Papa Franjo: Svjetiljka vjere gori uz pomoć ulja molitve
Debora Donnini; Ariana Anić - Vatikan
Crkva je pozvana prenositi iz naraštaja u naraštaj svjetiljku vjere s uljem molitve po kojemu ona gori. Njezina je glavna zadaća moliti i odgajati za molitvu – istaknuo je papa Franjo na općoj audijenciji održanoj u biblioteci Apostolske palače, govoreći u katehezi o bitnoj povezanosti između vjere i molitve.
Svjetiljka vjere koja osvjetljava, uređuje stvari onakve kakve one doista jesu, ali koja može gorjeti jedino uz pomoć ulja vjere. U suprotnom se gasi. Bez svjetla te svjetiljke ne bismo mogli vidjeti put za evangelizaciju; štoviše; ne bismo mogli vidjeti put vjere; ne bismo mogli vidjeti lica braće kojoj se trebamo približiti i služiti; ne bismo mogli osvijetliti prostoriju u kojoj se susrećemo sa zajednicom… Bez vjere sve propada; a bez molitve vjera se gasi. Vjera i molitva idu zajedno. Nema drugog puta. Zbog toga Crkva, koja je kuća i škola zajedništva, kuća je i škola vjere i molitve – napomenuo je Papa.
U Crkvi se sve rađa u molitvi, i sve raste zahvaljujući molitvi – istaknuo je te napomenuo da je molitva potrebna i u crkvenim reformama, u promjenama u životu Crkve. Molitva je ta koja otvara vrata Duhu Svetom, koji nas nadahnjuje da možemo ići naprijed. Promjene u Crkvi bez molitve nisu promjene Crkve, nego promjene skupine. Kada Neprijatelj želi napasti Crkvu, to čini prije svega nastojeći presušiti njezine izvore, sprječavajući ju u molitvi i u davanju drugačijih prijedloga.
Naime, ako se prestane moliti, neko vrijeme izgleda da se sve nastavlja kao prije, ali vrlo brzo Crkva primjećuje da je postala poput nekog praznog omota, da je izgubila glavnu os, da više ne posjeduje izvor topline i ljubavi – primijetio je Papa te podsjetio kako u Lukinu Evanđelju Isus postavlja pitanje koje nas uvijek potiče na razmišljanje: „Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?“ (Lk 18,8), ili će – dodao je papa Franjo – naći samo organizacije, poput skupine poduzetnika vjere?
Primijetivši da se to pitanje nalazi na kraju prispodobe koja pokazuje potrebu ustrajne molitve, Papa je istaknuo da će svjetiljka istinske vjere Crkve biti na zemlji uvijek upaljena sve dok bude bilo ulja molitve. Molitva održava vjeru i naš jadni, slabi, grješni život – napomenuo je te potaknuo vjernike da ne mole kao papige nego iz srca. Molim li siguran da sam u Crkvi i molim s Crkvom – upitao je – ili molim pomalo prema svojim idejama te činim to da moje ideje postanu molitva? Takva je molitva poganska, a ne kršćanska.
Snagu molitve svjedoče i životi svetih žena i muškaraca, koji se moraju suočavati s problemima, a još su k tomu često predmet protivljenja. Ali, njihova je snaga molitva. Sveci, koji u očima svijeta često nisu važni, zapravo su oni koji ga podupiru, i to ne oružjem novca i moći, medija i komunikacije, nego oružjem molitve – rekao je Papa.
Mnogi su prve molitve naučili sjedeći na koljenima roditelja ili djeda i bake, možda prije spavanja, u trenutcima sabranosti kada djeca povjere ocu ili majci neku intimnu ispovijest, te im roditelji mogu dati savjete nadahnute evanđeljem. Tu veliku „baštinu“ primljenu u djetinjstvu, treba stalno produbljivati na putu razvoja na kojemu susrećemo svjedoke i učitelje molitve koje valja pamtiti.
Odijelo vjere nije uštirkano, razvija se s nama, nije kruto, raste, također kroz trenutke krize – napomenuo je Papa te istaknuo – Štoviše, nije moguće rasti bez trenutaka krize, jer upravo kriza pomaže rasti. Za rast je potrebno ući u krizu. Dah vjere je molitva. U vjeri rastemo onoliko koliko naučimo moliti. Nakon određenih zbivanja u životu, primjećujemo da bez vjere ne bismo uspjeli, te da je molitva bila naša snaga. I to ne samo osobna molitva, nego i molitva naše braće i sestara – istaknuo je papa Franjo.
