Službe u Crkvi. Papa poziva na dijalog s biskupima
Vatican News
Pedeset godina prošlo je od objave motu proprija Pavla VI. „Ministeria quaedam“, kojim su se reformirali niži redovi i uspostavile laičke službe. Tom prigodom objavljena je poruka pape Franje potpisana 15. kolovoza u kojoj najavljuje da želi započeti dijalog s biskupskim konferencijama diljem svijeta „kako bi mogli podijeliti bogatstvo iskustava službi koja je Crkva proživjela u ovih pedeset godina“, bilo to da se odnosi na ustanovljene službe (lektori, akoliti i tek nedavno katehete), ili na izvanredne i de facto službe.
Svrha je, objašnjava Papa u svojoj poruci, „biti u stanju slušati glas Duha i ne zaustaviti proces, pazeći da ga ne prisiljavamo nametanjem izbora koji su rezultat ideoloških vizija“. Stoga papa Franjo smatra da je „korisno razmijeniti iskustva posljednjih godina, osobito u ozračju sinodalnog putovanja. Ona mogu ponuditi dragocjene naznake kako doći do skladne vizije pitanja krsnih službi i tako nastaviti našim putem”.
Put pape Montinija i pisma pape Franje
Papa Franjo u svojoj poruci podsjeća da motu proprij Pavla VI. nije samo obnovio disciplinu nižih redova i subđakonata, „već je ponudio Crkvi važnu perspektivu koja je imala snagu potaknuti daljnji razvoj“.
Podsjećamo, tijekom sinode o Amazoniji raspravljalo se o mogućnosti daljnjeg razvoja službi. Papa Franjo o tome je progovorio u dvama apostolskim pismima: prvim, „Spiritus Domini“, 10. siječnja 2021., je ženama otvoren pristup ustanovljenoj službi lektorata i akolitata. Drugim, „Antiquum ministerium“, od 10. svibnja 2021. ustanovljena je služba kateheta.
Ta dva pisma, objašnjava Papa, „ne smiju se tumačiti kao nadvladavanje prethodne doktrine, nego kao daljnji razvoj koji je omogućen jer se temelji na istim načelima – u skladu s razmatranjem Drugog vatikanskog koncila“ koji je nadahnuo Pavla VI.
Papa Montini, prihvaćajući zahtjeve „nemalog broja“ koncilskih otaca, prije pedeset je godina zapravo „priznao Biskupskim konferencijama mogućnost da zamole Svetu Stolicu uspostavljanje onih službi koje se smatraju potrebnima ili vrlo korisnima u njihovim krajevima. Čak i molitva biskupova ređenja, u dijelu zagovora, među njegovim glavnim zadaćama upućuje na organiziranje službi”.
Temelji svake službe
Papa Franjo objašnjava da je „tema od temeljne važnosti za život Crkve: zapravo, nema kršćanske zajednice koja ne izražava službe“, kao što pokazuju Poslanice sv. Pavla, koja opisuju „široko rasprostranjenu ministerijalnost, organizirana na dva sigurna temelja: u ishodištu svake službe uvijek je Bog koji sa svojim Duhom Svetim čini sve u svima“ te „svrha svake službe uvijek je opće dobro, izgradnja zajednice“. Svaka je služba dakle „Božji poziv za dobrobit zajednice”.
Zahvaljujući tim dvama temeljima, kršćanska zajednica može organizirati „raznolikost službi koje Duh pokreće u odnosu na konkretnu situaciju u kojoj živi“. Ta organizacija, piše Papa, „nije samo funkcionalna činjenica, nego je prije pažljivo razlučivanje zajednice, slušanje onoga što Duh predlaže Crkvi, na konkretnom mjestu i u sadašnjem trenutku njezina života“.
Stoga je „svaka službena struktura koja proizlazi iz tog razlučivanja dinamična, živa, fleksibilna poput djelovanja Duha: mora se sve dublje ukorijeniti kako ne bi riskirala da dinamika postane pomutnja, da živost bude svedena na nepripremljenu improvizaciju, da se fleksibilnost pretvori u proizvoljne i ideološke prilagodbe”.
Stvarnost je nadmoćnija od ideje
Papa Franjo u svojoj poruci podsjeća da su „ekleziologija zajedništva, sakramentalnost Crkve, komplementarnost zajedničkog svećeništva i ministerijalnog svećeništva i liturgijska vidljivost svake službe doktrinarna načela koja, potaknuta djelovanjem Duha, čine sklad raznolikih službi“.
Pitanje krsne službe dotiče se raznih aspekata koji se „svakako moraju uzeti u obzir: terminologija koja se koristi za označavanje službi, njihovo doktrinarno utemeljenje, pravni aspekti, razlike i odnosi između pojedinih službi, njihova strukovna vrijednost, formativni putovi, institucionalni događaj koji omogućuje vršenje službe, liturgijske dimenzije svake službe“.
Očito složena pitanja, koja, potvrđuje Papa, „svakako treba nastaviti istraživati“, ali bez „pretenzije definiranja i rješavanja kako bismo mogli potom živjeti ministerijalnost“, jer postupajući na taj način „najvjerojatnije ne bismo bili sposobni ići jako daleko“.
Zato papa Franjo u poruci ponavlja ono što je već napisano u pobudnici „Evangelii gaudium", naime da je „stvarnost nadmoćnija od ideje“ te „između njih dvoje moramo uspostaviti stalni dijalog, izbjegavajući da ideja završi razdvajanjem od stvarnosti“. Nadalje, Papa podsjeća da je „vrijeme veće od prostora“.
Stoga, „umjesto opsjednutosti trenutnim rezultatima u rješavanju svih napetosti i razjašnjavanju svakog aspekta, riskirajući tako kristalizirati procese i, ponekad, pokušavajući ih zaustaviti, moramo podržati djelovanje Duha Gospodnjeg".