Vazmeno bdijenje. Papa: S Isusom nijedna noć nije beskonačna

Brojni su pisci isticali ljepotu zvjezdanih noći. Međutim, ratne su noći izbrazdane svjetlećim tragovima smrti. Tim je riječima papa Franjo započeo homiliju na Vazmenom bdijenju održanom u bazilici svetoga Petra koje je predvodio kardinal Giovanni Battista Re, dekan kardinalskoga zbora. Papa je pozvao vjernike da u vazmenoj noći dopuste da ih za ruku prime žene iz Evanđelja, kako bi s njima otkrili „svitanje Božjeg svjetla koje svijetli u tami svijeta“. Papa je istaknuo tri glagola koja označavaju doživljaj žena iz Evanđelja: one vide, slušaju i naviještaju.

Drugačije oči

Osvrnuvši se na to kako su žene našle kamen otkotrljan od praznoga groba, Papa je kazao da Uskrs počinje prevrtanjem naših shema. Dolazi s darom iznenađujuće nade.

No nije ga lako primiti. Ponekad – moramo priznati – toj nadi nema mjesta u našim srcima. Kao u ženama iz Evanđelja, i u nama prevladavaju pitanja i sumnje, a prva reakcija pred neočekivanim znakom je strah, "lice oboreno k zemlji" (usp. Lk 24, 4-5).

„Prečesto gledamo na život i stvarnost oborenim pogledom, danas ga upiremo samo u prolaznost, razočarani smo glede budućnosti, zatvaramo se u svoje potrebe, ugađamo si u zatvoru apatije, dok nastavljamo jadikovati i mislimo da se stvari nikada neće promijeniti“, napomenuo je Papa. Na taj način ostajemo nepomični pred grobom rezignacije i fatalizma, pokopavamo radost življenja. Ipak, Gospodin u vazmenoj noći želi ljudima dati drugačije oči, obasjane nadom da strah, bol i smrt neće imati posljednju riječ o njima.

Nije ovdje!

Žene potom slušaju. Dva čovjeka u blistavoj odjeći im rekoše: „Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu!" (r. 5-6). Dobro je ponavljati riječi: nije ovdje! Kako je napomenuo Papa, trebamo ih ponoviti svaki put kad tvrdimo da smo razumjeli sve o Bogu, da bismo ga mogli uvući u svoje sheme; kad god ga tražimo samo u prolaznim emocijama ili u trenucima potrebe, a onda ga ostavimo po strani i zaboravimo na njega u svakodnevnim situacijama i konkretnim izborima; kad pomislimo zatočiti ga u svojim riječima, formulama i navikama, a zaboravimo ga tražiti u najmračnijim kucima života, gdje su oni koji plaču, bore se, pate i nadaju se.

Valja poslušati i pitanje upućeno ženama: „Što tražite Živoga među mrtvima?". „Ne možemo učiniti Pashu, prijelaz, ako nastavimo ostajati u smrti, ako ostajemo zarobljenici prošlosti, ako u životu nemamo hrabrosti dopustiti da nam Bog oprosti, promijeniti se, prekinuti sa zlim djelima, odlučiti se za Isusa i za njegovu ljubav, ako vjeru svodimo na amajliju, čineći od Boga lijepa sjećanja na prošla vremena - naglasio je Papa - umjesto da ga danas susretnemo kao živoga Boga koji želi preobraziti nas i svijet. Gospodin je uskrsnuo, kazao je, pozivajući da se ne zadržavamo oko grobova, nego pođimo i ponovno otkrijmo Njega, Živoga!“

I ne bojimo se tražiti ga i u licima braće i sestara, u pričama onih koji se nadaju i onih koji sanjaju, u boli onih koji plaču i pate: Tu je Bog!

Misionari koji svima donose Evanđelje Uskrsloga

Na kraju, žene naviještaju radost Uskrsnuća. „Uskrs se ne događa da intimno utješi one koji žale za Isusovom smrću, nego da otvori srca za izvanredni navještaj Božje pobjede nad zlom i smrću“, napomenuo je Sveti Otac. Svjetlo Uskrsnuća stvara učenike misionare koji se „vraćaju s groba“ (usp. r. 9) donoseći svima Evanđelje Uskrsloga.

Iako žene znaju da bi ih se moglo smatrati ludama, one nisu zabrinute za svoj ugled, za to da brane svoj imidž. One ne mjere osjećaje, ne kalkuliraju riječima. Kako je lijepa Crkva koja na takav način prolazi „cestama svijeta“, napomenuo je Papa, bez straha, bez taktike i oportunizama, samo sa željom da svima donese radost Evanđelja. Na to smo pozvani, istaknuo je.

Učinimo da Isus, Živi, uskrsne iz grobova u koje smo ga zatvorili, oslobodimo ga formalnosti u koje smo ga često zatvarali, probudimo se iz sna mirnoga života u koji smo ga ponekad polagali da ne smeta i više ne bude neugodan.

Unesimo ga u svakodnevni život, nastavio je Papa - gestama mira u ovom vremenu ratnih strahota, djelima pomirenja u prekinutim odnosima i suosjećanjem prema potrebitima, postupcima pravde usred nejednakosti i istine usred laži. „A, povrh svega, djelima ljubavi i bratstva“, naglasio je.

Isus, naša nada

Naša nada zove se Isus, rekao je na kraju homilije Papa, koji nas je iz najmračnije dubine naše smrti, probudio u život i našu žalost pretvorio u igranje. „On je živ i još uvijek prolazi, preobražava i oslobađa. S Njim zlo više nema moć, neuspjeh nas ne može spriječiti da počnemo iznova, smrt postaje prolaz za početak novog života. Jer s Isusom, Uskrslim, nijedna noć nije beskonačna, a i u najdubljoj tami blista zvijezda jutarnja“, kazao je papa Franjo na Vazmenom bdijenju.

Homiliju je završio obraćajući se gradonačelniku Melitopolja, Ivanu Fedorovu, koji je sada prognan, a bio je prisutan na bdijenju, zajedno s nekoliko predstavnika ukrajinskih vlasti. U tom mraku u kojem živite, gospodine gradonačelniče, zastupnice i zastupnici, u mračnoj tami rata, okrutnosti, svi se molimo, molimo s vama i za vas, ove noći; molimo za tolike patnje. Mi vam samo možemo pružiti svoju prisutnost, svoju molitvu, i reći vam: Budite hrabri! Pratimo vas!, rekao je papa Franjo te na ukrajinskom jeziku dodao najljepši navještaj: Krist je uskrsnuo!

(Vatican news – bj – ps)