - Zagreb
„Povijest i rad čovjeka odvija se preko braka i obitelji“ – naziv je tribine koja je u organizaciji Obiteljskoga savjetovališta Caritasa Zadarske nadbiskupije, a povodom Međunarodnog tjedna braka, prošloga petka (15. velječa) održana u Kneževoj palači u Zadru. Izlaganje o ovoj prevažnoj temi održao je domaći nadbiskup Želimir Puljić, koji je odmah podsjetio kako se i povijest ljudskoga spasenja odvija kroz obitelj koja je u središtu Božje pozornosti, pa stoga ima biti i u središtu crkvene i društvene brige. Obitelj je, konačno, i u središtu velike borbe između dobra i zla, između života i smrti, između ljubavi i onoga što je ljubavi protivno – o čemu je tako jasno pisao sv. papa Ivan Pavao II. u enciklici ‘Evanđelje života’.
Na tribini je upozoreno na pošast razvoda brakova. To nije hrvatski specifikum – upozorio je nadbiskup – nego europski i svjetski. Postoje zabrinjavajuće situacije i ljudi ne znaju kako izaći iz problema. Izazov obitelji je u tome što od onoga zaljubljeničkog zanosa, gdje se problemi uopće ne vide, dođeš u realnost života. Blago tebi ako imaš vjere, volje i znanja da bi se hrvao i razgovarao sa supružnikom. Onda je lakše. Problem našega doba je nedostatak istinske komunikacije. Mnogo se govori, ali malo se kaže. Ljudi se često sastaju, ali malo povezuju. Događa se dijalog bez volje, razgovor bez dubine, riječi bez osjećaja. A dijalog je susret dviju duša. To je profinjena ravnoteža, bez oporbe i dokazivanja, kada se grade mostovi kojima kruži dah života, različitosti i bogatstva – istaknuo je nadbiskup Puljić.
Crkveni pravnik don Marin Batur ovom je prigodom kazao kako je na crkvenim sudovima jedan od glavnih razloga proglašenja ništavosti ženidbe problem emocionalne nezrelosti zaručnika. U braku i obitelji nije riješeno sve na početku. Bračni život ne može se svesti na protokolarne pripreme pred vjenčanje, a to je ono što nažalost u većini slučajeva činimo. Moramo vjeru stvarno živjeti, da zaista budemo vjernici, ne samo po tradiciji i kulturološki. Bez zdrave obitelji, ne samo da nema zdravog civilnog društva, nego nema zdrave Crkve. Jer mi posvećeni službenici dolazimo iz obitelji. Ako obitelj postaje nestabilna struktura i Crkva će biti poljuljana – poručio je don Marin Batur.
U povodu druge godišnjice preminuća prof. dr. sc. Tomislava Ivančića (30. studenoga 1938. – 17. veljače 2017.) Matična vrhovna uprava Zajednice Molitva i Riječ i Centar za bolji svijet priredili su prošle subote (16. veljače) okrugli stol na temu „Život i djelo Tomislava Ivančića - model i uzor evangelizacije u Crkvi i društvu“.
Događaj se održao u prepunoj dvorani „Vijenac“ Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu, a bio je izvrsna prigoda da se – ponajprije kroz osobna svjedočanstva – podsjeti na ulogu koju je prof. Ivančić imao u evangelizaciji, ali i u pokoncilskim gibanjima Crkve u Hrvata.
Sisački biskup Vlado Košić govorio je o prof. Ivančiću kao njegov student, ali je odlazio i na njegov glasoviti vjeronauk u Frankopanskoj, a sudjelovao je i na nekoliko seminara. Kasnije ga je susretao kao mlađi kolega na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, dok je prof. Ivančić obavljao službu dekana. Bio je uvjerljiv i proživljen svjedok vjere u Isusa Krista, ali je bio i jednostavan i dobar čovjek pun vjere. Bio je doista svjedok, jer govorio je iz osobnog iskustva, a ne iz naučenog znanja. Njegove riječi su bile proživljene, bile su uvjerljive i čovjek ga je mogao i želio slijediti. Govorio je o Isusu živome, o Bogu živome – istaknuo je biskup Košić, dodavši kako je Profesor bio nadasve pristupačan čovjek. S njime se moglo razgovarati, imao je uho za čovjeka, bio je bliz ljudima, možda zato jer je uvijek bio bliz Bogu. Da, bio je bliz Bogu i ljudima i zato je njegova evangelizacija bila svjedočanstvo koje je pozivalo, privlačilo i
Okupljenima se obratio i doc. dr. sc. Tomislav Kovač, jedan o Ivančićevih nasljednika na mjestu pročelnika Katedre fundamentalne teologije KBF-a, koji je i sam bio njegov student. U svojemu izlaganju posebno je ukazao na činjenicu da prof. Ivančić nije vezivao ljude za sebe, već ih upućivao za Kristom. U njemu nalazimo glavne odlike evangelizacije i evangelizatora: bio je siguran u vjeri, spreman svjedočiti, nije bio isključiv, bio je kritičan, pa i samokritičan, ali uvijek pozitivan, a povrh svega čovjek duboke molitve – istaknuo je dr. Kovač.
Vojni biskup Jure Bogdan predvodio je jučer (17. veljače) molitveni spomen i Svetu Misu prigodom 25. obljetnice pogibije hrvatskog branitelja pukovnika Damira Tomljanovića Gavrana u njegovu rodnom Krivom Putu.
Čovjek ponekad može i krivo vrednovati neke događaje, no zato Bog ne zaboravlja, on sve vidi, vrednuje i nagrađuje. Gavranova smrt nije uzaludna jer je i Krist uskrsnuo od mrtvih – što je razlog naše nade. Grob nije kraj, jer nam je Krist svojim križem otvorio perspektivu vječnosti – poručio je vojni biskup Jure Bogdan.
