Kardinal Tagle: Nadahnjujmo se svetim Josipom i u sinodskom hodu

Alessandro Gisotti

Sveti Josip aktualna je i plodna ličnost ne samo za očeve, već za sve krštene. To ističe kardinal Luis Antonio Tagle u intervjuu za Vatican News o posebnoj godini koju je papa Franjo želio povodom 150. obljetnice proglašenja svetog Josipa zaštitnikom opće Crkve. Prefekt Propagande Fide, odnosno Kongregacije za evangelizaciju naroda, također se osvrće na pismo Patris Corde i ističe svetoga Josipa – koji je čineći se čuvarom Isusa i Marije, iako to zahtijeva "promjenu smjera" – kao lik koji može nadahnuti Crkvu u sinodalnom hodu koji je pokrenuo papa Franjo.

Živimo posebnu godinu kojom je papa Franjo želio proslaviti svetog Josipa. Koji su, po Vašem mišljenju, plodovi koje svi kršteni, svi mi, možemo dobiti od ove posebne godine?

Lik svetog Josipa s pravom je povezan s likom očeva. Međutim, vjerujem da ste ispravno istaknuli da svi mi kršteni možemo imati koristi od ove posebne godine. Posebno na sljedećim područjima: Nadam se da će, poput svetog Josipa, svaka krštena osoba biti pažljiva prema Božjem glasu i vodstvu, osobito u životnim kušnjama. Nadalje, da se svi kršteni pouzdaju u Boga kako bi slijedili Božji plan čak i kad stvari nisu uvijek jasne. Zatim, također da budemo dobri „administratori“, pazitelji, čuvari ljudi koje nam Bog povjerava.

U svom pismu Patris Corde, papa Franjo ističe važnost svetog Josipa za današnje očeve. Što posebno cijenite u tom dokumentu?

Postoji mnogo, mnogo stvari koje nam nudi taj dokument, posebno očevima. Jedna od stvari koje jako cijenim jest to što prvo predstavlja svetog Josipa kao osobu koja prihvaća stvarnost. Prihvaćanje stvarnosti ne znači biti pasivan ili jednostavno tolerantan prema nečemu. Prihvaća stvarnost takvu kakva jest, živi prema toj stvarnosti. A kad prihvati tu stvarnost, vidi što Bog želi da učini kako bi je promijenio. Ponekad smo u iskušenju da ne prihvatimo stvarnost. Živimo u prošlosti koju smo idealizirali. Ili živimo u utopiji koja još ne postoji. I zato ne znamo kako transformirati sadašnjost. S druge strane, sveti Josip je, prema pismu Patris Corde, prihvatio stvarnost i, u tom prihvaćanju, čuo je Božju riječ i djelovao hrabro da tu stvarnost preobrazi.

Upravo s obzirom na stvarnost ... u današnje vrijeme navikli smo biti u pravu samo ako govorimo, ako imamo zadnju riječ u razgovoru. Umjesto toga, sveti Josip pokazuje svoju snagu šuteći, u sjeni. Čemu nas uči taj stav?

Istina je. Dok sam bio sjemeništarac, moje se sjemenište zvalo San José Seminary ili sjemenište svetog Josipa. Ta šutnja jedna je od vrlina svetog Josipa na koju nam je ukazano. Evanđelje ne prenosi nijednu njegovu riječ, ali on čuva Riječ Božju u šutnji. Isus je taj koji govori u njegovoj šutnji. Štitio je Božju Riječ od onih koji su ga htjeli ubiti i ušutkati. Stoga nas to poučava lekciji. Prije svega: naša želja da govorimo, govorimo, govorimo. "Je li to za mene ili je za Riječ Božju"? Drugo: Šutnja je ponekad najmoćniji govor. Pa i Isus je, kada mu je Pilat sudio, u određenom trenutku ušutio. No, u njegovoj šutnji, kome se sudilo? Pokvarenom sustavu koji se otkrio u Isusovoj šutnji. Stoga mislim da je Isus naučio šutnju od svetog Josipa.

Sveti Josip je također otac koji ide naprijed, koji mijenja smjer kako bi zaštitio svoju obitelj. Što njegova vjera govori Crkvi, koja je sada uključena u sinodalni proces?

Sinodalni proces za nas je poziv da zajedno hodimo, putujemo zajedno. Postoji način hoda koji nam pokazuje sveti Josip. Putovao je opasnim putovima s Marijom i Isusom, vodeći se smjernicama anđela Božjega. To je hod koji znači zaštitu, što znači brižnost. Nadamo se da ćemo tijekom sinodalnog procesa uspjeti razviti tu sposobnost ljubiti Isusa, ljubiti Crkvu. Pa i ako postoje neka zapažanja koja nisu uvijek pozitivna, moramo to učiniti iz brige, iz ljubavi, tako da se Isusovo ime naviješta i čuva.

Zadnje pitanje, malo osobnije. Jako ste odani svetom Josipu. Tu ste odanost izrekli u nekoliko navrata. Što kod toga sveca ostavlja na Vama najjači dojam?

Ta mi pobožnost omogućuje da mu se obratim u različitim situacijama. Pogotovo kad su teški trenuci i kad se osjećam ugroženim i kažem "ne znam što da radim". Zato tražim zaštitu svetog Josipa. Osobito i za hrabrost ostati u sjeni. Potrebna je hrabrost, pogotovo kada se osjećate kao da imate pravu ideju i želite je predložiti. Mislite da imate pravo rješenje, ali onda pročistite svoje namjere i kažete "čekaj malo, promoviram li se ili tražim dobro?". Ako to nije toliko radi drugih, onda je ispravno ostati u sjeni i dopustiti Bogu i Božjem anđelu da čine Njegova čuda!

(Vatican news – bj)