Papa: Liječnici služe životu od početka do kraja
Adriana Maotti; Mate Žaja – Vatikan
Nakon što je prisutne pozdravio kardinal Peter Turkson, pročelnik Dikasterija za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja, obratio im se Sveti Otac, započevši govor izrazima poštovanja prema posveti Presvetom Srcu Isusovu koju su članovi spomenutog saveza učinili jučer u Vječnom gradu. Papa je potom istaknuo da su prve kršćanske zajednice Isusa često prikazivale kao liječnika, naglašavajući njegovu pažnju i suosjećanje prema onima koji pate zbog bilo kakve bolesti.
Isusova blizina najpotrebnijima i marginaliziranima
Isus je bio blizak oboljelima ili osobama s invaliditetom, a pogotovo onima koji su zbog toga bili prezreni i marginalizirani – rekao je papa Franjo, dodavši da je Isus tako prekinuo s osuđivanjem oboljelih osoba kao grešnika te im je svojom bliskošću očitovao beskrajnu ljubav Boga Oca prema Njegovoj najpotrebnijoj djeci.
Skrb o oboljelima stoga se javlja kao jedan od temeljnih vidika Kristova poslanja; i zbog toga je tako ostalo i u poslanju Crkve. U evanđeljima je vidljiva snažna veza između Kristova propovijedanja i gesti iscjeljenja onih koji su bolovali od najrazličitijih bolesti i patnja – opsjednuti, mjesečari, uzeti (usp. Mt 4,24) – kazao je Papa.
Liječiti znači ući u dijalog s osobom
Sveti je Otac istaknuo da Isus dodiruje oboljele i patnike te im dopušta da Ga dotaknu, čak i u slučajevima kada je to bilo zabranjeno. Za Njega iscjeljivanje znači približavanje osobi, koju čak i pita što želi da joj učini. Moglo bi biti iznenađenje da liječnik osobu koja pati upita što od njega očekuje – rekao je Papa i dodao da to naglašava vrijednost riječi i dijaloga u odnosu unutar procesa liječenja.
Liječiti za Isusa znači ući u dijalog kako bi se iznijela želja ljudskog bića i slatka snaga Božje ljubavi koja djeluje u njegovom Sinu, jer iscjeljivanje znači započeti put: put olakšanja, utjehe, pomirenja i iscjeljenja – kazao je papa Franjo.
Nježnost, pažnja i poštovanje prema oboljelome
Papa je potom primijetio da Isus nikada ne liječi jedan dio, nego cijelu osobu, jedinstvo duha, duše i tijela. Njegova skrb podiže osobu koja tada često postaje poslanik i mnogo je onih koji nakon oporavka postanu Njegovi učenici. Sa svima uspostavlja bogat i osoban odnos, a ne mehanički, ne na daljinu – rekao je Sveti Otac, napomenuvši potom da su upravo u tu školu Isusa, liječnika i brata patnikā, pozvani liječnici koji u Njega vjeruju, članovi Njegove Crkve.
Članovima Svjetskog saveza liječnika katolika papa Franjo je također kazao da su pozvani približiti se onima koji prolaze kroz trenutke kušnje zbog svoje bolesti, liječiti ih nježno i s poštovanjem prema dostojanstvu te tjelesnoj i mentalnoj cjelovitosti osobe, pažljivo slušati, pri odgovoru koristiti odgovarajuće riječi koje prate geste skrbi, što ih čini humanijima i učinkovitijima. Vi ste kao liječnici pozvani dati nadu koja dolazi od Boga, ali i od onih koji rade u medicinskim istraživanjima, kojima odajemo priznanje – rekao je Sveti Otac.
Život nam je povjeren, nismo mu vlasnici
Tijekom proteklih sto godina napredak je bio izuzetno velik – kazao je Papa i dodao – Postoje nove terapije i brojni lijekovi u postupku istraživanja. Svi su ti lijekovi prethodnim generacijama bili nezamislivi. Možemo i moramo ublažiti patnju te obrazovati sve kako bi postali odgovorniji za svoje zdravlje i zdravlje bližnjih. Moramo se također prisjetiti da liječiti znači poštovati dar života od početka do kraja. Nismo mi vlasnici života. Život nam je povjeren, a liječnici mu služe – rekao je papa Franjo.
Za liječničko je poslanje Sveti Otac rekao da na povlašten način drugome omogućuje osjetiti kako Bog, naš Otac, svima želi dati život i ljubav. Katoličkom su liječniku – istaknuo je potom – potrebni stručnost, strpljenje, duhovna snaga i bratska solidarnost, profesionalnost, spremnost na suradnju i moralna nepopustljivost.
Na kraju je papa Franjo predstavnicima Svjetskog saveza liječnika katolika poželio da, napajajući se na Božjoj Riječi i sakramentima, od Duha Svetoga prime dar razlučivanja kako bi se mogli suočiti s osjetljivim i složenim situacijama te kako bi u pravom trenutku mogli reći prave riječi i, kada je to potrebno, gajiti šutnju.
