Papa Franjo: Rasipanje je najokrutniji izraz odbacivanja
Emanuela Campanile; Ariana Anić - Vatikan
Zahvalnost koju je papa Franjo izrazio članovima i volonterima Banke hrane Europa (Food Bank), koje je danas primio u audijenciju, bilo je puno divljenja prema njihovu radu koji traje neprekidno već 30 godina, a koji želi biti prva konkretna gesta na putu iskupljenja u korist potrebitih. Riječ je o obvezi izgrađenoj inteligentno – rekao je Papa – i koja se poziva na solidarne korijene Europe.
Važno je da dobro bude doista dobro napravljeno; ne može biti rezultat improvizacije – upozorio je papa Franjo – ono zahtijeva inteligenciju, kreativnost i kontinuitet. Potrebno mu je zajedničko viđenje, te da ljudi budu zajedno; teško je, naime, činiti dobro ako se ljudi međusobno ne vole.
U tom nas smislu vaše stvarnosti vraćaju na solidarne korijene Europe, jer traže jedinstvo u konkretnom dobru – primijetio je Sveti Otac. Lijepo je vidjeti različite jezike, vjerovanja, tradicije i usmjerenja, kako se okupljaju, ali ne zato da podijele vlastite interese, nego da se zauzmu za dostojanstvo drugih. Ono što činite bez mnogo riječi odašilje poruku da se budućnost ne gradi tražeći korist za sebe; napredak svih ljudi, naime, raste ako pratimo one koji su zaostali – istaknuo je Papa.
Rasipanje je odbacivanje i odbijanje drugoga
Glad i rasipanje idu usporedno – mišljenje je pape Franje – Stoga nije moguće ukloniti jedno dok se ne zaustavi drugo. Rasipanje očituje nezanimanje za svari i ravnodušje prema onima koji su ih lišeni. Rasipanje je najokrutniji izraz odbacivanja – rekao je Papa te podsjetio na Isusovu gestu kada je, nakon što je podijelio mnoštvu kruh, zahtijevao da se skupe preostali ulomci „da ništa ne propadne“ (usp. Iv 6, 12).
Skupljati kako bi se ponovno podijelilo; ne proizvoditi da bi se rasipalo. Bacanje hrane znači odbacivanje ljudi. Gospodarstvo, rođeno zato da vodi brigu o domaćinstvu, postalo je bezosobno; umjesto da služi čovjeku, ono ga svodi na ropstvo, pokoravajući ga financijskim mehanizmima koji su sve dalje od stvarnoga života i kojima se sve manje može vladati. Kako možemo živjeti dobro kada su ljudi svedeni na brojeve, kada se više pojavljuju statistike nego ljudska lica, a životi ovise o burzovnim indeksima? – upitao je papa Franjo.
Što se može učiniti?
Papa stoga ponovno predlaže konkretni i solidarni put prema općem dobru; put odgovornosti u suprotstavljanju nepravdi i šutnji mnogih. Stvari se ne uređuju destabiliziranjem ili sanjanjem o povratku u prošlost, nego potičući dobro, zauzimajući se za zdrave i solidarne načine. (…) Potrebno je podupirati one koji žele promjene na bolje, treba podupirati modele rasta utemeljene na društvenoj jednakosti, ljudskom dostojanstvu, obiteljima, budućnosti mladih, i poštovanju okoliša.
Kružno se gospodarstvo više ne može odgađati. Rasipanje ne može biti posljednja riječ koju malo dobrostojećih ljudi ostavlja u nasljeđe, dok veliki dio čovječanstva šuti – upozorio je Papa te na kraju potaknuo nazočne da uključe sve koje susreću, a posebno mlade, da im se pridruže u promicanju dobra, u korist svih ljudi.
