Inicijative Zaklade Pomoć Crkvi u nevolji za pomoć sirijskim kršćanima
Barbara Castelli; Ariana Anić - Vatikan
Rat u Siriji nije završio; Papinska se zaklada Pomoć Crkvi u nevolji ne predaje i nastoji se pobuniti protiv ravnodušja, ponovno podupirući progonjene manjine – tim je riječima ravnatelj talijanskoga ogranka zaklade, Alessandro Monteduro, objasnio smisao nove inicijative u svrhu potpore dvaju projekata za pomoć sirijskim kršćanima. Samo se na jedan način može odgovoriti na pritisak – istaknuo je – i to podupirući manjine, posebice vjerske manjine, a još više siromašnu i potlačenu kršćansku manjinu.
Ruka ispružena prema Alepu i Damasku
Prvi se projekt odnosi na Alep, u kojemu je dugogodišnji sukob ostavio duboke i bolne rane. Budućnost je za mnoge potpuno nesigurna, također zbog teškoga gospodarskog stanja. Zaklada Pomoć Crkvi u nevolji stoga je odgovorila na apel apostolskoga vikara za vjernike latinskoga obreda u Alepu msgr. Georgesa Aboua Khazena, koji je tražio pomoć za kupovinu hrane za najsiromašnije kršćanske obitelji.
Sirijci danas više nisu u potrazi za slobodom – istaknuo je Monteduro u razgovoru za našu radijsku postaju – nego za svagdašnjim kruhom, vodom, plinom za kuhanje, kojom litrom goriva, i lijekovima. Nastojimo im pomoći i tražimo stoga od svojih dobročinitelja da još jednom pomognu toj našoj braći.
Drugi se pak projekt odnosi na Damask, gdje ima mnogo bolesnih kršćana koji, iako su im lijekovi stalno potrebni, ne mogu ih kupiti jer su preskupi. Stoga je patrijarh Melkitske grkokatoličke Crkve nadbiskup Youssef Absi zamolio Zakladu Pomoć Crkvi u nevolji za pomoć u kupnji lijekova i za kućnu liječničku njegu.
Kršćani – graditelji mostova
Od 2011. godine, od početka rata u Siriji, pa do kraja 2018., Zaklada Pomoć Crkvi u nevolji darovala je lokalnim crkvama oko 30.400.000 eura, a na brojnim područjima na kojima je zajamčena sigurnost počela je podupirati plan za obnovu crkvī i kućā. Ono što trebamo shvatiti – napomenuo je ravnatelj talijanskoga ogranka zaklade Pomoć Crkvi u nevolji – jest to da je potpora manjinama na Bliskom istoku izvanredno sredstvo, izvanredno cjepivo protiv virusa ugnjetavanja i fundamentalizama, jer kršćani, osim što su miroljubivi, ponajviše su mirotvorci, sposobni graditi mostove dijaloga.