Beta verzija

Cerca

Vatican News
Peking Peking 

Protagonisti dijaloga: Sveta Stolica i kineske vlasti

U četvrtom razmišljanju iz niza o dijalogu Svete Stolice i Narodne Republike Kine, novinari Vatican Newsa Sergio Centofanti i isusovac Bernd Hagenkord na poseban se način osvrću na postupanja ranijih papa: svetog Ivana Pavla II. i Benedikta XVI.

Sergio Centofanti, Bernd Hagenkord, Luka Ilić - Vatikan

Ne tako davno, točnije za vrijeme pontifikata svetog Ivana Pavla II., uspostavljeni su institucionalni kontakti s kineskim vlastima. Započeli su povjerljivi razgovori koji, ispočetka, nisu doveli do značajnih rezultata. Međutim, Sveta je Stolica odlučila nastaviti dijalog, očitujući stav poštovanja prema kineskim vlastima i nastojeći razjasniti, neovisno o prošlim ili sadašnjim nerazumijevanjima, religioznu narav Katoličke Crkve i ciljeve djelovanja Svete Stolice na međunarodnoj razini.

Izgleda da se nešto slično razlikovanju između teorijskih pozicija i potrebe za dijalogom dogodilo u misli Komunističke partije u Kini s obzirom na Katoličku Crkvu: dok zadržava filozofske predrasude kad je u pitanju značenje i funkcija religije u društvu, polagano se odmakla od opravdavanja teških čina progona te je prešla na određenu otvorenost prema osobnim uvjerenjima vjernika, čak i ako se promjena nije ostvarila jedinstveno diljem zemlje.

Papa Ivan Pavao II. u listopadu je 2001. godine u poruci konferenciji o isusovcu Matteu Ricciju govorio o nužnosti dijaloga s kineskim vlastima. Nije tajna da se Sveta Stolica u ime čitave Katoličke Crkve i, vjerujem, za dobro čitave ljudske obitelji nada otvaranju nekog oblika dijaloga s vlastima Narodne Republike Kine – poručio je tom prilikom papa Ivan Pavao II. i dodao – Jednom kad se nadiđu nerazumijevanjā prošlosti, takav bi nam dijalog omogućio da surađujemo za dobro kineskog naroda i mir u svijetu. Papa emeritus Benedikt XVI. godine 2007. u svom pismu kineskim katolicima razjasnio je da Katolička Crkva koja je prisutna u Kini nema poslanje mijenjati strukturu ili upravu države, nego je njezino poslanje muškarcima i ženama naviještati Krista.

Crkva, prema tome, tvrdi da ima pravo i slobodu naviještati Evanđelje: strogo govoreći, politička pitanja ne spadaju u njezino poslanje. Izgradnja pravednog društvenog i javnog reda prije svega je politička dužnost. Međutim, budući da je istovremeno to prvotna ljudska i moralna zadaća, Crkva ima dužnost ponuditi vlastite posebne prinose putem čišćenja razuma, etičke formacije i proročkoga glasa, nudeći konstruktivnu kritiku kad je to nužno.

Kao i njegovi predšasnici prije njega, Benedikt XVI. je na više mjesta u svom Pismu Crkvi u Kini inzistirao da je Sveta Stolica otvorena dijalogu s vlastima Narodne Republike Kine. Izrazio je nadu da će se uskoro moći uspostaviti konkretni oblici komunikacije i suradnje između Svete Stolice i Narodne Republike Kine jer prijateljstvo se hrani kontaktom, dijeljenjem osjećaja u radosnim i tužnim situacijama, solidarnošću i međusobnom pomoći. Ne zaboravljajući kompas vjere i pastoralne mudrosti, s jedne strane, i ponizno priznajući složenost pitanja o kojima se raspravlja, s druge, treba nastojati pronaći rješenja na sadašnje probleme, nadilazeći stalni sukob s legitimnim građanskim vlastima.

Slijedeći tu liniju djelovanja i papinsko učiteljstvo, papa Franjo i dalje želi biti predan dijalogu. Pritom poziva na ustrajanje u službenim pregovorima s kineskom Vladom, s nužnom razboritošću i razlučivanjem, ali također s dalekovidnošću i neumornom ustrajnošću koja proizlazi iz pouzdanja u Boga. To ujedno objašnjava zašto je Sveti Otac više puta izrazio želju da jednog dana pohodi Kinu te se susretne s kineskim Predsjednikom.

11 srpnja 2018, 15:49