Papin nagovor: Naša je povijest čvrsto u Božjim rukama

Draga braćo i sestre, dobar dan!

U Evanđelju današnje liturgije Isus progovara učenicima da odagna od njih svaki strah i pozove ih na budnost. Dva su temeljna poticaja koja im upućuje: prvi je: „Ne boj se, stado malo“ (Lk 12, 32); drugi „budni budite“ (r. 35). „Ne boj se“ i „budite pripravni“. To su dvije ključne riječi za pobjedu nad strahovima koji nas ponekad koče i za prevladavanje iskušenja pasivnog života, uspavanosti. Zadržimo se na ta dva poziva.

Ne boj se. Isus najprije ohrabruje učenike. Upravo im je završio besjedu o Očevoj brizi punoj ljubavi i brižnosti, koji brine o ljiljanima u polju i pticama nebeskim, te dakle još više o svojoj djeci. Stoga se ne smijemo brinuti i uznemirivati: naša je povijest čvrsto u Božjim rukama. Ohrabruje nas taj Isusov poziv da se ne bojimo. Ponekad se, naime, osjećamo zarobljeni u osjećaj nepovjerenja i tjeskobe: to je strah da nećemo uspjeti, da nećemo biti priznati i voljeni, da nećemo uspjeti ostvariti svoje planove, da nikada nećemo biti sretni i tako dalje. I onda se trsimo svim silama pronaći rješenja, pronaći neki prostor u kojem ćemo se izdvajati od drugih, gomilati dobra i bogatstvo, steći sigurnosti, i kako završimo? Na kraju živimo u stalnoj tjeskobi i zabrinutosti. Isus nas, međutim, umiruje: ne bojte se! Uzdajte se u Oca, koji vam želi dati sve što vam je zapravo potrebno. Već vam je dao svojega Sina, svoje Kraljevstvo, i uvijek vas prati svojom providnošću, brinući se za vas svaki dan. Ne boj se: to je sigurnost uz koju se srce veže. Ne boj se: srce vezano uz tu sigurnost. Ne boj se.

Ali spoznaja da Gospodin s ljubavlju nad nama bdije ne daje nam za pravo da spavamo, da se prepustimo lijenosti! Naprotiv, moramo biti budni, pripravni. Voljeti zapravo znači biti pažljiv prema drugome, biti svjestan njegovih potreba, biti raspoloživi za slušanje i prihvaćanje, biti pripravni.

Druga riječ je „budite pripravni“. To je drugi današnji poziv.

To je kršćanska mudrost. Isus taj poziv ponavlja više puta, a danas to čini preko tri kratke prispodobe, u središtu koje je gospodar koji se, u prvoj, iznenada vraća sa svadbe, u drugoj ne želi da ga iznenade kradljivci, a u trećoj se vraća s dalekog puta. U svima njima poruka je sljedeća: moramo biti budni, ne zaspati, odnosno ne biti rastreseni, ne prepustiti se unutarnjoj lijenosti, jer, i u situacijama kada to ne očekujemo, Gospodin dolazi. Imati tu pažnju prema Gospodinu, ne uspavati se. Trebamo biti budni.

Na kraju našeg života On će tražiti od nas račun za dobra koja nam je povjerio; zbog toga biti budan znači također biti odgovoran, to jest vjerno čuvati i upravljati tim dobrima. Toliko toga smo primili: život, vjeru, obitelj, odnose, posao, ali i mjesta gdje živimo, naš grad, stvoreni svijet. Toliko smo toga primili. Pokušajmo se zapitati: brinemo li se o tome blagu koje nam je Gospodin ostavio? Čuvamo li njegovu ljepotu ili koristimo stvari samo za sebe i za svoju trenutnu udobnost? Moramo malo razmisliti o tome: jesmo li čuvari onoga što nam je dano na dar?

Braćo i sestre, hodimo bez straha, sigurni u to da nas Gospodin uvijek prati. Budimo budni, da nam se ne dogodi da zaspimo dok Gospodin prolazi. Sveti Augustin je govorio: „Bojim se da Gospodin prođe, a da ja to ne primijetim“; da ne zaspim i ne primijetim Gospodina koji prolazi. Budni budite! Neka nam u tome pomogne Djevica Marija koja je prihvatila Gospodinov pohod i spremno i velikodušno rekla svoj “da”.

(Vatican news - IKA - sa)