Papa: Kulturom providnosti suprotstavite se kulturi ravnodušnosti
Crkva danas treba redovničke zajednice koje su otvorene prema svijetu i ne boje se ići na geografske i egzistencijalne periferije, odgovarajući na potrebe siromašnih i odbačenih u društvu. Obraćajući se siromašnim službenicima i siromašnim služavkama Božje Providnosti po završetku njihovog generalnog kapitula, Papa je istaknuo neka se i dalje vode baštinom svog utemeljitelja, svetog Ivana Calabriju, i njegovim svjedočanstvom o zajedništvuZajedništvo se rađa i hrani prije svega u našem odnosu s Bogom Trojstvom, napomenuo je, a zatim se konkretno očituje u bratstvu.
Sinodski stil
Sveti Otac izrazio je podršku sinodskome stilu Reda te činjenici da zajedno hode redovnici i redovnice u Crkvi, uz nekoliko laika koji su aktivno sudjelovali na kapitulima jačajući svoj identitet i pripadnost. To je isto tako svjedočanstvo zajedništva, istaknuo je.
Sinovski odnos
Osvrnuvši se na karizmu Reda, koji je pozvan ponovno oživjeti u svijetu vjeru u Boga Oca i sinovsko prepuštanje njegovoj Providnosti, Papa je kazao kako je to prekrasno. Objasnio je da promatrajući Isusa u njegovom javnom djelovanju, propovijedanju, pa čak i u razgovorima s učenicima, vidimo njegovu želju da obznani Oca, da se osjeti njegova dobrota. Cijelo njegovo poslanje bilo je usmjereno na to da nas uvede u taj sinovski odnos, napomenuo je, koji kao svoju bitnu osobinu ima povjerenje u Providnost: da nas Otac poznaje bolje nego mi sami sebe i da zna bolje nego mi sami što nam je potrebno.
Najsiromašniji su „biseri“
Papa je pozvao nazočne da krenu stopama sv. Ivana Calabrije, osobito u društvu najsiromašnijih, posljednjih, odbačenih društva, koji su njihovi “biseri”, kako ih je nazvao njihov utemeljitelj. Sveti Otac opisao je sv. Ivana kao proroka, navodeći kako oni koji ga slijede moraju čuvati njegovu baštinu, te ostati uključeni u Crkvi svoga vremena, očitujući očinsko i majčinsko lice Boga.
Kultura providnosti
Pozvao je redovnike neka se kulturom providnosti suprotstave aktualnoj kulturi ravnodušnosti, koja posebno pogađa tzv. imućna društva. To ne znači čekati da nam s neba padnu rješenja na probleme i dobra koja su nam potrebna, rekao je, već je to nastojanje da nalikujemo Duhu Svetomu, našem nebeskom Ocu koji brine za svoja stvorenja, napose ona najkrhkija, najmanja; znači dijeliti s drugima ono malo što imamo kako nikome ne bi nedostajale potrepštine. Stav je to brige, koji je više nego potreban kako bi se suprotstavilo kulturi ravnodušnosti, kazao je Papa.
Dijeljenje
Bitan dio svjedočanstva zajedništva kojim nastoje zajedno hoditi je dijeljenje, rekao je papa Franjo, prisjećajući se primjera koji su dali stariji, djedovi i bake. Njima je bilo sasvim prirodno nahraniti neočekivanog gosta ili siromašnu osobu koja bi im došla na vratima. Vrlo je to konkretno iskustvo Providnosti, dijeljenje, naglasio je Papa. Stoga ih je pozvao neka vrate određene vrijednosti i neka, poput Isusa, služe Providnost dijeljenjem.
Ljubite siromahe tako što ćete i sami biti siromašni
Papa je upozorio na napast povlačenja u sebe i u samoreferencijalnost te podsjetio redovničku obitelj da su geografske i egzistencijalne periferije na koje ih Gospodin šalje polje na kojemu naviještaju providonosnu Očevu ljubav kroz preobilno milosrđe, očitujući nježnost Božjeg lica bez predrasuda i isključenja. Ljubite siromahe tako što ćete i sami biti siromašni, napomenuo je Papa.
Opasnost ogovaranja
Naposljetku, mimo pripremljenoga govora, papa Franjo je podsjetio prisutna da nikada ne zanemare taj duh čovječnosti ni unutar samih zajednica. Jedna od stvari koja uništava ljudsko bratstvo – ljudskost – je ogovaranje: molim vas, budite oprezni. Nikada ne ogovarajte jedni druge. Ako imate problema sa sestrom ili bratom, idite i recite im u lice, rekao je, napominjući da u protivnom može doći do povrijeđenosti i razdora.
(Vatican news - ps)
