Kardinal Eugène Tisserant. Orijentalist, pastir, 'Pravednik među narodima'
Povodom 50. obljetnice smrti kardinala Tisseranta (1972.-2022.), okrugli stol je ponudio uvid u najrelevantnija pitanja o poliedričnoj figuri te intenzivnom intelektualnom, pastoralnom i diplomatskom djelovanju francuskog kardinala, čija je nastojanja i pomoć Židovima da pobjegnu od nacifašističkih progona prepoznao i Yad Vashem, proglasivši ga nedavno 'Pravednikom među narodima'.
Okrugli stol u Vatikanu
Pozdravi Branka Jurića, vicerektora Papinskog zavoda Campo Santo Teutonico, i Bernarda Ardure, predsjednika Papinskog odbora za povijesne znanosti, otvorili su okrugli stol. Govornici su bili: Giuseppe Maria Croce, prefekt arhiva Papinske bazilike S. Maria Maggiore, Gianpaolo Rigotti, arhivist Kongregacije za orijentalne Crkve i Elisabetta Deriu, Université Paris Est Créteil - Centre de Recherche en Histoire Européenne comparée i Bernard Ardura, predsjednik Papinskog odbora za povijesne znanosti. Paule Hennequin, nećakinja kardinala Tisseranta nije mogla biti nazočna, ali je poslala izvješće koje je pročitano. Zaključna razmatranja iznio je kardinal José Tolentino de Mendonça, arhivist i knjižničar Svete Rimske Crkve.
Čovjek velike kulture
S čisto vizualne točke gledišta, bio je jedna od najimpresivnijih figura Drugog vatikanskog koncila (1962.-1965.). Njegovo ime jednako je impresivno kao i njegova duga brada i naprsni križ: Eugène Gabriel Gervais Laurent Tisserant, kardinal dekan Katoličke Crkve.
Ne pas perdre du temps. Ne gubiti vrijeme. Bio je moto koji ga je animirao. Prisjetio ga se i papa Pavao VI. u govoru povodom kardinalovog 80. rođendana, kazavši da je riječ o čovjeku velike kulture, poznavatelju drevnih orijentalnih jezika, strastvenom za arheologiju, "vrlo marljivog života", punog "najrazličitijih aktivnosti, te da je uvijek uredan, uvijek grozničav i da uvijek vodi do konkretnih rezultata". Papa Montini, koji ga je 1964. imao uz sebe i na svojim apostolskim putovanjima u Svetu zemlju i Indiju, nazvao ga je "čovjekom studija", "s vremena na vrijeme, piscem, učiteljem, vojnikom, administratorom, putnikom i uvijek uzornim svećenikom" i "revnim biskupom".
Odlazak u mirovinu protiv volje
"Il francese", kako su ga često zvali u Rimu, bio je odan "svojoj" trojici papa. Ali kada je Pavao VI. odlučio da čelnici kurijalnih dikasterija moraju podnijeti ostavku prije nego navrše 80 godina (1968.) te da kardinali u dobi višoj od 80 godina također gube pravo birati papu (kraj 1970.), Tisserant - tada 86-godišnjak - na francuskoj je televiziji kazao da Papa traži samo pljesak svijeta jer žele da stari ljudi nestanu. Grandiozni francuski kardinal nasmrt se uvrijedio. Umro je godinu dana kasnije, 21. veljače 1972., prije 50 godina, u Albanu kraj Rima.
Kardinal dekan više od 21 godine
Nedavno je papa Franjo također uveo opće vremensko ograničenje od pet godina za službu kardinala dekana. To daje priliku da se redovito razmjenjuju primus inter pares koje odaberu kardinali. Iako su njegove dužnosti prvenstveno protokolarne prirode, kardinal dekan i dalje ima ključnu ulogu u Kuriji. Tisserant je tu dužnost obnašao više od 21 godine.
Studirao u Parizu i Jeruzalemu
Rođen u ožujku 1884. u tadašnjem pograničnom gradu Nancy u Lorraine, studirao je u Parizu i Jeruzalemu. Tisserant je 1907. zaređen za svećenika. Navodno je tečno govorio 13 jezika: amharski, arapski, akadski, engleski, francuski, njemački, grčki, hebrejski, talijanski, latinski, perzijski, ruski i sirijski. Predavao je asirski u Rimu od 1908. i pisao inventare orijentalnih manuskripata iz Vatikanske knjižnice.
Prikupljao vrijedne sirijske manuskripte
Nakon regrutacije i sudjelovanja u Prvom svjetskom ratu te godina u kojima je bio francuski časnik u Siriji i Palestini, postao je savjetnik Papinske biblijske komisije i Kongregacije za istočne Crkve, čije je vodstvo preuzeo 1938. odnosno 1936. godine. Na svojim putovanjima po Bliskom istoku 1920-ih Tisserant je za Vatikan, među ostalim, nabavio vrijedne sirijske manuskripte. Godine 1936. u Kardinalski zbor ga je prihvatio papa Pio XI., a tim zborom je predsjedao kao dekan od 1951. Od 1957. do umirovljenja zbog starosti 1971. bio je knjižničar i arhivar u Vatikanu.
Član Francuske akademije znanosti
Tisserant je bio osobnost s međunarodnom privlačnošću. Održavao je široke kontakte s istočnim Crkvama i francuskom politikom. Bio je prisutan i u francuskoj inteligenciji: bio je član Francuske akademije znanosti od 1962. godine.
Umjereni reformator na Koncilu
Tisserant je bio član središnjeg pripremnog povjerenstva Drugog vatikanskog koncila te je – kao jedini predstavnik Vatikanske kurije – bio i u predsjedništvu. Kao kardinal dekan slavio je početnu liturgiju Veni creator spiritus prema formularu koncila iz Vienne 1312. U crkvenopolitičkom smislu Tisserant se ubrajao među umjerene reformatore.
Pravednik među narodima
Francuz je pokopan u svojoj titularnoj crkvi u La Storti kraj Rima. U listopadu 2021., spomen obilježje holokausta u Jeruzalemu Yad Vashem posthumno ga je počastilo titulom "Pravednika među narodima" za spašavanje Židova tijekom nacističke ere.
(Vatican News – kna – tc)
