Beta verzija

Cerca

VaticanNews
Osvrt na zbirku pjesama ″Theurgia″ autora Drage Štambuka Osvrt na zbirku pjesama ″Theurgia″ autora Drage Štambuka 

Osvrt na zbirku pjesama "Theurgia" autora Drage Štambuka

Marito Mihovil Letica pripremio je osvrt na zbirku pjesama ″Theurgia″ autora Drage Štambuka

Marito Mihovil Letica - Zagreb

″Uteći se gospodaru svjetova, bez kojega ne mirišu ruže i ne pada snijeg, vode ne teku i ne raste trava. Njemu koji obnavlja život, upravlja prirodom i njezinim ćudima. Onomu koji stoluje u svačijem srcu i u svakoj česti prašine, omogućava let pticama i pčelama, prenosi znanje o pravljenju meda i otvara usta za izgovor svetih riječi i Božji pjev. Uteći se Njemu, ima li veće radosti i snažnijeg razloga? Jer On jača bitak čovjekov cijeleć sve mu rane; briše suze i upravlja pogled prema zvijezdama, iskri i poručuje da smo jedno u zgnječenom grožđu i moru jadranskome. Kap sladora i slana kaplja! Razna lica iste sudbe, svaka s razlogom i zemaljskom svrhom. Ovrha smo njegove milosti, milosrđa i ljubavi, bez Njeg ništa nije sveto i sve je dopušteno. Okrenimo se k Njemu, zbijmo u propanj vala, mi morje zajedničko; djeca smo koja siđoše s planina i naseliše otoke. Oplovismo ih drvenim barkama i podigosmo mreže u kojima se koprca svemirski ulov zviježđa: galaksije koje tanje svoje rubove udaljavajući nas od božanskog sna.″

Čuli smo jednu, 272. po redu, od ukupno 320 pjesama u prozi objedinjenih u zbirci ″Theurgia″ autora Drage Štambuka. Izdavač je Školska knjiga, godina izdanja 2017. ″Theurgia″ se sastoji od četiri ciklusa, čiji su naslovi: ″Hram u stijeni″, ″Božanske česti″, ″Upućenik″ te ″Ne hrli k zvijezdi, budi zvijezda″.

Poželjno je reći osnovne podatke o autoru. Rođen 1950. u Selcima na Braču, Drago Štambuk po struci je liječnik, specijalist gastroenterolog i hepatolog, po profesiji diplomat: donedavno hrvatski veleposlanik u Brazilu, prethodno u Japanu, Indiji i Egiptu; a još prije toga, u nevrijeme Domovinskoga rata, zastupao je u Velikoj Britaniji interese novouspostavljene hrvatske države. Po vokaciji Štambuk je pjesnik: uvršten u poetske antologije, prevođen na brojne strane jezike, pripada uskome krugu najznačajnijih suvremenih hrvatskih poeta.

Na ovitku ″Theurgije″ čitamo izdvojene misli i dojmove akademika Tonka Maroevića, pisca pogovora:

″ʹTheurgiaʹ je rezultat nomadske sudbine autora i nomadske estetsko-ekspresivne orijentacije pjesnika. Cijela je nastala u inozemstvu, u tuđini i – uza sva nastojanja duhovne aklimatizacije i fatalističke pomirenosti s novim ambijentima – najdublje je impregnirana čežnjom za domovinom, potrebom da se ne prekine idealna pupkovina s izgubljenim zavičajem. Nomadska bi mogla biti i po miješanju stečevina modernističke tekstualnosti, žanrovski putujući između pjesme u prozi i lirskoga dnevnika, između unutarnjega monologa i, katkad, gotovo automatskoga pisanja.″

Akademik Maroević posve opravdano govori o Štambukovu nomadizmu, ali ja bih, daleko od svake preuzetnosti, dodao da je ″Theurgia″ uza sve i povrh svega hodočašće bogocentričnim i kristocentričnim svijetom i svemirom. A okolnost da se pjesnik Štambuk poziva na različite kulturne tradicije, pa time i na različite religijske tradicije, nije nikakav eklekticizam i sinkretizam, nego, recimo to tako, kulturno-religijski pluralizam, mnogolikost očitovanja Boga u različitim kulturama.

Božjemu stvoriteljskom i uzdržiteljskom djelu zahvaljujući, sve je u svijetu povezano, ne samo ljudi. Povezano je na osobit način i u svemiru, kozmosu. A ″kozmos″, prevedemo li taj pojam s grčkoga, znači ʹredʹ, ʹrasporedʹ, ʹpravilnostʹ, ali i ʹuresʹ, ʹukrasʹ; u svakom slučaju nešto što nas svojom opčinja ljepotom. (Od riječi ″kozmos″ dospijeva i izraz ″kozmetika″, uljepšavanje lica i tijela.) Mogli bismo reći da krasotu kozmosa, noćno nebo koje našemu se nadaje pogledu, čine ponajvećma zvijezde. Drago Štambuk u jednoj pjesmi, naznačenoj unutar ″Theurgije″ rednim brojem 241., među inim kaže:

„Mrtva je naša matična zvijezda, alʹ joj sjaj sveđer putuje i putovat će do krajnjeg beskraja. Svjetlosni smo slap i kad se u njem ne ogledamo dok sišu ga crne rupe. Neka sutrašnjica razmišlja o svrsi, ucjelovljenoj od krhotina; skupljač sam po svijetu bijelome rastrganih dijelova bića dok srcem kružim u središnjoj tvrđavi. Ne hrli k zvijezdi, sine, ti budi zvijezda! Jednota užgana!“

U citiranim stihovima Štambukovim na osobit se način susreću i prožimaju kozmologija, pa i kozmogonija, s fiziologijom i s jezikom. ″Granice moga jezika jesu granice moga svijeta″, napisao je prije stotinjak godina filozof Ludwig Wittgenstein. Kada jezikom govorimo o zvijezdama, valja reći da mi već jesmo zvijezde u posve određenom smislu. Drago Štambuk govori o ″svrsi, ucjelovljenoj od krhotina″. Čovjek je sastavljen od zvjezdane prašine. Atomi primjerice željeza i kalcija u našoj krvi i našim kostima, atomi tih elemenata u ptici, ribi, lavu i košuti, u hrastu, lipi, ruži ili kamenu vapnencu (bračkome kamenu, recimo ovom prigodom) – stari su više milijarda godina i dospjeli su rečeni atomi na Zemlju kao svemirska prašina od pregorjelih, urušenih i eksplodiralih zvijezda. Ono što bijaše mrtvo u svemiru, živi u smrtnim našim tijelima.

Ostalo je nerazješnjeno značenje naslova ″Theurgia″. Posrijedi je grčka riječ i znači Božje djelovanje, a ustvari se odnosi na neki oblik božanske magije kojom se nadnaravne zazivaju sile, ono što u čovjekov svijet dospijeva iz onostranosti. U kršćanstvu nema mjesta nikakvoj magiji, ali taj pojam u ovome kontekstu ili surječju trebamo shvatiti nešto otvorenije. Sjetimo se triju mudraca, kraljeva s istoka: Gašpara, Melkiora i Baltazara. Oni ustvari bijahu magi, astrolozi – vladali su vještinom koju bismo zasigurno mogli nazvati teurgijom. Smjerno jašući ″s onih sunčanih stran″ prevališe velik put da bi se ponizno poklonili istinskomu Kralju kraljeva, Mesiji, koji je Put, Istina i Život. Različitih rasa odnosno boje kože, tri kralja ili maga predstavljaju tri tada poznata kontinenta: Melkior Europu, Baltazar Afriku, Gašpar Aziju. Cio svijet, cijelu ″ekumenu″.

Kada bih Štambukovu zbirku ″Theurgia″ trebao odrediti s nekoliko riječi, po svoj bih prilici rekao (rabeći grčke podrijetlom riječi i složenice uz iznimku hrvatskoga prijedloga ″u″): kozmopolitizam u kristocentričnome kozmosu. Istinska je to poezija i poezijom posredovana Istina.

Osvrt na zbirku pjesama ″Theurgia″ autora Drage Štambuka - Marito Mihovil Letica
27 svibnja 2018, 17:37