Papinski odbor za povijesne znanosti. Papa: Proučavanje povijesti dragocjen put za poticanje mira
Povijest Crkve je mjesto susreta i sučeljavanja u kojem se razvija dijalog Boga i čovječanstva. Povjesničar kršćanstva trebao bi paziti da shvati bogatstvo različitih stvarnosti u kojima se, tijekom stoljeća, evanđelje utjelovilo i dalje se utjelovljuje. Poruke su to današnjeg Papinog obraćanja članovima Papinskog odbora za povijesne znanosti, povodom njihova plenarnog zasjedanja.
Neophodno polje za laboratorij mira
Tijelo je nastalo 1954. na želju pape Pija XII., s ciljem promicanja i proučavanja povijesti. Polje je to koje je neophodno za laboratorij mira, kao način dijaloga i traženja konkretnih i miroljubivih rješenja za rješavanje sporova, te za bolje upoznavanje ljudi i društava, naglasio je papa Franjo.
Izrazio je nadu da će povjesničari svojim istraživanjem, analizom dinamike koja obilježava ljudska zbivanja, pridonijeti hrabrom početku procesa sučeljavanja u konkretnoj povijesti naroda i država. Aktualna situacija u istočnoj Europi za sada ne dopušta susret s uobičajenim sugovornicima Odbora, s kojima već desetljećima surađuju, bilo to s Ruskom akademijom znanosti u Moskvi ili s povjesničarima pravoslavnog Moskovskog patrijarhata. No, unatoč tomu, papa Franjo je kazao kako je siguran da će pronaći prave prilike za nastavak i intenziviranje zajedničkog rada, koji će biti dragocjen doprinos u promicanju mira.
Izgradnja mostova
Proučavanje povijesti, koja je nerijetko obilježena ratnim događajima, mogla bi se ipak shvatiti kao izgradnja mostova, usredotočimo li se na elemente i događaje koji omogućuju plodne odnose među ljudima, između vjernika i nevjernika, između kršćana različitih konfesija.
Vaše iskustvo je puno pouka, naglasio je Papa. One su potrebne jer mogu ponuditi povijesno pamćenje potrebno kako bi se shvatilo što je na kocki u stvaranju povijesti Crkve i čovječanstva. To je napose važno kada je riječ o otvorenosti prema pomirenju braće i sestara, zacjelivanju rana, reintegraciji dojučerašnjih neprijatelja u međunarodnu zajednicu, kao što su to učinili utemeljitelji jedne ujedinjene Europe nakon Drugog svjetskog rata.
Otvorenost horizontu
Na kraju, papa Franjo potaknuo je članove Odbora neka uvijek budu otvoreni horizontu povijesti spasenja u okviru opsega i metodologije svog rada, bilo u sveučilišnoj nastavi, istraživanju, izdavaštvu ili sudjelovanju na akademskim konferencijama. Taj je horizont poput atmosfere u kojoj ljudske stvari „dišu“, hvatajući svjetlost, otkrivajući jedno šire značenje: ono što dolazi od Krista, „koji je Gospodar Crkve i Gospodar ljudske povijesti zbog otajstva Otkupljenja“ (Ivan Pavao II., Enciklika Redemptor hominis, 4. ožujka 1979., 22.).
(Vatican news - ps)
