Cerca

Vatican News
Logo apostolskoga putovanja pape Franje u Mozambik, Madagaskar i Mauricijus, od 5. do 10. rujna 2019. Logo apostolskoga putovanja pape Franje u Mozambik, Madagaskar i Mauricijus, od 5. do 10. rujna 2019. 

Madagaskar očekuje papu Franju

Papa Franjo će za tri tjedna posjetiti Madagaskar, državu na istoimenom otoku u zapadnom dijelu Indijskoga oceana. Bit će to jedna etapa njegova apostolskoga pohoda Mozambiku, Madagaskaru i Mauricijusu, koji će trajati od 5. do 10. rujna 2019. godine

Antonella Palermo; Ariana Anić - Vatikan

U toj zemlji, jednoj od najsiromašnijih na svijetu, djeluju brojni redovnici pružajući tamošnjem stanovništvu različite usluge. Među njima je, od 1962. godine, Misionarski kontemplativni pokret Charlesa De Foucaulda, koji je polovicom prošloga stoljeća ustanovio talijanski svećenik Andrea Gasparino, i koji se, osim na Afriku, proširio i u Brazilu, te Aziji i istočnoj Europi.

Ta zajednica u talijanskom gradu Cuneu dva puta godišnje – tijekom vazmenoga trodnevlja i prvoga tjedna u kolovozu – organizira 'zajedničke pustinje', odnosno iskustva tihe molitve i razgovora o Evanđelju, na kojima se okupljaju stotine ljudi, među kojima brojni mladi. Tijekom posljednje takve inicijative novinarka je naše radijske postaje susrela tri redovnice koje vrlo dobro poznaju Madagaskar. Sestra Lucia prošlih je dana proslavila 60 godina života u zajednici, a 25 je godina živjela na Madagaskaru.

Znam da se već dugo pripremaju za Papin pohod, bit će to sigurno veliko slavlje – kazala je redovnica. Madagaskarski je narod vrlo gostoljubiv i dobrodušan. Sjećam se kada sam radila u menzi za djecu, posebno su se vezali uz mene. Mnogo su mi dali, osjećam da sam primila mnogo više od onoga što sam ja njima dala. Toliko snažno osjećam nostalgiju za njima da bih željela biti među njima kada dođe Papa – rekla je s. Lucia.

Sestra Lalla je mlada redovnica s Madagaskara, ponosna na svoju zemlju. Ona je jedna od sestara Misionarskoga kontemplativnog pokreta Charlesa De Foucaulda koje rade zajedno s talijanskim misionarkama. Upravo zbog svojega siromaštva taj narod već ima u sebi, u svojemu DNA, našu karizmu – sudjelovanje u siromaštvu. Želim da Papa u moj narod donese nadu, kako u svakodnevnom životu tako i u crkvenom zauzimanju. Posebno je mladima, koji su veliki dio Crkve na Madagaskaru, potrebna jakost koja dolazi samo od Boga – istaknula je redovnica.

Njihova je misija na Madagaskaru nastala u Anatihazu, jednom od najsiromašnijih četvrti glavnoga grada. Među barakašima, na područjima bez najosnovnijih usluga, s mnoštvom djece koja nisu pohađala školu, ustanovljena je jedna mala škola s menzom. Kontemplativni misionari ne opskrbljuju strukturama nego ponajviše darom zajedničke molitve, klanjanja, blizine u bratskom duhu.

Sestra Rinalda, od početka je '70-ih godina živjela na sjeveru Madagaskara, gdje se u međuvremenu proširio pokret, ponajviše kako bi služila vrlo brojnim napuštenim bolesnicima, među kojima i onima oboljelima od gube. U početku nije bilo lako, ali s vremenom je postalo vrlo lijepo – kazala je redovnica. Kada sam stigla tamo, bolesnih je od gube bilo vrlo mnogo. Naš se biskup radovao našoj prisutnosti u bolnici za gubave. Dok smo ulazili u kuću u kojoj je bilo bolesnih, gledali su nas kao da smo sunce koje proviruje u njihovo srce. Iako smo malo mogli učiniti, za njih smo bili jedina prisutnost u koju su mogli staviti svoje nade.

Dirljivo je vidjeti sestru Rinaldu dok misli na Malgašane koji, iako su primorani kilometrima hodati kako bi uzeli rezerve vode, znaju mnogo dati. Sjećam se – prisjetila se redovnica – jedne siromašne žene koja je imala dva pileta te je, iako je morala nahraniti čitavu obitelj, nama poklonila ono veće kazavši: Kada se nešto daruje, daje se ono najbolje što posjeduješ. Tako je naš utemeljitelj govorio da se drugomu ne daje ono što je nama suvišno, nego ono što te košta. A malgašani su u tomu pravi učitelji – napomenula je s. Rinalda. 

16 kolovoza 2019, 18:07