Papa Franjo: Dajte svoj život za konkretnu zajednicu

Debora Donnini, Ivica Hadaš - Vatikan

Dajte svoj život za konkretnu zajednicu s radošću uskrsnuća i oduševljenjem za ljude, surađujući s pastirima u služenju Božjem narodu u župama, oratorijima, zatvorima i siromašnima – rekao je papa Franjo danas primivši u audijenciju apostolske dijecezanske suradnice iz Milana, Padove i Trevisa. Pozdravivši biskupe i svećenike koji su ih dopratili na čelu s milanskim nadbiskupom, monsinjorom Mariom Delpinijem, Papa im je podijelio pisani govor u kojem je istaknuo središnju dimenziju njihovog identiteta, to jest važan oblik prisutnosti žene u Crkvi.

Ta dimenzija vjernosti, ne nekom neodređenom narodu, nego upravo tom koji ima svoju povijest, svoje bogatstvo i siromaštvo, bitna je osobina poslanja Isusa Krista koji je poslan od Oca izgubljenim ovcama doma Izraelova – napisao je Sveti Otac i napomenuo – To što je dao svoj život za sve nas, nužno prolazi kroz to darivanje za konkretne osobe, konkretnu zajednicu, prijatelje i neprijatelje. Ta vjernost košta, ima tvrdoću križa, no plodna je i rađa u skladu s Božjim planom.

Papa Franjo je želio istaknuti važnu točku njihovog poslanja, to jest iskustvo izravne suradnje s pastirima u služenju narodu i to je učinio pozivajući se na II. vatikanski koncil, na dekret o apostolatu vjernika laika, Apostolicam actuositatem, koji, kad govori osobito o Katoličkoj akciji kaže da ti vjernici laici djeluju pod nadređenim vodstvom same crkvene hijerarhije koja može tu suradnju urediti i kroz izričiti mandat.

Papa zna da je taj posao ponekad težak i naporan, te da Duh Sveti sije posebne darove predanosti po kojima je također moguće posvetiti se u Crkvi. Zato je napisao da je važno da biskup i nadležni svećenici razlučuju kao što se dogodilo u njihovim različitim dijecezanskim stvarnostima.

Primjećujemo neke stvari koje se ponavljaju u različitim iskustvima, a ona najvažnija je da je biskup pažljiv prema daru koji se nalazi u zajednici i koji odgovara nekoj pastoralnoj potrebi, a ne samo nekoj funkciji i funkcionalizmu – napisao je Sveti Otac i primijetio – Tada je to djelo, djelo razlučivanja. Tako se karizma preispituje, prihvaća i prepoznaje, i prima svoj oblik u toj dijecezanskoj zajednici. Stoga se kao važan element očituje uska suradnja s biskupom.

Postoje i drugi oblici u kojima žene surađuju u Crkvi – napisao je papa Franjo i napomenuo da cijeni to što se u prikazivanju njihove karizme oslanja na apostolsku pobudnicu 'Evangelii Gaudium' kada se ističe da nas Isus uzima iz naroda i šalje opet u narod. Taj narod za vas ima konkretno lice vaše biskupije – napisao je Papa i nastavio – Naime, svi instituti koji su ovdje prisutni, predstavljeni su kao biskupijski. Radi se o razgraničenju koje ima značenje ukorjenjenja vjernosti i posvećenja, a ne zatvaranja, posebnosti i isključenosti.

Papa se u govoru osvrnuo na povijest biskupijskih suradnica koja je u Milanu počela u vrijeme biskupske službe svetog Giovannija Battiste Montinija, pape Pavla VI. Biskupijske suradnice nisu osnovane nekom uredskom odlukom, nego na temelju iskustva s apostolatom, osobito u Katoličkoj akciji. To je apostolat o kojem govori koncilski dekret o djelovanju vjernika laika.

Isus nije zbog „feminizma ante litteram“ prihvaćao neke žene među svoje učenike – protumačio je Papa i dodao – nego zato što ga je Otac potaknuo da susretne te sestre kojima je bilo potrebno ozdravljenje kao i muškarcima. Među njima bila je i Marija Magdalena s posebnom karizmom vjere i ljubavi prema Gospodinu koji se ujutro na Uskrs ukazao najprije njoj, povjeravajući joj da vijest o uskrsnuću prenese braći. No i druge su žene na određeni način bile prisutne u događajima uskrsnuća. Pravedno je i lijepo ime koje je biskupijskim suradnicama dao nadbiskup Montini, žene uskrsnuća – zaključio je papa Franjo.