Traži

Papa Franjo u molitvi Papa Franjo u molitvi  Riječ urednika

Glas Pape, koji vapi u pustinji

Petrov nasljednik, koji je posljednjih godina proročki upozoravao na Treći svjetski rat koji je već u tijeku, slijedi stope svojih prethodnika i stoji uz nedužne u borbi dobrom protiv zla

Andrea Tornielli

U nedjelju 13. ožujka, na devetu godišnjicu njegovog izbora za rimskog biskupa, Franjo je na Angelusu izrekao nedvosmislene riječi o "barbarstvu ubijanja djece, nevinih" koje se upravo događa, tražeći da se zaustavi "pokolj" i da se zaustavi ono što je nazvao "neprihvatljivom oružanom agresijom" na Ukrajinu. Papa je također htio podsjetiti da oni koji podržavaju nasilje, opravdavajući ga vjerskim motovima, ustvari "skrnave ime" Boga koji je "samo Bog mira".

I prije nego što je počela invazija ruske vojske, Franjo je, na Angelusu u nedjelju, 20. veljače, rekao "kako je tužno kada ljudi i narodi, ponosni što su kršćani, vide druge kao neprijatelje i razmišljaju o ratu! To je jako tužno". I tražio je da se dan Pepelnice, kada počinje korizmeno putovanje, posveti postu i molitvi za mir. I po izbijanju sukoba, nakon prvih bombardiranja Ukrajine, Papa je htio osobno otići u Veleposlanstvo Ruske Federacije pri Svetoj Stolici, kako bi predstavniku Kremlja iznio svu svoju zabrinutost zbog rata, tražeći da se nastavi putem pregovora i poštedi civile. Na Angelusu u nedjelju, 6. ožujka, Franjo je također želio raščistiti polje od licemjerja ruske Vlade koja inzistira na definiranju onoga što se događa kao "specijalne vojne operacije", skrivajući iza igre riječi njezinu pravu i grubu stvarnost, onu ratne agresije.

Kako bi konkretizirao svoju osobnu blizinu žrtvama i milijunima prognanika koji bježe od rata, rimski je biskup poslao dva kardinala da pruže pomoć izbjeglicama i podršku onima koji ih velikodušno prihvaćaju. Istovremeno, u nekoliko je navrata državni tajnik Pietro Parolin izrazio spremnost Svete Stolice da na svaki mogući način pomogne u svakom obliku posredovanja, te zatražio od ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova da zaustavi napade i zajamči istinske humanitarne koridore. Vatikanska diplomacija i dalje ponavlja da nikad nije prekasno za početak pravih pregovora i nikad nije prekasno za prekid vatre u ratu s neprocjenjivim i nesagledivim posljedicama koji riskira da dovede do zastrašujuće ratne eskalacije.

Franjo je posljednjih tjedana bio predmet nekih kritika od strane onih koji su se nadali da će u svojim javnim izjavama eksplicitno spomenuti Vladimira Putina i Rusiju, kao da bi riječi pastira univerzalne Crkve trebale odražavati diktate nekih televizijskih vijesti. Budući da se to nije dogodilo, Papinom se glasu nije posvećivala velika pozornost, jer njegovi apeli nisu odgovarali željenom klišeju Pape, "kapelana" Zapada, spremnog dati ulogu Bogu i blagosloviti rat u njegovo ime.

Ima onih koji su optuživali Papu za "šutnju" jer nije eksplicitno imenovao Putina, zaboravljajući da pape, u započetom ratu, agresora nikada nisu prozvali imenom i prezimenom, ne iz kukavičluka ili iz viška diplomatske razboritosti, već da ne zatvore vrata, kako bi uvijek ostavili otvoren prozor mogućnosti zaustavljanja zla i spašavanja ljudskih života. Ni sveti Ivan Pavao II., rođen u mučeničkoj naciji poput Poljske, koja je bila žrtva nacizma i komunizma, kada je bio rat na Kosovu 1999. godine, nikada nije spomenuo autore etničkog čišćenja, držeći uvijek otvorenim kanal kontakta sa Srbijom. Sveta Stolica je smatrala da treba uložiti napore da se stane na kraj masakrima nad albanskim stanovništvom, iako je žalila zbog tuge i rana uzrokovanih masovnim NATO bombardiranjem. Papa Wojtyla nije spomenuo ni imena šefova zapadnih država koji su 2003. godine htjeli ratovati protiv Iraka na temelju lažnih vijesti o oružju za masovno uništenje. U oba slučaja pokušao je zaustaviti napade, etničko čišćenje i ratove, nastojao je potaknuti otvaranje humanitarnih koridora i osigurati da se pokuša sve kako bi se izbjegla upotreba oružja. To ne znači i nikada nije značilo stavljati agresore i napadnute na istu razinu.

Paradoksalno je, dakle, da se ove stranice naše novije povijesti zaboravljaju, želeći rimskom biskupu objasniti koje "prave" riječi koristiti, nakon što se godinama ne obazire na riječi koje je nebrojeno puta zapravo izgovorio, upozoravajući na utrku u ponovnom nuklearnom naoružanju, na trgovinu oružjem, na rat i terorizam, na ekonomiju koja odbacuje i ubija, na uništenje svega stvorenoga.

Papin glas je onaj koji vapi u pustinji. U devet godina svog pontifikata Franjo je mnogo puta govorio o Trećem svjetskom ratu koji je već u tijeku, iako "u dijelovima". Mnogo puta je grmio protiv trgovaca oružjem, protiv utrke u naoružanju i protiv rata. Za uništenje čovječanstva, podsjetio je ovih dana Michele Serra, "dovoljno je pedesetak atomskih bombi. Ali u svijetu nema pedeset atomskih bombi. Ima ih petnaest tisuća". Rat "uništava", rekao je Franjo u rujnu 2014. u vojnom svetištu Redipuglia na stotu obljetnicu izbijanja Prvog svjetskog rata, "on također uništava ono najljepše što je Bog stvorio: ljudsko biće. Rat sve poremeti, i vezu među braćom. Rat je ludilo, njegov razvojni plan je uništenje: želeći razvoj kroz uništenje!" U tom proročanstvu, koje velikani često ne čuju, ali ga mnogi ljudi diljem svijeta pozdravljaju, Franjo slijedi stope svojih prethodnika iz prošlog stoljeća, koji su se poput njega morali nositi sa svjetskim ratovima, s ratovima na različitim područjima planeta, s nasiljem i terorizmom.

Što, dakle, Papa može učiniti sada kada se puca i ubija? "Možda ništa drugo nego moliti Gospodina", napisao je Gianni Valente prošlih dana, "moleći za čudo skraćivanja boli siromašnih, okončanja pokolja. Ali ako bude/kad bi mogao učiniti nešto na političkoj i diplomatskoj razini, to će/moglo bi biti moguće upravo zato što ruski čelnici znaju da on nije pristrani posrednik, prerušeni agent Zapada, s kojim su ušli u apokaliptični sudar".

Petrov nasljednik nema problema dati ljudima do znanja "na kojoj je strani", jer je Kristov namjesnik, kao i njegov Gospodin, uvijek uz nevine koji pate kao što je Isus patio na križu. Svaka njegova riječ, svaki pokušaj, usmjereni su na spašavanje života, ne na prepuštanje logici zla, nego da se protiv zla bori dobrom. Tako je u srcu Europe, u ovom prljavom ratu koji nam je tako blizak, kao i na periferijama svijeta, gdje su se posljednjih godina vodili i vode zaboravljeni ratovi, uz njihovo svakodnevno turobno prebrojavanje mrtvih, ranjenih, raseljenih ljudi, vrlo slični ratu što se sada bilježi u Ukrajini.

(Vatican News – at – bj)

17 ožujka 2022, 15:33