Traži

Vatican News

Papa Franjo molio za zaustavljanje pandemije: Bože, ne ostavi nas na milost i nemilost oluji

Bazilika i trg svetoga Petra prazni, ali pred očima katolika cijeloga svijeta koji je sve više pogođen epidemijom virusa COVID-19. Gospodine, blagoslovi svijet, daj zdravlje tijelima i utjehu srcima, znamo da brineš o nama. Rekao je Papa prije klanjanja pred Presvetim i prije blagoslova Urbi et Orbi – Gradu i svijetu

Amedeo Lomonaco; Ariana Anić - Vatikan

Sinoć je pogled cijelog svijeta bio upravljen prema praznom i kišom okupanom Trgu svetoga Petra, u tišini u kojoj su odjekivali milijuni molitvi i opća potreba za nadom. Univerzalnost molitve i duhovno sjedinjenje označile su nadu Božjega naroda, s papom Franjom koji je utjelovio bît 'prvosvećenika', mosta između zemlje kojoj trebaju odgovori i neba od kojega ga ona traži. Izmučeno čovječanstvo, ali okrenuto prema Bogu, živjelo je taj izvanredni događaj putem sredstava za komunikaciju.

Svi u istoj lađi

Papine riječi u propovijedi povezale su se sa sjenama, ali i svjetlom ovih dana obilježenih trpljenjem, strahom i svjedočanstvima istinske čovječnosti koja se širi među državama i kontinentima. U odlomku uzetom iz Markova Evanđelja (Mk 4, 35), izabranom za tu prigodu, Isus poziva svoje učenike da prijeđu na drugu obalu, ali ih uhvati oluja. Učenici su se prestrašili, a Isus, pouzdajući se u Oca, mirno je spavao. Nakon što je umirio vjetar i more upitao je učenike: „Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?“ I danas – rekao je Papa – živimo u vremenu napadnutom olujom.

Već se tjednima čini da se spustila večer. Gusta se tama nadvila nad naše trgove, ulice i gradove; zagospodarila je našim životima ispunivši sve zaglušujućom tišinom i tužnom prazninom koja paralizira sve na svom putu. To se osjeća u zraku, uočava se u gestama, to govore pogledi. Prestrašeni smo i izgubljeni. Poput učenikā iz Evanđelja iznenada nas je zahvatila neočekivana i žestoka oluja. Shvatili smo da se nalazimo na istoj lađi, svi slabi i dezorijentirani, ali istodobno važni i potrebni, svi pozvani zajedno veslati, svi potrebiti uzajamne utjehe. Na toj se lađi… svi nalazimo – rekao je Papa.

Oluja otkriva naš ego

Tijekom oluje Isus je bio na krmi, na dijelu lađe koji prvi tone, i mirno spavao. Učenici su pak – podsjetio je Papa – mislili da se ne zanima za njih. Ali, kada su ga zazvali, spasio je svoje obeshrabrene učenike. I u našim obiteljima, jedna od stvari koje najviše bole jest kada nam se kaže: 'Zar ti nisam važan?' – napomenuo je te istaknuo – Oluja razotkriva našu ranjivost i iznosi na vidjelo one lažne i suvišne sigurnosti kojima smo gradili svoje planove, svoje projekte, svoje navike i prioritete.

Pokazuje nam da smo ostavili uspavanim i napuštenim ono što jača, podupire i daje snagu našem životu i našoj zajednici. S olujom se urušila obmana onih stereotipa kojima smo maskirali svoj „ego“, uvijek zaokupljeni vlastitom slikom; i na vidjelo je izašla, još jednom, ona (blagoslovljena) zajednička pripadnost kojoj ne možemo izmaći: pripadnost braći.

Vrijeme odluke, a ne suda

Brojne su rane koje je čovjek zadao zemlji koja je više puta, u ravnodušju mnogih, pokazala svoju bol. U ovom svijetu koji Gospodin voli više nego mi – rekao je Papa – išli smo dalje punom brzinom, osjećajući se snažni i sposobni za sve. Pohlepni za profitom, pustili smo da nas potpuno obuzmu stvari i omami žurba. Nismo se zaustavili pred tvojim pozivima, nismo se probudili pred svjetskim ratovima i nepravdama, nismo čuli krik siromaha i našega teško bolesnog planeta. Nastavili smo nesmiljeno dalje misleći da ćemo uvijek ostati zdravi u bolesnom svijetu. Sada, dok smo na nemirnom moru, zazivamo te: „Probudi se, Gospodine!“.

U ovoj korizmi odjekuje tvoj hitni poziv: „Obratite se“, „vratite se k meni svim srcem svojim“ (Joel 2, 12) – rekao je Papa. Pozivaš nas da ovo vrijeme kušnje shvatimo kao vrijeme izbora. To nije vrijeme tvojega suda, nego našega suda: vrijeme da se izabere što je važno, a što prolazno, da se odvoji ono što je potrebno od onoga što nije. Vrijeme je da tijek svojega života ponovno usmjerimo prema Tebi, Gospodine, i prema drugima.

Molitva i tiho služenje – oružje koje pobjeđuje

U ovom svijetu izmučenom pandemijom, put kojim valja ići jest put suodgovornosti, jer nitko se ne može sam spasiti. Liječnici, medicinske sestre i bolničari, zaposlenici u veletrgovinama, zaduženi za čistoću, oni koji njeguju starije osobe, prijevoznici, redarstvene snage, volonteri, svećenici, redovnice i brojni drugi koji su shvatili da se nitko ne spašava sam – napomenuo je Papa. (…) Koliko je onih koji svakodnevno pokazuju strpljivost i ulijevaju nadu, pazeći da ne siju paniku, nego suodgovornost. (…) Koliko je onih koji mole, stavljaju se na raspolaganje i zalažu se za dobro sviju. Molitva i tiho služenje, to je naše pobjedničko oružje.

Gospodin nam je potreban

Istaknuvši potom da je početak vjere svijest da nam je potrebno spasenje, Papa je napomenuo da nismo sami sebi dovoljni, sami tonemo; trebamo Gospodina kao stari moreplovci zvijezde. Pozovimo Isusa u lađe našega života – potaknuo je. Predajmo mu svoje strahove da ih On pobijedi. Poput učenikâ iskusit ćemo da s njim na lađi nećemo doživjeti brodolom. Jer to je snaga Božja: okrenuti na dobro sve što nam se događa, pa i loše stvari. On donosi mir u naše oluje, jer s Bogom život nikada ne umire.

Božji blagoslov

Papa je na kraju ljudski rod povjerio Ocu te zazvao Gospodina da nas ne napusti usred oluje. Želim vas večeras sve povjeriti Gospodinu, po zagovoru Majke Božje, zdravlja njezina naroda, zvijezde u olujnome moru. Neka iz ovih kolonada koje grle Rim i cijeli svijet siđe na vas Božji blagoslov poput utješnog zagrljaja. Gospodine, blagoslovi svijet, daj zdravlje tijelima i utjehu srcima. Tražiš od nas da se ne plašimo, ali naša je vjera slaba i bojimo se. Ali Ti, Gospodine, ne ostavi nas na milost i nemilost oluji – rekao je na kraju papa Franjo.

Ovdje možete pogledati kratki video o Papinoj molitvi s Trga svetog Petra
28 ožujka 2020, 17:41