Papa Franjo za talijansku televiziju: Oprost je ljudsko pravo
Papa Franjo se iz Doma svete Marte uživo javio video-vezom na talijanski talk show "Che tempo che fa" Fabija Fazija na Rai Tre te s voditeljem razgovarao o raznim temama: ratovima, migrantima, zaštiti svega stvorenoga, o odnosu roditelja i djece, o zlu i patnji, molitvi, budućnosti Crkve, te potrebi za prijateljima i oproštenjem koje je "ljudsko pravo". Kako je rekao: "sposobnost da nam bude oprošteno je ljudsko pravo. Svi imamo pravo na oproštenje ako tražimo oproštenje". A na pitanje kako može podnijeti mnoge priče o patnji s kojima dolazi u kontakt, odgovorio je: "Nisam prvak u težini podnošenja stvari. A potom, nisam sam, toliko je ljudi koji mi pomažu, cijela Crkva, biskupi, djelatnici pored mene, dobri muškarci i žene koji mi pomažu...".
Kultura ravnodušnosti i djeca koja umiru
Prije svega, pogled je usmjeren na migracije, tema draga Papi. Nažalost, tema je aktualna nakon nedavne vijesti o 12 migranata pronađenih mrtvih na granici između Grčke i Turske. Za Papu je to pomalo "znak kulture ravnodušnosti". Tu je također "problem kategorizacije": na prvom mjestu su ratovi, na drugom ljudi. Jemen je primjer za to: "Koliko dugo Jemen pati zbog rata i koliko dugo govorimo o djeci Jemena?", upitao je Papa. "Postoje kategorije koje su važne, a druge su na dnu: djeca, migranti, siromašni, oni koji nemaju što jesti. Ovi ne vrijede, barem ne vrijede toliko da budu na prvom mjestu. Jer ima ljudi koji vole te ljude, koji im pokušavaju pomoći, ali u univerzalnoj mašti bitan je rat, bitna je prodaja oružja. Zamislite da biste s godinom dana bez izrade oružja mogli dati hranu i obrazovanje u cijelom svijetu, besplatno. Ali to je u drugom planu", primijetio je papa Franjo. Zatim pomislite na Alana Kurdija, malog Sirijca pronađenog mrtvog na plaži, i na mnogobrojnu djecu poput njega "koju ne poznajemo" i koja "umiru od hladnoće" svaki dan, kazao je Papa. Pa i pred time, rat ostaje prva kategorija: "Vidimo kako se mobiliziraju ekonomije i što je danas važnije, rat: ideološki rat, rat moći, trgovinski rat i mnoge tvornice oružja".
Ratovanje je mehanizam razaranja
Govoreći o ratu, Papa se - upitan o napetostima između Ukrajine i Rusije - prisjetio korijena ove užasne stvarnosti, definirajući ga kao "protusmisao" ili "proturječje stvaranju", o kojem čitamo u Knjizi Postanka o ratu između Kajina i Abela ili ratu za Toranj babilonski. To su "ratovi među braćom" koji su se pojavili nedugo nakon Božjeg stvaranja: "Postoji neka vrsta anti-smisla stvaranju, stoga je rat uvijek uništenje. Na primjer, obrađivati zemlju, brinuti se o djeci, uzdržavati obitelj, činiti da društvo raste: to je izgradnja. Ratovanje je uništavanje. To je mehanizam razaranja".
Logori u Libiji i Mediteran "groblje"
U taj je isti mehanizam papa Franjo ubrojio "zločinački" tretman tisuće migranata, govoreći i o zatvorenicima "logora" u Libiji: "Koliko samo pate u rukama trgovaca ljudima oni koji žele pobjeći". Postoje video snimke koje to prikazuju, a mnogi se čuvaju u Odjelu za migrante i izbjeglice Dikasterija za cjeloviti ljudski razvoj. "Oni pate a potom riskiraju prijeći Mediteran. Zatim, ponekad, bivaju odbijeni, zbog nekoga tko za lokalnu odgovornost kaže 'Ne, oni ne dolaze ovamo'. Ima brodova koji idu okolo tražeći luku, koji se vraćaju ili umiru na moru. To se događa danas", ponovio je Papa te, kao i u drugim prilikama, ponovio načelo da "svaka zemlja mora reći koliko migranata može primiti": "Ovo je unutarnji politički problem koji se mora dobro promisliti i reći 'Mogu do ovog broja'. A ostali? Postoji Europska unija, potrebno je dogovoriti se, da bi se moglo balansirati, u zajedništvu”.
U ovom se trenutku, međutim, čini da se pojavljuje samo “nepravda”: "Oni dolaze u Španjolsku i Italiju, dvije najbliže zemlje, a ne primaju ih drugdje. Migranta uvijek treba primiti, pratiti, promicati i integrirati. Prihvatiti jer postoji poteškoća, zatim ga pratiti, promovirati i integrirati u društvo". Prije svega ga integrirati kako bi se izbjegla getoizacija i ekstremizam koji se rađaju iz ideologija, kao što se dogodilo u tragediji Zaventem, u Belgiji. Nadalje, migranti su resursi u zemljama koje doživljavaju nagli demografski pad. Stoga, istaknuo je papa Franjo, "moramo inteligentno razmišljati o politici migracija, o kontinentalnoj politici". A činjenica da je "Mediteran danas najveće groblje u Europi mora nas natjerati na razmišljanje".
Dodirnuti bijede
Na isti je način Papa tražio da razmislimo o onome što se čini ogromnom podjelom u svijetu: s jedne strane razvijeni dio gdje postoji "mogućnost školovanja, sveučilišta, posla", a s druge "djeca koja umiru, utopljeni migranti, vidimo nepravde i u našim zemljama". "Vrlo je ružna" napast, naglašava Papa, "gledati na drugu stranu, ne gledati". Da, ima medija koji sve pokazuju “ali, distancirajmo se". Da, "malo se žalimo, 'to je tragedija!', ali onda kao da se ništa nije dogodilo". "Nije dovoljno vidjeti, potrebno je osjetiti, potrebno je dodirnuti", naglasio je papa Franjo. "Nedostaje nam dodirivanje bijeda, a dodirivanje nas vodi u junaštvo. Mislim na liječnike, medicinske tehničare i medicinske sestre koji su dali svoje živote u ovoj pandemiji: dotakli su zlo i odlučili su ostati tamo s bolesnima".
Preuzmimo brigu za Zemlju
Isti princip vrijedi i za Zemlju. Sveti je Otac ponovno uputio apel da se brinemo o Stvorenome: "To je edukacija koju moramo naučiti". Alarm dolazi iz Amazonije s problemima krčenja šuma, nedostatka kisika, klimatskih promjena: time riskiramo "smrt bioraznolikosti", riskiramo "ubijanje Majke Zemlje", upozorio je papa Franjo. Zatim je naveo primjer ribara iz San Benedetta del Tronto koji su u godinu dana pronašli oko 3 milijuna tona plastike i koji su poduzeli akciju da uklone sav otpad iz mora. "Moramo se osvijestiti: preuzeti odgovornost za Majku Zemlju". Inače će sve završiti kao u pjesmi Roberta Carlosa u kojoj sin pita oca zašto rijeka više ne pjeva: "Il fiume non canta perché non c'è più" ("Rijeka ne pjeva jer je više nema").
Društvena agresija
Papa je pozvao na stav "skrbi" koji se čini, nedostaje sa socijalnog stajališta. Ono što se danas doživljava zapravo je problem "agresije", što pokazuje i fenomen bullyinga: "Agresija nije negativna stvar sama po sebi jer je potrebno biti agresivan da bi se dominiralo prirodom, da bi se kretalo naprijed, gradilo - postoji takoreći pozitivna agresija. Ali postoji i destruktivna agresija koja počinje i od vrlo male stvari: jezikom, ogovaranjem". Ogovaranje u obiteljima, u susjedstvu, uništava", uništava "identitet". Stoga moramo reći "ne ogovaranju": "Ako imaš nešto protiv drugog ili to progutaj ili idi k njemu i reci mu to u lice, budi hrabar ".
"Suučesništvo" roditelja
S fokusom i dalje na mladima, koji su ponekad žrtve “velikog osjećaja usamljenosti", papa Franjo se obratio roditeljima adolescenata koji se ponekad bore razumjeti "tuđu patnju". Za Rimskog biskupa, odnos između roditelja i djece se može sažeti u jednu riječ: "blizina". "Blizina djeci. Kad mladi parovi idu na ispovijed ili kad razgovaram s njima, uvijek postavim pitanje: 'Igrate li se s djecom?' Ponekad čujem bolne odgovore 'Ali oče, kad odem od kuće na posao oni spavaju, kad se vratim noću oni opet spavaju'. Okrutno je društvo ono koje se odvaja od djece. Potrebno je darovati se svojoj djeci: igrajte se sa svojom djecom i ne plašite se djece, stvari koje govore, hipoteza, pa ni kada starije dijete, adolescent, napravi neke lapsuse, potrebno je biti blizu, govoriti kao otac, kao majka". Ne čine dobro oni "roditelji koji nisu bliski sa svojom djecom, koji da bi bili mirni kažu 'Ma uzmi ključ od auta, idi'". "Tako je lijepo", pak, kada su roditelji "gotovo suučesnici sa svojom djecom".
Gledati odozgo samo da nekoga pridignemo
Na temu bliskosti, Fazio je podsjetio na poznatu Papinu rečenicu: "Čovjek može gledati drugog čovjeka odozgo prema dolje samo kada mu pomaže da se pridigne". Papa Franjo produbljuje taj koncept: "Istina je" – kazao je. "U društvu vidimo koliko puta gledamo druge od odozgo da bismo njima dominirali, pokorili ih, a ne da bismo im pomogli da se pridignu. Pomislite samo – tužna je to priča, ali svakodnevna – na one zaposlenike koji svojim tijelom moraju platiti stabilnost posla, jer ih šef gleda odozgo, ali da bi nad njima dominirao. To je svakodnevni primjer".
Biti onaj kojemu je oprošteno je ljudsko pravo
Razgovor se širi i dotiče pojma Zla: "Ima li netko tko ne zaslužuje oprost i milosrđe Božje ili oprost ljudi?", pitao je voditelj. "Sposobnost biti onaj kojemu je oprošteno je ljudsko pravo", Papin je odgovor, rekavši da je to "nešto što će možda nekoga skandalizirati". Svi imamo pravo na oproštenje ako tražimo oprost. To je pravo koje proizlazi upravo iz Božje prirode i dano je u nasljeđe ljudima. Zaboravili smo da netko tko traži oprost ima pravo na oproštenje. Učinio si nešto, platit ćeš za to. Ne! Imaš pravo na oproštenje, a ako imaš bilo kakav dug prema društvu, dogovori se ga da ga otplatiš, ali uz oprost".
Zlo protiv nevinih
Međutim, postoji još jedno Zlo, ono neobjašnjivo koje ponekad pogađa nevine, za koje se pitamo zašto Bog ne intervenira. "Tolika zla – objašnjava Rimski biskup – dolazi upravo zato što je čovjek izgubio sposobnost poštivanja pravila, promijenio je prirodu, promijenio mnoge stvari, a također i zbog vlastitih ljudskih slabosti. A Bog prepušta da se to nastavlja". Naravno, ostaju otvorena pitanja: "Zašto djeca pate?". "Ne nalazim objašnjenje za to", priznao je Papa. "Imam vjeru, nastojim ljubiti Boga koji mi je otac, ali se pitam: 'Ali zašto djeca pate?'". A odgovora nema. Snažan je On, da, svemoguć je u ljubavi. Mržnja i uništenje su, pak, u rukama drugoga koji je posijao Zlo u svijetu iz zavisti". Sa Zlom se "ne govori", preporučio je Papa, "dijalog sa Zlom je opasan": "I toliko ljudi ide, pokušavaju razgovarati sa Zlom - i ja sam se našao u ovoj situaciji mnogo puta - ali pitam se zašto, dijalog sa Zlom, to je loša stvar... Dijalog sa Zlom nije dobar, to vrijedi za sva iskušenja. A kad ti dođe ovo iskušenje, 'zašto djeca pate?', nalazim samo jedan način: patiti s njima. U tom je "veliki učitelj" bio Dostojevski.
Klerikalizam je perverzija u Crkvi
Budućnost svijeta i Crkve također je zauzeo dobar dio intervjua. Budućnost svijeta, kako je predočena u Fratelli tutti, s čovjekom u središtu ekonomija i izbora: prioritet je za koji Papa kaže da ga dijeli s mnogim državnim čelnicima koji imaju dobre ideale. Međutim, ti se ideali sukobljavaju s “političkim i društvenim uvjetovanostima, uključujući one svjetske politike, koje zaustavljaju dobre namjere". O budućnosti Crkve Jorge Mario Bergoglio podsjetio je na sliku Crkve koju je ocrtao Pavao VI. u apostolskoj pobudnici Evangelii Nuntiandi, koja je bila inspiracija za njegovu pobudnicu Evangelii Gaudium: "Crkva hodočasnica". Danas je "najveće zlo Crkve, najveće", ponovio je papa Franjo, "duhovna svjetovnost" koja, pak, "čini da izrasta jedna ružna stvar, klerikalizam, koji je perverzija Crkve". "Klerikalizam koji postoji u rigidnosti, a ispod svake vrste rigidnosti uvijek stoji trulež", kazao je Papa, ubrajajući među "ružne stvari" u današnjoj Crkvi "rigidne, ideološki krute pozicije" koje uzimaju mjesto Evanđelju.
"O pastoralnim stavovima spomenut ću samo dva, koja su stara: pelagijanizam i gnosticizam. Pelagijanizam je vjerovanje da svojom snagom mogu ići naprijed. Ne, Crkva ide naprijed s Božjom snagom, Božjim milosrđem i snagom Duha Svetoga. A gnosticizam, onaj mistični, bez Boga, je prazna duhovnost... Ne, bez tijela Kristova nema razumijevanja, bez Kristova tijela nije moguće otkupljenje", "Moramo se još jednom vratiti u središte: 'Riječ je tijelom postala'. U ovom skandalu križa, utjelovljene riječi, nalazi se budućnost Crkve", kazao je Papa.
Važnost molitve
Zatim se dotaknuo važnost molitve: "Molitva je ono što dijete čini kada se osjeća ograničeno, bespomoćno, [kaže] 'tata, mama'. Moliti znači gledati na svoje ograničenosti, svoje potrebe, svoje grijehe.... Moliti znači ući na silu, nadići granice, nadići horizonte, a za nas kršćane moliti znači susresti se s 'tatom'." A "dijete ne čeka da mu otac odgovori, kad otac počne odgovarati prelazi na drugo pitanje. Ono što dijete želi je da očev pogled bude uperen u njega. Objašnjenje nije važno, bitno je samo da ga otac gleda, a to mu daje samopouzdanje.
Pravi prijatelji
U intervjuu su se dotakli i osobnijih pitanja: "Osjećate li se ikada sami? Imaš li prave prijatelje?", upitan je Papa. "Da - odgovara -, imam prijatelje koji mi pomažu, poznaju moj život kao normalnog čovjeka, a nije riječ o tome da sam normalan, ne. Ja imam svoje abnormalnosti eh, ali kao običan čovjek koji ima prijatelje. I volim ponekad biti s prijateljima da pričam svoje stvari, slušam njihove, ma štoviše, trebaju mi prijatelji. To je jedan od razloga zašto nisam otišao živjeti u papinski stan, jer su pape koji su prije bili tamo bili sveci, a ja se ne mogu tamo snaći, nisam toliko svet. Trebaju mi ljudske relacije, zato živim u ovom hotelu u Svetoj Marti gdje se nađu ljudi koji razgovaraju sa svima, gdje nađeš prijatelje. Lakši mi je život, ne da mi se praviti drugačiji, nemam snage, a prijateljstva mi daju snagu. Štoviše, trebaju mi prijatelji, malo ih je, ali su pravi".
Djetinjstvo, glazba, TV
Tijekom intervjua spomenuli su se i Papine prošlosti i djetinjstva u Buenos Airesu, navijanje za San Lorenzo, 'zvanje' da bude mesar, pijemontski korijeni, iskustvo u kemijskom laboratoriju, studiju "koja me zaveo toliko, ali nad kojim je prevladao Božji poziv. Ipak na temu povjerenja, Papa je također podsjetio na zavjet koji je dao Gospi od Karmela, 16. srpnja 1990., da neće gledati TV: "Ne gledam ga, ali ne da ga osuđujem". Glazba je pak strast, posebno klasika i tango: "Porteño koji ne pleše tango nije porteño". O smislu za humor, pak, kazao je: "To je lijek" koji "sve relativizira i čini da se osjećaš dobro".
Kao i uvijek od 2013. godine, papa Franjo završio je govor tražeći da molimo za njega.
(Vatican News – sc – bj)
