Migranti: Treba se usredotočiti na povjerenje, a ne na zatvaranje
Davide Dionisi, Ivica Hadaš - Vatikan
Tko god želi zatražiti međunarodnu zaštitu ili očituje znakove zdravstvenih i duševnih problema, ili pak ako je bio žrtva trgovine ljudima, nikada ne smije biti pritvoren s obzirom na svoj migrantski status – stoji u dokumentu koji je posvećen alternativnim mjerama zatvaranja migranata, jednom od tri dokumenta o migracijskim pitanjima u vrijeme bolesti Covid-19, koje je izdao Odjel za migrante i izbjeglice Svete Stolice, u okviru radova Vatikanskog povjerenstva za bolest Covid-19. Druga dva dokumenta odnose se na pravilnik i pristup području tražitelja međunarodne zaštite.
Kada se koristi pritvor migranata, morao bi se koristiti kao administrativna mjera – ističe se u dokumentu i navodi – Naime, velika većina međunarodnih tijela smatra da je pretjerano kriminalizirati nezakoniti ulazak i preporuča da ga se smatra administrativnim prekršajem. U vrijeme pandemije zabrinjava činjenica da je širenje virusa vrlo poraslo i strašno umnožilo izazove, slabosti i zloporabe koje obilježavaju većinu pritvorskih centara u svijetu. Radi se o kroničnom nasilju, pretrpanosti zatvora, ograničenom pristupu temeljnim uslugama, uključujući zdravstvenu zaštitu i raširen neljudski nedostatak poštovanja.
Stoga Odjel za migrante i izbjeglice Dikasterija za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja preporučuje sustavno usvajanje alternativnih mjera pritvaranju migranata, koje se ne smiju miješati s puštanjem na slobodu uz jamčevinu, s povremenim javljanjem vlastima i elektroničkom narukvicom, koji ponekad dovode u pitanje učinkovitost programa zabrane pritvora, i tamo gdje je moguće, treba ih izbjegavati – napominje se u dokumentu.
Umjesto toga potrebno je usredotočiti se na programe smještaja nezakonitih migranata na teret zajednice – piše u dokumentu – Institucionalizacija različitih programa koji su usmjereni na smještaj nezakonitih migranata u pojedine obitelji, prihvatne centre kojima upravlja zajednica i programi samoupravljanja smještajem, često jamče uspjeh. Očito, svi se programi smještaja moraju smatrati privremenima i moraju biti usmjereni na traženje rješenja koje ide za konačnim zakonskim statusom korisnika ili njihovim vraćanjem u domovinu.
Po mišljenju oca Fabia Baggia, dotajnika Odjela za migrante i izbjeglice Dikasterija za promicanje cjelovitoga ljudskoga razvoja, zapravo postoje vrlo učinkovite alternative koje su već isprobane u različitim zemljama, a koje su se usredotočile na povjerenje zajednicama, obiteljima i pojedinim zaštitnicima. Cilj je pratiti te ljude i pripremiti ih za zakonsko uređenje njihovog statusa ili u drugim slučajevima, za povratak u domovinu. Uvijek treba pokrenuti posebne programe smještaja za maloljetnike i njihove obitelji, za tražitelje međunarodne zaštite i za one koji pokazuju znakove tjelesnih i zdravstvenih problema ili koji su bili žrtve trgovine ljudima.
