U bazilici Svete Marije Velike u Rimu slavljena misa povodom 30 godina diplomatskih odnosa između Hrvatske i Svete Stolice
Povodom proslave 30. obljetnice diplomatskih odnosa između Republike Hrvatske i Svete Stolice, svečanu svetu misu u bazilici Svete Marije Velike (Santa Maria Maggiore) u Rimu, u utorak, 21. lipnja 2022., predvodio je kardinal Dominique Mamberti, prefekt Vrhovnog sudišta Apostolske signature. Diplomatski su odnosi uspostavljeni 8. veljače 1992. godine, nakon što je Sveta Stolica nepunih mjesec dana prije, 13. siječnja 1992., priznala Republiku Hrvatsku kao samostalnu, neovisnu i suverenu državu. Na misi, koju je organiziralo Veleposlanstvo Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici na čelu s Teom Zupičić, otpravnicom poslova, koncelebrirali su mons. Miroslaw Wachowski, dotajnik za odnose s državama u Državnom tajništvu Svete Stolice, vlč. Marko Đurin, rektor Papinskog hrvatskog Zavoda sv. Jeronima, mons. Janusz Błachowiak i vlč. Mario Popović iz Državnog tajništva Svete Stolice te drugi svećenici. Na euharistijskom su slavlju bili prisutni mnogobrojni članovi diplomatskoga zbora pri Svetoj Stolici te članovi hrvatske rimske zajednice.
U propovijedi je kardinal Mamberti podsjetio kako Crkva na taj dan liturgijski slavi spomendan sv. Alojzija Gonzage čije tijelo počiva u Rimu, u crkvi sv. Ignacija. Napomenuo je kako u Evanđelju koje je naviješteno Isus donosi tzv. zlatno pravilo koje je zajedničko i mnogim drugim kulturama i religijama i koje kaže: ne čini drugima ono što ne želiš sebi, te je potom istaknuo kako Isus ipak daje jednu novu dimenziju tom pravilu stavljajući mu pozitivan predznak: „Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima“ (Mt 7,12) čime je kao zadatak svojim učenicima dao konkretnu brigu za drugog čovjeka što je zapravo njegova zapovijed ljubavi. Istaknuo je i drugi Isusov poziv iz Evanđelja: „Uđite na uska vrata!“ (Mt 7, 13) koji se na prvi mah može činiti teškom zadaćom koju on stavlja pred svoje učenike, no ako ga se dobro razumije onda Isus zapravo time upućuje učenike na stvarnu mogućnost postizanja pravoga puta u Život i pravoga Života jer vrata, koliko god da su uska, ona su uvijek otvorena njegovim učenicima. U tom je smislu istaknuo i primjer života sv. Alojzija Gonzage koji se odrekao lagodnoga života i u potpunosti posvetio svoj život Bogu i djelatnoj ljubavi prema bližnjima.
Potom je nastavio kako se na toj svetoj misi na poseban način slavi 30. obljetnica diplomatskih odnosa Republike Hrvatske i Svete Stolice koji su uspostavljeni 8. veljače 1992. godine. Spomenuo se i događaja koji su uslijedili nakon toga: imenovanja prvog nuncija u Republici Hrvatskoj mons. Giulija Einaudija, imenovanja prvog veleposlanika Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici, potpisivanje četiriju ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske, triju putovanja pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj: 1994. 1998. i 2003. godine te posjeta pape Benedikta XVI. 2011. godine. Kardinal Mamberti se spomenuo i svoga posjeta Hrvatskoj 2010. godine u svojstvu tajnika za odnose s državama u Državnom tajništvu Svete Stolice te posjeta kardinala Pietra Parolina, državnog tajnika Njegove Svetosti koji je prije mjesec dana bio u Hrvatskoj čime je potvrđena obostrana živa želja da se nastavi zajednička suradnja Svete Stolice i Hrvatske koja svoje prve pisane tragove ima u davnom 9. stoljeću u pismu pape Ivana VIII. hrvatskom knezu Branimiru. Na kraju je kardinal istaknuo kako tom svetom misom zahvaljujemo Bogu za tih 30 godina diplomatskih odnosa te sve prisutne potaknuo na molitvu i zajedničku suradnju za opće dobro cjelokupne ljudske obitelji, u prvom redu za mir i slogu među narodima.
Na kraju svete mise riječi pozdrava i zahvale svima prisutnima uputila je Tea Zupičić, otpravnica poslova Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici, koja je istaknula radost što se ta sveta misa slavila upravo u bazilici sv. Marije Velike koja je na mnoge načine povezana s hrvatskim narodom: u njoj je svoju mladu misu slavio bl. Alojzije Stepinac; u njoj je pokopan sv. Jeronim pod čijom se zaštitom nalazi Hrvatska crkva sv. Jeronima u Rimu; u njoj je pokopan i veliki papa hrvatskoga podrijetla Siksto V.
Na poseban način istaknula je i veliku ulogu pape Ivana Pavla II. u međunarodnom priznanju Republike Hrvatske: „Republika Hrvatska zahvalna je svima onima koji su znali prepoznati znakove vremena i svojom podrškom pridonijeli stvaranju i stasanju obnovljene hrvatske državnosti. Ovdje posebnu zahvalnost dugujemo Svetoj Stolici i Svetom Ocu Ivanu Pavlu II. Sveta Stolica je među prvima priznala neovisnost Hrvatske, 13. siječnja 1992., i time otvorenim srcem omogućila drugim državama da mogu jasno vidjeti i spoznati svu moralnu i ljudsku ispravnost te povijesne odluke. Papa Ivan Pavao II. je 11. siječnja 1992., na novogodišnjem primanju za diplomatski zbor, kazao: ”Narodi imaju pravo odabrati svoj način mišljenja i zajedničkog života. Oružjem se ne mogu riješiti problemi među narodima i sigurno je da se bombama ne može graditi budućnost neke zemlje“. Samo dva dana poslije, 13. siječnja 1992. godine, u Noti Državnog tajništva Svete Stolice upućenoj Ministarstvu vanjskih poslova Republike Hrvatske stajalo je: „Državno tajništvo ima čast priopćiti da Sveta Stolica priznaje suverenost i neovisnost Republike Hrvatske… Želi da njezina neovisnost pomogne duhovnom i materijalnom napretku svega pučanstva, pridonese uspostavi mira u zemlji i omogući joj da zauzme svoje mjesto u zajednici država.“
Svoj je govor zaključila riječima: „Danas s ponosom možemo reći da svojim djelovanjem i međunarodnim ugledom koji zauzima u zajednici naroda, Hrvatska to uspijeva i opravdati. Osjećaj pripadnosti katoličanstvu i katolička vjera u svemu je uvijek bila temeljni kamen hrvatskog nacionalnog jedinstva, kohezije, opstojnosti, otpora i borbe za slobodu“.
Na kraju je istaknula i žaljenje što na svetoj misi, kako je bilo predviđeno, nije mogao prisustvovati i ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske Gordan Grlić Radman koji je zbog bolesti morao otkazati svoj dolazak u Rim.
Liturgijskim je pjevanjem svetu misu uzveličao Oratorijski zbor Crkve sv. Marka na Gornjem gradu u Zagrebu ''Cantores sancti Marci'' na čelu s dirigentom Juricom Petrom Petračem.
