Papa Franjo: Proročki pogled Ivana Pavla I. na rane svijeta

U knjizi su osim Papinih bilješki i razmišljanja, prikupljene i homilije, govori, pisma, razmišljanja na općim audijencijama i nagovori prilikom molitve Angelusa koje je izrekao ili napisao papa Albino Luciani u svoja 34 dana pontifikata, od 26. kolovoza 1978. do 28. rujna 1978.

Papa Franjo

Ivan Pavao I. - Albino Luciani - bio je Rimski biskup 34 dana. S njim je, u tim brzim tjednima njegovoga pontifikata, Gospodin pronašao način da nam pokaže da je jedino blago vjera, jednostavna vjera apostolâ, koju je ponovno predložio Drugi vatikanski koncil. O tome svjedoče i stranice ovog sveska u kojem je sabrano njegovo naučavanje, sve napisane i izrečene intervencije tijekom njegovoga pontifikata s preciznim i potpunim formulacijama. U kratkom vremenu koje je živio kao Petrov nasljednik, papa Ivan Pavao I. ispovijedao je vjeru, nadu i ljubav, od Boga darovane kreposti, posvetivši im svoje kateheze srijedom. A ponavljao nam je da je naklonost siromasima nepogrešivo dio apostolske vjere, kada je – tijekom preuzimanja Rimske katedre u liturgiji slavljenoj u Bazilici Sv. Ivana Lateranskoga – citirao formule i molitve koje je naučio kao dijete kako bi ponovno potvrdio da su ugnjetavanje siromašnih i "ukraćivanje pravednih plaća radnicima" grijesi koji "vape za osvetom pred licem Božjim".

I upravo je zbog vjere kršćanskoga naroda, kojemu je pripadao, mogao usmjeriti proročki pogled na rane i zla svijeta, pokazujući koliko je mir, također, u srcu Crkve. O tome svjedoče, primjerice, brojni izrazi iz njegovih javnih intervencija tih dana, preneseni na ovim stranicama, koji su izražavali njegovu podršku mirovnim pregovorima održanim od 5. do 17. rujna 1978. godine, a koji su u Camp Davidu uključivali američkog predsjednika Jimmyja Cartera, egipatskog predsjednika Anwara al-Sadata i izraelskog premijera Menachema Begina. Ili riječi upućene 4. rujna za više od stotinu predstavnika međunarodnih misija, u kojima je izrazio nadu da "Crkva, ponizni glasnik Evanđelja svim narodima na zemlji, može doprinijeti stvaranju klime pravde, bratstva, solidarnosti i nade, bez kojih svijet ne može živjeti." Tako je papa Luciani ponovio da najžurnija i prva stvar vremena, našeg vremena, nije bila proizvod neke od njegovih misli ili ljubaznih planova, nego jednostavnog hoda u vjeri apostolâ. Bila je to vjera koju je primio na dar u svojoj radničkoj i emigrantskoj obitelji, koja je poznavala životne teškoće da bi kući donijela kruh. Bili su to ljudi koji su hodali zemljom, ne u oblacima. Poniznost je također bila dio ovog dara. Priznavali su sebe malenima ne na silu ili pozirajući, već sa zahvalnošću. Jer se biti ponizan može samo u zahvalnosti za doživljeno neizmjerno Isusovo milosrđe i njegovo oproštenje. I na taj način može postati lako i činiti ono što On traži: "Učite se od mene, jer sam krotka i ponizna srca" (Mt 11,29).

Kad je papa Luciani umro, i Óscar Arnulfo Romero – nadbiskup San Salvadora ubijen na oltaru, a danas od Božjeg naroda štovan kao svetac – također je 3. listopada slavio misu u spomen na preminulog Papu. S obzirom na kratkoću svog pontifikata – rekao je Romero – Ivan Pavao I. imao je "tek vremena dati svijetu kratak, ali nabijen odgovor koji Bog daje sadašnjem svijetu". U tako kratkom vremenu, smrću dvojice papa i s dva papinska izbora – primijetio je nadbiskup mučenik – pozornost svijeta bila je pozvana pogledati "na vrh hijerarhije Katoličke crkve", tu hijerarhiju koja je postavljena "na ramena krhkih ljudi", ali je pozvana biti "kanal kojim se Crkva vodi i upravlja" i "sakramentalni znak milosti koja se daje ljudima". To je otajstvo onoga što sveti Ignacije Loyolski naziva "Naša Sveta hijerarhijska Majka Crkva". U Crkvi hijerarhija nije izolirana i samodostatna cjelina. Ona je u narodu od Boga okupljenom "u službi Kraljevstva i cijeloga svijeta" – kako je naglasio biskup Romero – jer Crkva "nije svrha samoj sebi, a još to manje hijerarhija: hijerarhija je za Crkvu, a Crkva je za svijet". U toj okolnosti, okolnosti smrti Ivana Pavla I. – primijetio je također sveti mučenik – bilo je lako prepoznati da Crkvu ne grade ni Papa ni biskupi: Petrov nasljednik je "stijena trajnosti" na kojoj se čini jedinstvo Crkve koju sam Krist gradi darom svoje milosti. A ako je vrata pakla i smrti neće nadvladati, to se ne događa zbog Papinih 'krhkih ramena', nego zato što Papu "podržava Onaj koji je život vječni, besmrtan, svet, božanski: Isus Krist, naš Gospodin". I to je tajna koja rasvjetljuje i djelo i učenje Ivana Pavla I.

(Vatican News – bj)