Traži

Papa Franjo: Prinesimo Bogu patnje svijeta

Voljeti bez interesa i moliti za nadanja i patnje čovječanstva. Pouke su koje je papa Franjo istaknuo u podnevnom nagovoru prije molitve Kraljice neba, osvrćući se na evanđelje liturgije svetkovine Uzašašća Gospodinova, na geste koje Isus čini prije uzašašća na nebo, kada učenicima najavljuje dar Duha Svetoga i kada ih blagoslivlja

Isus nas nikada ne napušta; dajući nam Duha Svetoga ostaje prisutan u nama da nas učini svojim svjedocima u svijetu i, uzlazeći k Ocu, sa sobom nosi našu čovječnost kako bi uvijek posredovao za nas. Neka nam to bude uzor i u našem životu. Glavne su misli koje je papa Franjo predložio u podnevnom nagovoru u nedjelju u koju se u Italiji i u brojnim drugim zemljama slavi Uzašašće Gospodinovo, njegovo uzašašće na nebo u posljednjem ukazanju pred učenicima. Vrhunac je Isusova života na zemlji upravo u uzašašću – kako ispovijedamo u Vjerovanju – u povratku Ocu, ali ne prije nego što je na učenike poslao Duha Svetoga i nakon što ih je blagoslovio. To su dvije geste o kojima je papa Franjo govorio u nagovoru, kako bi se potom osvrnuo i na naš život i našu svakodnevicu.

Isus najprije kaže svojim prijateljima: „Šaljem na vas obećanje Oca svojega“. On govori o Duhu Svetomu, Tješitelju, Onomu koji će ih pratiti, voditi, podupirati u njihovu poslanju, štititi ih u duhovnim bitkama. Razumijemo stoga važnu stvar: Isus ne napušta svoje učenike. Uzlazi na nebo, ali ne ostavlja nas same. Štoviše, upravo uzlazeći Ocu jamči izljev Duha Svetoga, njegova Duha – istaknuo je Papa.

Prava je ljubav blizina koja ne pritišće

Upravo u činu odlaska, Isus nam jamči svoj ostanak, dalje od prepreka vremena i prostora, uvijek prisutan u nama, zahvaljujući daru Duha Svetoga koji nas čini njegovim slobodnim i radosnim svjedocima. I u tomu se vidi Isusova ljubav prema nama; njegova prisutnost ne želi ograničiti našu slobodu. Naprotiv, daje nam prostora, jer prava ljubav uvijek stvara bliskost koja ne pritišće, koja nije posesivna, bliska je, ali nije posesivna. Istinska nas ljubav čini protagonistima – napomenuo je Papa.

S Isusom ćemo uvijek biti pred Ocem

Poput svećenika, Isus potom podiže ruke te blagoslovi apostole. Dok ih blagoslivljaše, rasta se od njih i uznesen bî na nebo – kaže Lukino Evanđelje. To je – objasnio je Papa – svećenička gesta koja ponovno govori o božanskoj ljubavi jer, u trenutku odvajanja, Isus uzima na sebe naše čovještvo i prikazuje ga Ocu kako bi uvijek posredovao za nas.  

Na taj način, pred Očevim očima jesu, i uvijek će biti, s Isusovim čovještvom, naši životi, naše nade, naše rane. Dakle, dok ostvaruje svoj odlazak u nebo, Krist nam priprema put, odlazi pripremiti nam mjesto i od sada posreduje za nas, kako bi nas Otac uvijek pratio i blagoslivljao.

Zagovarajmo mir u svijetu, blagoslivljajmo one koje susrećemo

Sve to govori našim životima i nama; stoga je Papa posljednji dio nedjeljnoga razmišljanja posvetio preispitivanju samih sebe o svjedočanstvu koje dajemo kao kršćani i o našoj sposobnosti da volimo. Ostavljamo li druge slobodnima dajući im prostora? Molimo li za njih ili se služimo njima za svoje interese? – upitao je papa Franjo te potaknuo – Naučimo zagovornu molitvu, zagovor za nade i patnje ovoga svijeta, zagovor za mir. I blagoslivljajmo pogledom i riječima one koje susrećemo svakoga dana!

(Vatican News - gc; aa)

 

29 svibnja 2022, 12:50

Molitva „Kraljice neba“ (lat. Regina Coeli) jedna je od četiri marijanske antifone (preostale su Alma Redemptoris Mater, Ave Regina Coelorum i Salve Regina).

Papa Benedikt XIV. odredio je 1742. godine da se tijekom vazmenog vremena, točnije od Nedjelje uskrsnuća Gospodinova do Pedesetnice, moli „Kraljice neba“ i to stojeći kao znak pobjede nad smrću.

Moli se triput na dan, kao i molitva Anđeo Gospodnji: u zoru, o podne i navečer kako bi se dan posvetilo Bogu i Mariji.

Prema pobožnoj tradiciji, ova stara antifona potječe iz 6. ili 10. stoljeća, dok je njezino širenje zabilježeno u prvoj polovici 13. stoljeća kad je uključena u franjevački brevijar. Sastoji se od četiri kratka retka od kojih svaki završava zazivom Aleluja. Riječ je o molitvi koju vjernici upućuju Mariji, Kraljici neba, kako bi se s njom radovali zbog Kristova uskrsnuća.

Papa Franjo je za vrijeme molitve „Kraljice neba“ na Uskrsni ponedjeljak, 6. travnja 2015. godine, savjetovao koji bi trebao biti stav našega srca dok molimo tu molitvu:

„…obraćamo se Mariji pozivajući ju da se raduje, jer je Onaj kojeg je nosila u svojoj utrobi uskrsnuo kao što je obećao, i uzdajemo se u njezin zagovor. Zapravo, naša radost je odraz Marijine radosti, jer je ona ta koja je vjerno čuvala i čuva događaje iz Isusova života. Molimo dakle tu molitvu ganutošću djece koja su sretna jer je njihova majka sretna“.

Zadnji Angelusi / Regina Coeli

Čitajte sve >