Božićni koncert. Papa izvođačima: Vaša kreativnost može stvarati svjetlost
Gabriella Ceraso; Ariana Anić - Vatikan
Uloga umjetnosti u tako kritičnom povijesnom trenutku u kojemu živimo, napadnuti pandemijom zbog koje u trpljenju otkrivamo da smo svi ovisni jedni o drugima – glavna je misao govora kojim se papa Franjo obratio umjetnicima koji će nastupiti na ovogodišnjem Božićnom koncertu u Vatikanu. Ove su godine božićna svjetla malo bljeđa te su poticaj za molitvu i spomen brojnih osoba koje trpe zbog pandemije – rekao je Papa.
Umjetničko stvaralaštvo, opažanje i kontemplacija lijepoga, ima u sebi – prema Papinim riječima – tri 'poticaja'. Prvi je onaj „osjećajni“, koji proizlazi iz divljenja; drugi dotiče nutrinu i ljudsku dušu pobuđujući uspomene, prizore i osjećaje; a treći je osjećaj nade, koji se širi i na okolni svijet. Tada se vanjski poticaj i onaj nutarnji stapaju i utječu na društvene odnose; stvaraju empatiju sposobnu shvatiti drugoga, s kojim imamo mnogo toga zajedničkoga. Riječ je o novoj društvenosti koja nije samo nekako otprilike izražena, nego je percipirana i podijeljena s drugima.
Iz tog trostrukog poticaja koji je pobudila umjetnost, odnosno čuđenje, osobno otkriće i podjela s drugima, proizlazi osjećaj mira koji nas oslobađa svake želje za prevlasti nad drugima – istaknuo je Papa navodeći svjedočanstvo svetoga Franje Asiškoga – te nam pomaže shvatiti teškoće posljednjih i potiče nas da živimo u skladu sa svima. U skladu koji je povezan s ljepotom i dobrotom.
Veza između sklada, ljepote i dobrote uranja svoje korijene u Knjigu postanka, u kojoj pronalazimo – objasnio je Papa – pridjev 'dobar' koji u hebrejskom ima šire značenje te znači 'skladan'. Iz ljepote svega stvorenoga razumije se i naša uloga u svijetu pred tolikom veličinom. Umjetnici su toga svjesni – rekao je papa Franjo – oni koji su, kako je rekao sveti Ivan Pavao II., osjetivši u sebi božansku iskru umjetničkoga poziva, pozvani ne protratiti ga, nego razviti ga i staviti u službu bližnjega i čitavoga ljudskog roda.
Sveti Pavao VI. je pak, u glasovitoj poruci od 8. prosinca 1965. godine, na kraju Drugoga vatikanskog sabora, umjetnike nazvao zaljubljenicima umjetnosti te istaknuo da svijetu treba ljepota kako ne bi pao u očaj. I u izgubljenosti prouzročenoj pandemijom, vaša kreativnost može stvoriti svjetlost – napomenuo je papa Franjo. Kriza čini još mračnijima sjene zatvorenoga svijeta i čini se kao da zamračuje božansku svjetlost, svjetlost vječnosti. Nemojmo pasti u tu zabludu. Potražimo svjetlost Kristova rođenja; ona razdire tamu žalosti i tmine.
Na kraju je Papa umjetnicima, tim – kako ih je nazvao – čuvarima ljepote svijeta, zahvalio za njihovu solidarnost koja se u ovo vrijeme još više uočava. Vaš je poziv važan i zahtjevan, i on iziskuje čiste i nesebične ruke kako bi prenosile istinu i ljepotu. Obje u naše srce ulijevaju radost i dragocjeni su plod koji odolijeva iscrpljivanju prolaskom vremena, koji ujedinjuje generacije i daje da komuniciraju s divljenjem. Danas kao i tada, ta nam se Ljepota pojavljuje u poniznosti jaslica. Danas kao i tada, slavimo ju dušom punom nade – rekao je na kraju papa Franjo.
