"Moja duša je rastrgana". Pismo žrtve zlostavljanja u Papinim rukama

"Moje ime je ... i godinama me je zlostavljao svećenik kojeg sam trebala nazivati "braco", a ja sam mu bila "sestrica".

Ime se ne pojavljuje, kao ni podrijetlo. Umjesto toga, bolno jasna, duboka rana zbog zlostavljanja koje je pretrpjela od svećenika, pogodila je dušu te žene koja se, pa i nakon mnogo godina, bori da krene putem ozdravljenja. Toliko da se još uvijek boji vidjeti bilo kojeg svećenika, pa i otići na misu.

Upozorenje za svećenike

Pismo preživjele koje je podijeljeno s Papinskim povjerenstvom za zaštitu maloljetnih osoba dirljivo je, ali u isto vrijeme i hrabro. Papa Franjo je mogao vidjeti i vlastitim očima pročitati te stranice prožete gorčinom i patnjom. Papa je htio da ga pročitaju i svi svećenici, kao upozorenje na užas kojem se Crkva jako trudi suprotstaviti. Zatim je ovlastio predsjednika Povjerenstva, kardinala Seana O'Malleya, da to svjedočanstvo objavi.

O'Malley: glas svih ranjenih osoba

"U ovo vrijeme obnove i pastoralnog obraćenja, kada se Crkva suočava sa skandalom i ranama seksualnog zlostavljanja nanesenog tolikoj Božjoj djeci posvuda, naš Sveti Otac primio je hrabro svjedočanstvo koje je svim svećenicima ponudila preživjela osoba", piše bostonski nadbiskup u kratkom uvodu u pismo. "Dijeleći to svjedočanstvo, koje nam je ponudila jedna žrtva čije je ime uklonjeno iz razloga anonimnosti, Njegova Svetost papa Franjo želi prihvatiti glas svih ranjenih osoba i pokazati svim svećenicima koji naviještaju evanđelje put koji vodi do autentične službe Boga na dobrobit svih ranjivih”.

U ime djece

Preživjela se poziva na pobjedu "ljupke istine" i kaže kako ono što je doživjela prepričava "i u ime drugih žrtava... djece koja su duboko ranjena, kojima je ukradeno djetinjstvo, čistoća i poštovanje...". Djece "koja su bila izdana i čije je bezgranično povjerenje iskorišteno... djece čija srca kucaju, koja dišu, koja su živa... ali su ih jednom (dvaput, više puta) ubili". "Njihove su duše raskomadane u male krvave komade".

"Crkva je moja majka", tvrdi žena, "i toliko me boli kad je ranjena, kad je prljava". "Odrasli koji su ovo licemjerstvo doživjeli kao djeca nikada ga neće moći izbrisati iz svog života. Mogli su to na neko vrijeme zaboraviti, pokušati oprostiti, pokušati živjeti punim životom, ali ožiljci će im ostati na duši, neće nestati".

Anksioznost, strahovi, posttraumatski poremećaji

Autorica pisma ne krije neodržive uvjete života u kojima se trenutno nalazi, čak ni nakon godina koje su prošle. "Pokušavam preživjeti, osjetiti radost, ali to je zapravo nevjerojatno teška borba... Imam disocijativni poremećaj identiteta, teški kompleksni posttraumatski poremećaj (PTSP), depresiju, tjeskobu, strah od ljudi, pogreške i ne spavam, a ako kojim slučajem uspijem zaspati uvijek imam noćne more. Ponekad imam stanja, kad sam 'izvan sebe', ne percipiram 'ovdje' i 'sada'. Moje tijelo pamti svaki dodir ... ”.

"Bojim se svećenika i biti u njihovoj blizini", nastavlja. "U posljednje vrijeme ne mogu ići na Svetu misu. To me jako bol ... ". Crkva, "taj sveti prostor bio je moj drugi dom", a on, svećenik koji ju je zlostavljao, "oduzeo mi ga je". "Imam veliku želju osjećati se sigurno u Crkvi, moći se ne bojati, ali moje tijelo i emocije reagiraju na potpuno drugačiji način", stoji u tekstu koji završava apelom svakom svećeniua, svih dobi i iz svih zemlja.

Zaštitite Crkvu

"Zamolila bih vas da zaštitite Crkvu, tijelo Kristovo! Ono koje je puno rana i ožiljaka. Molim vas da NE dopustite da te rane budu još dublje i da se pojave nove! Vi ste mladi i snažni ljudi. POZVANI! Ljudi pozvani od Boga da služe Bogu, a po njemu ljudima... Bog vas je pozvao da budete njegovo oruđe među ljudima. Imate VELIKU ODGOVORNOST! Odgovornost koja nije teret, već DAR! Molim vas da se prema njemu ponašate po Isusovom primjeru... PONIZNO i S LJUBAVLJU!".

Poziv svećenicima: živite istinu

Apel je dirljiva i ganutljiva molba, nošena instinktom ljubavi prema Crkvi: "Molim vas da ne gurate stvari pod tepih, jer će tada početi smrdjeti, trunuti, i sam će tepih trunuti... Shvatimo da ako sakrijemo ove činjenice, kad o njima šutimo, skrivamo prljavštinu i tako postajemo SUUČESNIK. Ako želimo živjeti istinu, ne možemo zatvoriti oči!”.

"Živjeti u istini znači živjeti prema Isusu, vidjeti stvari njegovim očima", nastavlja se u pismu. Krist "nije zatvarao oči pred grijehom i grešnikom, nego je živio ISTINU s LJUBAVLJU... Ljupkom istinom naznačio je grijeh i grešnika". "Molim vas - piše žrtva, i dalje se obraćajući svećenicima - da shvatite da ste primili ogroman dar. Dar biti alter Christus, biti Kristovo utjelovljenje ovdje na svijetu. Ljudi, a osobito djeca, u vama ne vide osobu, nego Krista, Isusa, u kojeg se bezgranično pouzdaju". To je nešto "ogromno i snažno", ali i "vrlo krhko i ranjivo". "Molim te - zaključuje preživjela - budi dobar svećenik".

(Vatican news – sc – bj)