Iz života Crkve u Hrvatskoj
Neno Kužina - Zagreb
Deseci tisuća hodočasnika proteklih su dana stizali u Ludbreg koji je za vjernike puno više od centra svijeta u zemljopisnom smislu. Ondje je svetište Predragocjene Krvi Kristove utemeljeno Bulom pape Leona 10-og 1513-te, čime je priznata i potvrđena čudesna pojava 1411-te kada je za vrijeme slavljenja euharistije svećenik posumnjao u stvarnu Isusovu prisutnost pod prilikama Kruha i Vina. Nakon pretvorbe u kaležu se pojavila prava krv. Uz Ludbreg se veže i zavjet Hrvatskoga sabora iz 1739-te godine, koji je odlučio: ako Bog zaustavi kugu, koja je vladala u unutrašnjosti Hrvatske, ovdje će se izgraditi zavjetno svetište. Zavjet je pao u zaborav sve do 1996. ali čašćenje relikvije ostalo je trajno. Središnje misno slavlje u povodu Dana Svete nedjelje predvodio je vojni biskup u Bosni i Hercegovini Tomo Vukšić u zajedništvu s varaždinskom biskupom Josipom Mrzljakom, sisačkim biskupom Vladom Košićem i brojnim svećenicima. „Svetište Presvete Krvi Kristove u Ludbregu je tako „galileja" hrvatskih katolika. Posebice onih koji ovdje dolaze s iskrenom nakanom da se taj susret s Njim iz kategorije događaja, po obraćenju i poniznosti, pretvori u trajno stanje već ovdje na Zemlji. Kao mjesto u koje se hodočasti radi susreta s Isusom, ovo svetište je privilegirano mjesto klanjanja Isusu u Njegovoj Krvi. Ono je i vidljiv poziv na poniznost u Isusovoj blizini. Ono je također izraz zahvalnosti Hrvata za Euharistiju, po kojoj je Isus zaista u sve dane sa svojim učenicima“, kazao je biskup Vukšić u homiliji. Podsjetio je na to kako sveti Pavao naziva nedostojnim pristupati pričesti ukoliko se događa u stanju grijeha, podjela, svađa i ravnodušnosti prema siromasima. Citirao je sv. Ivana Zlatoustoga koji je rekao: „Želiš li častiti Kristovo tijelo, ne zanemari ga kad se nađe golo. Ne iskazuj mu čast ovdje u hramu tkaninama od svile, kako bi ga zatim zanemario vani, gdje trpi hladnoću i golotinju“.
Posljednjeg dana kolovoza i ove je godine Zlatnu dolinu preplavila rijeka, ali ne ona što svojim bujicama ljudima nevolje stvara, nego rijeka hodočasnika koji hrle Gospi od Suza. Njezino štovanje uspomena je na događaj kad je Gospa u Sirakuzi prosuzila ljudskim suzama i na godinu 1953., kada je na ruševinama crkve u Pleternici, koja se još 1270. spominje pod imenom Sveti Nikola, župnik organizirao molitvene devetnice. Nakon osmodnevne priprave koju je predvodio voditelj Kuće susreta Tabor u Samoboru fra Ivan Matić, ovogodišnji je Gospin blagdan bio i u znaku 10. obljetnice uspostave Đakovačko-osječke metropolije. Misno slavlje u zajedništvu s požeškim biskupom Antunom Škvorčevićem, srijemskim Đurom Gašparovićem i velikim brojem svećenika predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Đuro Hranić. Biskup Škvorčević je pred Gospinim likom uputio poklike Isusovoj Majci, na koje su hodočasnici odgovarali pjevajući "Blažena ti što povjerova!". Izrazio je radost što je na slavlje stigao i Janusz Błachowiak, tajnik Apostolske nuncijature u Zagrebu. Posebnom radošću pozdravio je slavonsko-pakračkog episkopa Jovan Ćulibrka, naglasivši da on svojim dolaskom u Pleternicu očituje svoju kršćansku blizinu prema nama i svjedoči duboko poštovanje Pravoslavne Crkve prema presvetoj Bogorodici, Isusovoj Majci. U homiliji nadbiskup Hranić je naglasio kako je kršćanstvo u hrvatskom narodu snažno marijanski obojeno i da naši vjernici svoju vjeru i ljubav prema Bogu i Isusu Kristu rado očituju i produbljuju hodočasteći u marijanska svetišta. „To je razlog što smo se željeli spomenuti desete obljetnice uspostave slavonske, odnosno Đakovačko-osječke crkvene pokrajine ili Metropolije i ponovnog osamostaljenja Srijemske biskupije upravo ovdje u Marijinom pleterničkom svetištu“. Podsjetio je na to da se tri biskupije u njezinu sastavu protežu na dvije države i da žive na povijesnoj granici između Istoka i Zapada. Na prostoru na kojem se susreću katoličanstvo i pravoslavlje, te da stoga sve tri biskupije imaju važnu zadaću i poslanje promicanja ekumenskog dijaloga i suradnje između dviju Crkava u izgrađivanju ozračja mira, pomirenja i praštanja te njegovanju povjerenja i suradnje između hrvatskog i srpskog naroda na temeljima evanđeoskih načela i vrijednosti i na taj način biti pozitivan izazov i primjer javnim dužnosnicima te nositeljima političkog života.
Više od 1800 vjernika Velike Gorice 1. rujna je 27. put hodočastilo pješice na zahvalno hodočašće u Mariju Bistricu. U zajedništvu sa svećenicima velikogoričko-odranskog dekanata hodočasničku je misu predvodio rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta prof. dr. Željko Tanjić. „Znanje nam omogućava bolji život“, kazao je prof. Tanjić, dodajući: „Pavao nas upozorava da znanje nije sve. Ima puno ljudi koji puno znaju ali su nesretni i nisu mudri. U nevolje današnjeg društva uveli su nas ljudi s diplomama, ljudi koji su imali znanje ali nisu imali mudrosti. Postoje ljudi koji nisu imali znanje ali su bili mudri. Sjetite se samo naših djedova i baka. Danas nas liturgija poziva da rastemo u mudrosti koja se stječe molitvom, međusobnim pomaganjem, žrtvom i odgovornošću“.
Vjernici Porečke i Pulske biskupije, njih oko 2500, hodočastili su Majci Božjoj Trsatskoj. Misno slavlje u zajedništvu s biskupom Draženom Kutlešom predvodio je apostolski nuncij u Angoli mons. Petar Rajič.
Na Vagnju, između Sinja i Livna, služena je misa zadušnica za nevine žrtve koje su jugokomunisti likvidirali bez ikakva suda i ubacili u Husinu jamu u Drugom svjetskom ratu. U propovijedi misnoga slavlja pred oko 4000 vjernika vicepostulator postupka mučeništva "Fra Leo Petrović i 65 subraće" fra Miljenko Stojić kazao je kako nas "na ovo mjesto nije dovela mržnja prema nekome, osveta, već nas je dovela ljubav prema nevinim žrtvama, ljubav prema dobru. Iskazujemo poštovanje životu tamo gdje su ga bezobzirno gazili. Kršćanski je ovo stav od samih početaka,“ kazao je propovjednik, a prenijela IKA.
