Laudato si'. Što se događa našem zajedničkom domu?

Ana Marčinko

U prvom poglavlju enciklike Laudato si’, papa Franjo nam želi skrenuti pozornost na stanje u kojem se nalazi naš zajednički dom. Vidimo kako se naše društvo i civilizacija razvijaju velikom brzinom, utječući na kvalitetu života, ali i shvaćanje vrijednosti istog. Mijenjajući naše navike i potrebe, ubrzani razvoj mijenja i na naše okruženje, često koristeći nasilne metode koje ne prate spori ritam biološkog razvoja. Sve je veći broj onih koji zapažaju i prepoznaju "umor" planeta na kojem živimo i koji iskazuju svoju zabrinutost. Cilj je ovog poglavlja, kako naglašava Franjo, probuditi svakoga pojedinca da se osvrne i ugleda planet kojemu je potrebna promjena da bi živio.

Kultura odbacivanja

Ponekad, rješavajući jedan problem, stvaramo drugi, jer problemu ne pristupamo cjelovito, fokusirajući se na jednu stvarnost nismo u stanju vidjeti mnogostrukost odnosa koji postoje među stvarima (LS 20). Dok smo s jedne strane unaprijedili kvalitetu života, s druge strane jednostavna i brza rješenja polagano su naš planet počela pretvarati u golemo odlagalište otpada (LS 21). Promjena okoliša, nestanak vrsta i nepovratno zagađenje tla, često nam nisu dovoljan apel za promjenu, a određene se mjere nemali broj puta poduzimaju tek kad posljedice postanu ozbiljne po ljudsko zdravlje. Posljedica je to takozvane kulture odbacivanja, koja se kroz naš odnos prema stvarima koje pretvaramo u otpad nakon zadovoljenja vlastitih potreba, nažalost, lako može prepoznati i u odbacivanju i isključivanju ljudi koje ne prepoznajemo dovoljno korisnima (LS 22). Dok se prirodni ekosustav pobrinuo da sve ima svoju svrhovitost, industrijski sustav još uvijek nije osmislio kružni sustav proizvodnje i, nažalost, mnogi njegovi proizvodi završavaju odbacivanjem. Postati svjestan toga problema i suočiti se s njim, znači biti spreman mijenjati kulturu odbacivanja.

Klima je opće dobro

Jedno od aktualnih pitanja, kako znanstvenih tako i društvenih krugova, jest pitanje globalnog zatopljenja. Dok mnoge prirodne pojave i promjene još uvijek ne pronalaze konsenzus znanstvenika po pitanju svoje uzročnosti, i prosječni je čovjek svjestan da se s klimom ipak nešto događa. Velika koncentracija stakleničkih plinova, uzrokovanih ljudskim djelovanjem, dovodi do globalnog zatopljenja, koje već sad ima višestruke posljedice. Dok s jedne strane trend povećanja razine mora u budućnosti dovodi do ugrožavanja životnog prostora četvrtine stanovništva koja živi u priobalju, zatopljenje ima utjecaj i na dostupnost osnovnih dobara koja dovode do nestanka dijela bioraznolikosti planeta. Stoga, mnogi predviđaju kako bi ovo stoljeće moglo biti svjedok nestanka mnogih vrsta i trajnog uništenja ekosustava (LS 24). Najugaženiji su, kako u prirodi tako i u društvu, oni najranjiviji. Stoga najteže posljedice već danas osjete najsiromašniji, koji su itekako ovisni o onome što ekosustav daje, poput zemljoradnje, ribarstva i šumarstva (LS 25). Klimatske promjene, kako u životinjskom tako i u ljudskom svijetu, uzrokuju migracije. Mnogi su zbog siromaštva primorani napustiti svoje domove i svoju budućnost odvesti u nepoznato. Nažalost, međunarodne konvencije takvim migrantima ne priznaju status izbjeglica, te su njihove tragične priče često lišene naše empatije i pomoći.

Voda

Iako je posve jasno da je naša potrošnja kud i kamo veća od zaliha koje posjedujemo, kultura rasipanja i odbacivanja ne ostavlja prostora svijesti ni stvaranju potrebe za promjenom. I dok smo s jedne strane gotovo premašili prirodne resurse planeta u svom iskorištavanju, još uvijek nismo pronašli način da svakom pojedincu osiguramo osnovne uvjete za život. Voda, tako neophodna za život svakog pojedinca, mnogima, a posebno onim najsiromašnijima, postaje teško dostupna (LS 29). Nerazvijene i siromašne zemlje pogođene su raznim bolestima povezanima sa zagađenom vodom. I dok s jedne strane imamo porast u zagađenju vode, s druge strane imamo porast i u privatizaciji vode, bez obzira na njezinu kakvoću i očuvanje. Iako bi pristup pitkoj i zdravoj vodi trebao biti osnovno i temeljno ljudsko pravo, svjedoci smo, nažalost, da je mnogima to pravo uskraćeno. I dok s jedne strane dio pučanstva umire jer mu je to pravo oduzeto, drugi dio pučanstva se tim pravom nepravedno i neograničeno koristi u bešćutnom rasipanju. To nas ponovno dovodi do zaključka da pitanje ovog resursa, kao i mnogih drugih, nije u njegovom sveopćem nedostatku, nego u njegovom sebičnom i bešćutnom iskorištavanju.

Biorazolikost

Naš pristup stvorenome nerijetko se svodi na promatranje kroz prizmu iskoristivosti, dok pritom zaboravljamo da sve stvoreno ima svoju vrijednost i svrhovitost po samom stvaranju. Godišnje nestane na tisuće biljnih i životinjskih vrsta, a uzrok je najčešće naše neodgovorno gospodarenje dobrima (LS 33). Iako su mnoge zemlje već učinile značajne napretke u izradi različitih pristupa i studija prilikom intervencija u neki prirodni okoliš, to ponekad nije dovoljno. Prirodu je, prije svega, potrebno promatrati, od nje učiti i nju razumjeti da bi se moglo njome odgovorno upravljati, jer su štete nanesene neodgovornim gospodarenjem trajne i dalekosežne.

Kvaliteta ljudskog života

I mi smo dio ovog stvorenog planeta. Rane koje on osjeća nužno ostavljaju posljedice i na nas same. Kultura odbacivanja koja se odražava na prirodni okoliš i na one koji nas okružuju, neophodno se odražava i na nas same. Svjedoci smo da naši gradovi sve više i više rastu te da sve manje i manje imaju oblik okruženja dostojnog čovjeka. I dok su naši domovi zagušeni betonom, asfaltom i staklom, naša djeca u njima nemaju fizički kontakt s prirodom (LS 44). Tako se događa jedna značajna promjena: čovjek više ne živi okružen prirodom, nego priroda čovjekom, u strogo reguliranim i teško dostupnim rezervatima. Ljudski okoliš i prirodni okoliš urušavaju se zajedno. Gubitkom osjećaja za svijet koji nas okružuje ostajemo zarobljeni u vlastitim projekcijama i željama, koje ponekad vode i do različitih nepoželjnih ponašanja u društvu, među kojima je svakako nedostatak empatije i sluha za najpotrebnije, kojih je svakim danom sve više.