Papa Franjo: Milosrđe je poruka koju moram dati kao rimski biskup

Amedeo Lomonaco; Ariana Anić - Vatikan

„Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe“ (Mt 5,7). Razmišljajući o tim riječima iz Matejeva Evanđelja, papa Franjo je na današnjoj općoj audijenciji, održanoj u biblioteci Apostolske palače, podsjetio na bitnu podudarnost istaknutu u petom blaženstvu. Oni koji su milosrdni – objasnio je Papa – naći će milosrđe, bit će „zamilovani milosrđem“.

Nema kršćanstva bez milosrđa

Primivši Božji oprost postajemo sposobni praštati. Tako naša bijeda i naš manjak pravednosti – primijetio je Papa – postaju prigoda da se otvorimo kraljevstvu nebeskom, većoj mjeri, Božjoj mjeri, a to je milosrđe. Milosrđe nije samo jedna od dimenzija, nego je središte kršćanskoga života; nema kršćanstva bez milosrđa. Ako nas čitavo naše kršćanstvo ne dovede do milosrđa, pogriješili smo put, jer milosrđe je jedini pravi cilj svakog duhovnog puta. Ono je jedno od najljepših plodova ljubavi.

Sjećam se da je ta tema – milosrđe – izabrana  još od prvoga Angelusa koji sam izmolio kao papa – podsjetio je Sveti Otac te dodao – To je ostalo snažno utisnuto u meni, kao poruka koju sam kao Papa trebao uvijek slati, poruka koja treba biti svakodnevna, poruka milosrđa. Sjećam se da sam toga dana bio i pomalo „besraman“ te napravio reklamu jednoj knjizi o milosrđu, koju je tek bio objavio kardinal Kasper. Toga sam dana snažno osjetio da je to poruka koju trebam dati kao rimski biskup: milosrđe, milosrđe, lijepo molim, praštanje.

Milosrđe je naša sreća – istaknuo je Papa. Božje je milosrđe naše oslobođenje i naša sreća. Živimo od milosrđa i ne smijemo si dopustiti da budemo bez milosrđa; ono je zrak koji udišemo. Presiromašni smo da bismo postavljali uvjete, trebamo praštati, jer je i nama potreban oprost.

Milosrđe je sâmo Božje srce

Tema uzajamnosti oprosta česta je tema, nije prisutna samo u petom blaženstvu. Milosrđe je – istaknuo je Papa - sâmo Božje srce. Te su Papine riječi odmah popratile one iz Lukina Evanđelja: „Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se“ (Lk 6,37). I u Jakovljevoj poslanici stoji da „milosrđe likuje nad sudom“ (Jak 2,13). Ali, ponajviše u Očenašu molimo: „Otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim“.

Dvije su stvari koje se ne mogu razdvojiti: dano oproštenje i primljeno oproštenje. Ali, mnogo je osoba u nevolji, ne uspijevaju oprostiti. Toliko je puta primljeno zlo tako veliko da uspjeti oprostiti izgleda kao popeti se na vrlo visoku planinu; golemi napor; i čovjek misli: nije moguće, to nije moguće. Ta činjenica uzajamnosti milosrđa pokazuje da trebamo preokrenuti perspektivu. Ne možemo sami, potrebna je Božja milost, moramo za nju moliti. Ako peto blaženstvo obećava da ćemo naći milosrđe, a u Očenašu molimo da nam se otpuste dugovi, to znači da smo stvarno dužnici i potrebno nam je da nađemo milosrđe! – istaknuo je Papa.

Ako praštamo i nama se oprašta

Potreba za pronalaženjem milosrđa – objasnio je Papa – ne smije se odvajati od sposobnosti za oprost. Svi smo dužnici. Svi. Prema Bogu, koji je tako velikodušan, i prema braći. Svaka osoba zna da nije otac ili majka kakvi bi trebali biti, suprug ili supruga, brat ili sestra kakvi bi trebali biti. Svi smo u životu – kako je rekao – „u deficitu“. I potrebno nam je milosrđe. Znamo da smo i mi učinili zlo, uvijek nešto nedostaje dobru koje smo trebali učiniti. Ali, upravo to naše siromaštvo postaje snaga za praštanje!

Dužnici smo i, kao što smo čuli na početku, ako nam se bude mjerilo mjerom kojom druge mjerimo (usp. Lk 6,38), valja nam širiti mjeru i otpustiti dugove, oprostiti. Svatko treba misliti na to da mu je potrebno to da prašta, da mu treba oproštenje, da mu treba strpljenje; u tomu je tajna milosrđa: praštanjem dobivamo oproštenje – istaknuo je papa Franjo.