Papa: Bog mijenja naše srce kad postanemo svjesni vlastitoga jada

Moliti ne znači samo osjetiti Boga kao blisku i prijateljsku prisutnost, nego i susresti se s Njim licem u lice – rekao je papa Franjo na općoj audijenciji, i danas održanoj u biblioteci Apostolske palače, nastavljajući niz kateheza o molitvi. Knjiga Postanka nam prepričava događaje ljudi iz davnih vremena, u kojima se odražava i naš život.

Među njima je i priča o patrijarhu Jakovu, čovjeku koji je od lukavosti učinio svoju najbolju vrlinu. Kroz prevaru je uspio iznuditi od oca Izaka blagoslov i dar prvorodstva (usp. Post 25, 19-34). To je samo jedna od niza lukavosti na koje je spreman beskrupulozan čovjek – napomenuo je Papa te dodao – Čini se da mu u životu uspijeva svaki pothvat. Vješt je u poslovima, postaje bogat, a ustrajnošću i strpljenjem uspijeva oženiti lijepu ženu. Jakov je čovjek koji dosjetljivošću i lukavošću uspijeva postići sve što želi. Međutim, nedostaje mu živi odnos s vlastitim korijenima – istaknuo je papa Franjo.

Jakovljev je život, život čovjeka primoranoga pobjeći daleko od brata, ali jednoga je dana osjetio želju da se vrati kući, u svoju staru domovinu gdje je živio njegov brat s kojim je stalno bio u lošim odnosima. Jakov je stoga krenuo na dug put s velikom karavanom ljudi i životinja. Ali, kada je stigao do potoka Jaboka, ostao je sam te počeo razmišljati: što ga sutra očekuje? Kako će se ponašati njegov brat Ezav kojemu je oteo prvorodstvo? U Jakovljevoj se glavi vrtjelo mnoštvo misli.

Kada je nastao mrak, iznenada ga je uhvatio neki nepoznati čovjek i počeo se hrvati s njim – nastavio je Papa te kazao – Katekizam Katoličke Crkve taj događaj objašnjava ističući da je duhovna tradicija od njega zadržala simbol molitve kao borbe vjere i pobjede ustrajnosti. Jakov se borio cijelu noć, ali je na kraju bio pobijeđen; stranac mu je iščašio bedreni zglob zbog čega je šepao ostatak svog života. Te se noći Jakov promijenio. Više se nećeš zvati Jakov, nego Izrael, jer si se hrabro borio i s Bogom i s ljudima i nadvladao si – rekao mu je tajanstveni borac te ga blagoslovio. U tom je trenutku Jakov shvatio da se licem u lice susreo s Bogom.

Borba s Bogom je metafora molitve – napomenuo je Papa te objasnio – U drugim je prigodama Jakov bio sposoban razgovarati s Bogom, osjetiti ga kao prijateljsku i blisku prisutnost. Ali, one noći, patrijarh je iz borbe izišao promijenjen. Promijenio je ime, promijenio je način života. Ne vlada više situacijom, nije više strateg i lukavac. Spoznaje da je slab i prepušta se Gospodinovu milosrđu.

Jakov taj put Bogu može prikazati samo svoju slabost i nemoć, i svoje grijehe. I upravo taj Jakov prima od Boga blagoslov, kojim šepajući ulazi u obećanu zemlju: ranjiv i ranjen, ali s novim srcem – napomenuo je Papa te dodao – Jednom sam čuo jednoga starijeg čovjeka – dobroga kršćanina, ali grješnika koji je imao mnogo pouzdanja u Boga – kako je govorio: „Bog će mi pomoći; neće me ostaviti samoga. Ući ću u raj, šepajući, ali ući ću“.

Jakov je prije bio čovjek siguran u sebe, pouzdavao se u svoju lukavost. Bio je neosjetljiv na milost, opirao se milosrđu, nije znao što je milosrđe. Nije mislio da mu treba milosrđe. Ali, Bog je spasio ono što je bilo izgubljeno. Dao mu je da shvati da je ograničen, da je grješnik kojemu je potrebno milosrđe, i spasio ga – rekao je Papa.

Svakom čovjeku dolazi vrijeme da se sam susretne licem u lice s Gospodinom, sa svim svojim slabostima. Ali, upravo u tom trenutku ne trebamo se bojati. Svi mi imamo susret s Bogom u noći, u noći našega života, u brojnim noćima našega života – rekao je Papa – u mračnim trenutcima, trenutcima grijeha i izgubljenosti. Tada dolazi do susreta s Bogom. On će nas iznenaditi u trenutku kada nećemo očekivati, kada ćemo biti uistinu sami.

U istoj toj noći, boreći se protiv nepoznatoga, postat ćemo svjesni da smo samo jadni ljudi – dopuštam si riječ „jadnici“ – ali, upravo tada, u trenutku kada se osjećamo 'jadnici', ne trebamo se bojati. U tom će nam trenutku Bog dati novo ime koje sadrži smisao cijeloga našeg života. Promijenit će naše srce i dat će nam blagoslov namijenjen onima koji su dopustili da ih On promijeni. To je lijepi poziv da dopustimo Bogu da nas promijeni. On zna kako to učiniti jer poznaje svakoga od nas. 'Gospodine, ti me poznaješ', to može reći svatko od nas. Gospodine, ti me poznaješ. Promijeni me – rekao je na kraju papa Franjo.

Nakon kateheze Papa je napomenuo da se u petak slavi Svjetski dan borbe protiv izrabljivanja dječjeg rada, te uputio apel institucijama da ulože sve napore kako bi zaštitile maloljetnike, nadoknađujući gospodarske i društvene nedostatke. U sadašnjoj zdravstvenoj krizi, u više zemalja brojna su djeca i mladi primorani raditi poslove koji nisu za njihovu dob, kako bi pomogli svojim siromašnim obiteljima. Nerijetko je riječ o oblicima ropstva – upozorio je Papa te istaknuo da su djeca budućnost ljudske obitelji. Na svima je nama zadaća da podupiremo njihov rast, zdravlje i mir.

Pozdravljajući pak vjernike na talijanskom jeziku, podsjetio je da je sutra svetkovina Presvetoga Tijela i Krvi Kristove, Tijelova. Ove godine nije moguće slaviti euharistiju javnim manifestacijama; ali možemo ostvariti euharistijski život – istaknuo je Papa. Posvećena hostija u sebi ima osobu Isusa Krista; pozvani smo tražiti ju pred svetohraništem u crkvi, ali i u svetohraništu koje su posljednji, oni koji trpe, osamljene i siromašne osobe – rekao je papa Franjo te na kraju potaknuo sve da u euharistiji pronađu potrebnu snagu kako bi kršćanskom jakošću nadvladavali teške trenutke.

(Vatican News - aa)