Pater Guerrero o financijskom izvješću Svete Stolice: Novi koraci u transparentnosti, održivosti
Vatican News
Poduzeli smo mnoge korake u pravom smjeru u pogledu transparentnosti, ekonomske zaštite Svete Stolice i održivosti. Tako je p. Juan Antonio Guerrero Alves, prefekt Tajništva za ekonomiju, ocijenio financijsko izvješće Svete Stolice za 2021. godinu.
Rezultati su, kaže, bolji od očekivanih, ali predstoji vrlo neizvjesno razdoblje i Sveta Stolica se još mora nositi s raznim strukturalnim problemima.
P. Guerrero kaže da je nedovoljno financiranje papine misije crkveni problem i sa zadovoljstvom gleda na prodaju londonske palače za koju kaže da se dogodila na transparentan način.
Pater Guerrero, što je novo u ovom financijskom izvješću?
Prva vijest je promjena opsega konsolidiranog izvješća. Ovo sadrži financijski izvještaj cijele Svete Stolice. Nisu uključeni jedino Guvernatorat i IOR [Vatikanska banka]. To znači iskorak u pogledu transparentnosti i vidljivosti cjelokupne gospodarske situacije Svete Stolice; pokrenuti put se nastavlja i produbljuje. U srpnju 2021. Vijeće za gospodarstvo uvelo je važne promjene koje znače da izvješće sada bolje odražava gospodarsku stvarnost Svete Stolice.
Prema prethodnim parametrima, koji su uzimali u obzir samo Kuriju, vidjeli smo samo 35 posto od cjeline. Značajno smo se povećali: Prešli smo sa 60 subjekata u prethodnoj fiskalnoj godini na 92 u tekućem razdoblju; s ukupne imovine od 2,2 milijarde eura u 2020. na 3,9 u 2021.; s obveza od 0,8 milijardi eura na 2,3; s neto imovine od 1,4 milijarde eura na 1,6; prihodi su porasli s 248 milijuna eura na 1,093 milijuna eura; troškovi od 315 milijuna eura do 1,096 milijuna eura; a ukupni deficit iznosio je 3 milijuna eura.
Kakav je bio trend tijekom prošle godine?
Prva dobra vijest je da su rezultati bolji od očekivanih, kako prema novim tako i prema starim parametrima. U novom parametru očekivao se manjak od 33,4 milijuna, a zapravo je iznosio 3,3 milijuna. Operativni deficit bio je predviđen na 56 milijuna eura, a u stvarnosti je iznosio 77,7 (veći je jer Zaklada Casa Sollievo della Sofferenza, koja je dodala deficit od 30 milijuna eura, nije uključena u proračun zbog tehničkih problema). Opet su dobri financijski rezultati ublažili operativne rezultate.
Usporedimo li izvješće dobiti i gubitka Kurije — prema starom fiskalnom parametru — s proračunom, projicirani manjak od 49,6 milijuna eura umjesto toga rezultira suficitom od 28,8 milijuna eura (78,4 milijuna eura bolje od očekivanog).
Što je zaslužno za taj ovaj kurijski suficit?
Suficit starog fiskalnog parametra u potpunosti je posljedica financijskih rezultata (44, 6 milijuna eura), no u usporedbi s proračunom, prihodi su bili 21,8 milijuna eura veći od proračuna, rashodi 26,4 milijuna eura manji od proračuna, a financijski rezultat 30,2 milijuna eura bolji od očekivanog. Važno je uzeti u obzir da je financijski ishod uglavnom u nerealiziranim dobicima, odnosno podložan volatilnosti financijskih tržišta i tečajnim kretanjima.
Kako biste procijenili brojke u ovom financijskom izvješću?
Ne tražimo viškove nego održivost službe Svete Stolice. Deficit od 3 milijuna eura u proračunu od 1,1 milijarde nije puno; praktički je uravnotežen i ne čini se kao brojka koja bi zabrinjavala. Ali ako napravimo detaljniju analizu, pred nama su neka područja za poboljšanje. Početna analiza je da je bio operativni manjak od 62 milijuna, što su dobri financijski rezultati u 2021. ublažili tako da je ostao manjak od 3 milijuna. Kada financijski rezultati nisu tako povoljni, kao 2020. godine, pojavljuje se operativni deficit.
Puno ste inzistirali prethodnih godina na "proračun poslanja". Raste li ta svijest?
Mislim da je svaka institucija Kurije vrlo svjesna svojeg poslanja pomoći misiji Svetog Oca, izvršavajući ga s predanošću i u ovim teškim gospodarskim vremenima, nastojeći to činiti uz strogoću, držeći se bitnih stvari poslanja.
Kurija, koja je organizacija koja omogućuje bolju usporedbu s prethodnim godinama – prema starom parametru konsolidiranog proračuna – i dalje pokazuje nedovoljnu pokrivenost, što bih definirao kao crkveni problem. Papina misija je nedovoljno financirana.
Kurija je 2021. godine (isključujući rezultate Petrovog novčića koji su uključeni u proračun) imala deficit od 10 milijuna eura, 56 milijuna eura manji deficit nego 2020., što je dobra vijest. Također je dobra vijest da se kurija žrtvovala smanjivanjem troškova, vodeći računa o dijelu koji najbolje može kontrolirati, dok obični prihodi i dalje padaju. Kurija je zaradila 14 milijuna eura više, a potrošila 42 milijuna eura manje; ali moramo priznati, da se ne zavaravamo, da je obični deficit ostao nepromijenjen, obični rashodi smanjeni su za 15 milijuna eura, dosegnuvši novu nisku razinu ove godine, ali to nije dovoljno, obični prihodi također su smanjeni za 14 milijuna eura, još jedan novi pad.
Smanjenje od 56 milijuna eura rezultat je 33 milijuna eura boljeg poslovanja u financijama i 23 milijuna eura boljeg izvanrednog poslovanja nego prošle godine. Nema sumnje da ne možemo djelovati samo na troškove njihovim smanjenjem; doći će vrijeme kada se oni više neće moći smanjiti bez ugrožavanja misije, tako da također radimo na načinima povećanja prihoda. Činjenica je da Sveta Stolica svake godine prodaje imovinu za pokrivanje kurijskih usluga.
Zašto s manjim deficitom, pa čak i suficitom od gotovo 29 milijuna eura u Kuriji, inzistirate na tome da se Sveta Stolica dekapitalizira?
Naravno, to je dosta teško objasniti, jer iako imamo manjak od 3 milijuna eura u ukupnom iznosu entiteta koji se odnose na Svetu Stolicu, odnosno suficit od 28,8 milijuna eura u Svetoj Stolici ili Kuriji – uključujući Petrov novčić i ostala papinske zaklade - u stvarnosti Sveta Stolica svake godine smanjuje svoju imovinu za prosječno 20-25 milijuna eura. I u tome je prilično konstantna.
Razlog, osim što su financijski rezultati u nerealiziranim dobicima, je taj što mnoge donacije koje primamo idu u određene svrhe; ne mogu se koristiti ni u koju drugu svrhu. Velik dio imovine dodijeljen nekim subjektima samo ide za određene ciljeve i ne može biti namijenjen nečem drugom. Odnosno, ne možemo nadoknaditi rashode jednih subjekata s prihodima svih ostalih. Ima mnogo dikasterija koji obavljaju službu za koju ne primaju ekonomsku naknadu; oni su jednostavno troškovni centri i nemaju praktički nikakvih prihoda, a njihova usluga uvijek se obavlja s minusom. I tako mora biti.
Ne vodimo biznis. Ekonomski kriteriji igraju relativnu ulogu; ekonomija mora služiti, a ne upravljati, kako naglašava Sveti Otac. Zanimljiv nedavni slučaj je Rimska Rota, koja je od samofinanciranja postala deficitarna nakon što ju je Papa s pravom odlučio učiniti besplatnom, kako bi izbjegao da pravda bude samo za one koji je mogu platiti. Povrat na imovinu i interni doprinosi ne pokrivaju troškove misije. Zato je bitna pomoć Petrovog novčića koja financira Papina karitativna djela i misije, kao i doprinos biskupija.
Svake godine donacije i ono što Sveta Stolica može generirati ne mogu financirati sve troškove subjekata koji nemaju prihoda, a Sveta Stolica svake godine mora trpjeti eroziju imovine od 20-25 milijuna.
Novi proračun uključuje dvije talijanske bolnice. U vrijeme krize za katoličko zdravstvo: kako ono djeluje?
Da, i samo katoličko zdravstvo prolazi kroz teške trenutke u Italiji. U konsolidiranom proračunu imamo dvije bolnice. Jedan je Bambino Gesù. S većim proračunom od Kurije, ona ide u dobrom smjeru i ekonomski je zdrava bolnica; posljednjih godina dobro se nosila s krizom uzrokovanom pandemijom bolesti COVID-19. Druga je Casa Sollievo della Sofferenza, koja se mora nositi s gospodarskom krizom i poduzeti hitne mjere kako ne bi dovela u pitanje svoju održivost.
Nove cjeline uključene u proračun omogućile su nam da evidentiramo svu imovinu i obveze i dobijemo realniju bilancu; odnosno uspjeli smo pokriti sve obveze koje je ugovorila Sveta Stolica. Imamo bolju kartu snaga i slabosti.
Još jedno pitanje koje proizlazi iz ove bilance je ono o mirovinskom fondu i obvezama koje predstavljaju naknade nakon prestanka radnog odnosa. Kako izgledaju projekcije?
Mirovine su problem gotovo svake države, pa ni naš Mirovinski fond nije iznimka. Zapravo, rekao bih da su — s obzirom na njihovu malu količinu — vatikanske mirovine bolje i sigurnije nego u mnogim susjednim zemljama. Ovo je jedno od pitanja na koje se već godinama, s većom ili manjom uzbunom, privlači pozornost kako bi se oslikao mračni ekonomski scenarij budućnosti.
Po prvi put smo u financijsko izvješće uključili neto obvezu Mirovinskog fonda za primanja nakon prestanka radnog odnosa prema aktuarskoj procjeni iz 2019.: 631,4 milijuna eura prema IPSAS 39 (što je ispravan način vrednovanja, čak i ako je je nepovoljniji). To je dio koji odgovara Svetoj Stolici ukupne neto obveze od 1 milijarde eura, što uključuje i osoblje Vikarijata i Guvernatorata. Nema sumnje da mirovinski fond ne obdarujemo dovoljno da bi mogao podmirivatisvoje buduće obveze ili da obećavamo više nego što si možemo priuštiti. Dobra je vijest da još uvijek ima vremena za uvođenje korektivnih, ne-traumatskih mjera, ali to moramo učiniti uskoro.
U bilancu je, također po prvi put, uključena i neto obveza Fonda za zdravstveno osiguranje za 2021. godinu za mirovine nakon prestanka radnog odnosa, koja prema aktuarskoj procjeni iznosi 171, 2 milijuna u kapitalu.
Što namjeravate poduzeti?
Kada govorimo o obvezama, ne mislimo na tekući deficit. Umjesto toga, prepoznajemo da smo preuzeli određene obveze koje, prema današnjoj procjeni, možda nećemo moći riješiti u nekom trenutku u budućnosti s trenutnom raspodjelom. Odnosno, ili dodijelimo više novca da se ova situacija u doglednoj budućnosti ne dogodi ili prilagodimo beneficije mogućnostima. Ili dodijeliti više novca ili obećati manje učinka.
Zadnja dva puta kada se pojavila svijest o problemu u Mirovinskom fondu, Sveta Stolica je izdvojila više novca. Međutim, to je samo kratkoročno palijativno rješenje, koje ne rješava strukturni problem pri čemu dugoročno gledano doprinosi neće biti dovoljni da kompenziraju obećane beneficije.
Kakva su vaša predviđanja za budućnost?
Pred nama je vrlo neizvjesno vrijeme. Nemamo puno varijabli na temelju kojih možemo djelovati kako bismo se nosili s krizom. Nemamo ni fiskalnu ni monetarnu politiku, nemamo kontrolu nad velikim dijelom prihoda. Osim naših strukturnih problema, globalna situacija — rat, inflacija, nedostatak zaliha, financijska neizvjesnost itd. — stvara nove izazove i prilike za nas. Ne možemo reći da je vrijeme žrtvovanja prošlo; 2022. će biti posebno teška godina, a tako će biti i 2023. Sada se moramo suočiti s proračunom za 2023. koji nam ne dopušta da budemo baš opušteni, iako je pritisak zbog COVID-19 smanjen.
Što nam možete reći o novom Odjelu za ljudske resurse?
Što se tiče ljudskih resursa, trenutno osiguravamo kontinuitet onoga što je do sada urađeno. Imamo plan rada za idućih nekoliko godina, novi ravnatelj stupa na dužnost u rujnu i nadamo se da će uspjeti uvesti poboljšanja, ali za njih će biti potrebno vrijeme: poboljšanje radne atmosfere gdje je potrebno, motivacija, karijera, poistovjećivanje sa služenjem Kurije Crkvi.
Nova Apostolska konstitucija puna je naznaka i prijedloga o tome što znači služiti Crkvi, počevši od Rimske kurije. Služenje u Kuriji nije samo posao; to je poslanje. Ima još puno toga za učiniti.
Kako ocjenjujete rezultate na putu prema transparentnosti?
Posljednjih godina poduzeli smo mnoge korake u pravom smjeru transparentnosti, ekonomske zaštite Svete Stolice i održivosti. Dikasteriji i kurijalne ustanove provode postupke i poduzimaju korake u pravom smjeru. Nedavno smo objavili račune Petrovog novčića, što smo dobili i kako smo to iskoristili. Također smo započeli projekt centraliziranja financijskih ulaganja što je prije nekoliko godina zatražio Papa; odobrili smo politiku ulaganja i imenovan je Odbor za ulaganja. No, ipak idemo polako.
Uvedene su procedure da nas zaštite. Prodaju zgrade u Londonu proveli smo transparentno i glatko, slijedeći ispravne procedure. Odobrenjem izvanrednih akata uprave zauzvrat je uveden mehanizam nadzora koji poziva ljude da slijede procedure. Ukidanje tajnosti ekonomskih pitanja učinilo nas je transparentnijima... Na pravom smo putu.
