Papa: Sinodalnost nas mora voditi prema intenzivnijem življenju crkvenog zajedništva
Sinodalnost je već neko vrijeme u korijenu Crkve u Latinskoj Americi, prihvaćajući „ispravno tumačenje“ nauka Drugog vatikanskog koncila, koje podrazumijeva nanovo učenje kako hoditi zajedno pred epohalnim promjenama u društvu. Istovremeno, papa Franjo u videoporuci upućenoj Papinskoj komisiji za Latinsku Ameriku ističe važnost svijesti o svojoj ograničenosti, kako bismo mogli sazrijeti i donijeti evanđeoske plodove na sinodskome putu. U središtu Papine poruke su upravo sinodalnost i zajedništvo.
Duh Sveti, protagonist sinodalnosti
Sveti Otac je naglasio i važnost otvorenosti u razmišljanju, kako se ne bismo zavaravali da znamo sve, ili imamo sve odgovore. Misliti da znamo sve vrlo je opasno za sinodalnost, jer ne ostavlja mjesta za Duha Svetoga, pravog protagonista sinodskog puta, kazao je.
Dar je Duh Sveti – dodao je – koji se ne nameće silom, već nježno priziva našu naklonost i slobodu kako bi nas učinio sposobnima steći oblik jedinstva i zajedništva koji On želi u našim odnosima.
Ako možemo primiti taj dar Duha, rekao je Papa, naš će život postati neprestana služba drugima. Duh Sveti, napomenuo je, nikada ne uzima od nas, već se kreće u nama i obnavlja nas.
Duh Sveti nije snaga prošlosti, naprotiv, Pedesetnica se odvija u naše vrijeme: „Velika nepoznanica“ koja nema sliku, već je uvijek suvremena i nikada ne prestaje pratiti nas i tješiti nas.
Zajedništvo mora animirati sindoski put
Papa je također istaknuo da sinodalnost nije samo pneumatološka, utemeljena na Duhu, nego i euharistijska, jer uključuje zajedništvo s Tijelom Kristovim - znak i instrumentalni uzrok relacijskog dinamizma koji oblikuje Crkvu. To crkveno zajedništvo, rekao je, sprječava da sinodalnost postane puki parlamentarizam ili populizam.
Sinodalnost, rekao je papa Franjo, dinamična je dimenzija, povijesna dimenzija crkvenog zajedništva utemeljenog u trojstvenom zajedništvu, koje – istovremeno njegujući sensus fidei svega Božjeg svetog naroda, apostolsku kolegijalnost i jedinstvo s Petrovim nasljednikom – mora animirati obraćenje i reformu Crkve na svim razinama.
Odgovornost promicanja sinodalnosti
U nastavku, Sveti je Otac promišljao o ulozi Papinske komisije, koju je opisao kao diakoniju, službu koja ima za cilj pokazati Papinu naklonost i pažnju prema Latinskoj Americi. U svom sadašnjem obliku, prema aktualnoj kurijalnoj reformi, ima za cilj generirati novu dinamiku te odvojiti od klerikalističkih običaja koji i dalje postoje – kako u kuriji, tako i u nekim latinskoameričkim zajednicama.
Također je naglasio dužnost komisije na promicanje prave sinodalnosti što je više moguće. Istaknuo je kako sinodalnost i zajedništvo moraju oba biti prisutna u procesu. Zajedništvo bez sinodalnosti može pogoditi određenom nepoželjnom fiksizmu i centralizmu. Sinodalnost bez zajedništva može postati eklezijalni populizam, kazao je Papa.
Intenzivnije življenje crkvenog zajedništva
Zaključno, potrebno je i jedno i drugo zajedno. Sinodalnost nas mora voditi prema intenzivnijem življenju crkvenog zajedništva, u kojem je skladno integrirana raznolikost karizmi, zvanja i službi, potaknuta istim krštenjem, koje nas sve čini sinovima i kćerima u Sinu.
Sveti Otac obraćanje je zaključio poručivši članovima Papinske komisije za Latinsku Ameriku neka se čuvaju od jednostranog protagonizma. Umjesto toga, pozvao ih je da potaknu procese koji dopuštaju Božjem narodu da više i bolje sudjeluje u zajedničkoj odgovornosti da svi „budemo Crkva“.
(Vatican news - ps)
