Papa: Ljepota i umjetnost lijek su za kulturu mržnje
Cecilia Seppia; Ariana Anić - Vatikan
Živa kuća, nastanjena i otvorena svima, sa širom otvorenim vratima za sve narode svijeta; mjesto na kojemu se svatko osjeća predstavljenim i gdje se pogled Crkve shvaća konkretno kao pogled koji nema prepreka – rekao je papa Franjo govoreći o pozivu Vatikanskih muzeja na inauguraciji novog postava Etnološkoga muzeja „Anima Mundi“.
Tko dođe ovamo trebao bi osjetiti da u ovoj kući ima mjesta i za njega, za njegov narod, njegovu tradiciju, njegovu kulturu: Europljanin kao i Indijac, Kinez kao i onaj rođen u amazonskoj ili kongoanskoj šumi, onaj s Aljaske, iz australskih pustinja ili s pacifičkih otoka. Svi su narodi ovdje, u sjeni kupole Svetoga Petra, blizu srcu Crkve i Pape. To je tako stoga što umjetnost nije nešto iskorijenjeno; umjetnost se rađa u srcu narodā, ona je poruka: od srca narodā do srca narodā.
Mjesto dijaloga i susreta
Tkogod prijeđe prag ovoga mjesta – dodao je Papa – uvijek će ga dočekati prostor za dijalog, za otvorenost prema drugomu i za susret, i trebat će također osjetiti da njegova umjetnost ima istu vrijednost, isto dostojanstvo, i da je čuvana s jednakim oduševljenjem koje se posvećuje remek-djelima renesanse ili vječnim grčkim i rimskim kipovima, koji svake godine privuku milijune ljudi.
Umjetnička djela protiv mržnje i rasizma
Papa je pohvalio novi postav koji su ostvarili urednici, arhitekti, radnici i obrtnici, u znaku transparentnosti koja uvijek – kako je rekao – čini dobro crkvenim ustanovama, te izrazio zadovoljstvo zbog posebne izložbe o Amazoniji, područja koje je u središtu pozornosti na biskupskoj sinodi koja se održava u Vatikanu. Osim toga, ohrabrio je sve da na svaku kulturu, na svaku osobu gledaju otvorena duha i dobronamjerno, pobjeđujući tako, također kroz ljepotu, brojne viruse koji prijete bratstvu.
Ljepota nas ujedinjuje. Poziva nas živjeti ljudsko bratstvo, suprotstavljajući se kulturi mržnje, rasizma i nacionalizma, koja uvijek vreba. To su selektivne kulture, kulture ograničenoga broja. Prije nekoliko mjeseci, iz ovoga su muzeja prema Pekingu krenula neka djela kineske umjetnosti. A prije toga su druga već bila stigla u neke islamske zemlje… Koliko se dobrih inicijativa može napraviti zahvaljujući umjetnosti, uspješno nadvladavajući i prepreke i udaljenosti – istaknuo je Papa.
Neka odjekuje Božji glas
Zahvaljujući kuratoru izložbe, ocu Nicoli Mapelliju, misionaru Papinskog instituta za vanjske misije (PIME), papa Franjo je poželio da taj Etnološki muzej očuva kroz vrijeme svoj specifični identitet, te da podsjeća na vrijednost sklada i mira među narodima i nacijama. Neka ovdje skupljena umjetnost učini da Božji glas odjekuje u onima koji će posjetiti ovu kolekciju – rekao je na kraju Papa.
Povijest Etnološkoga muzeja
Povijest Etnološkoga muzeja započinje 1925. godine, kada je na poticaj pape Pija XI. postavljena Vatikanska izložba kako bi se javnost upoznalo s kulturnim, umjetničkim i duhovnim tradicijama svih naroda. Na završetku izložbe taj se privremeni događaj pretvorio u stalnu izložbu. Tako je nastao Etnološki misionarski muzej, smješten u Lateranskoj palači sve do njegova preseljenja, početkom '70-ih godina, u sadašnje prostore u Vatikanskim muzejima. Kroz vrijeme u muzeju se skupilo tisuće izložaka iz cijeloga svijeta. I prije te obnove, kolekcija predmeta izloženih u Etnološkom muzeju bila je vrlo različita. Danas se njima pridružuju tisuće prethistorijskih nalaza, darova poklonjenih papi Franji, svjedočanstava velikih azijskih duhovnih tradicija, kao i pretkolumbovskih civilizacija i islama. Ima tu također predmeta afričkih naroda i stanovnika Oceanije, Australije i američkih domorodačkih naroda.
