Vatican News
Papa sa svećenicima na misi posvete ulja u Bazilici svetoga Petra Papa sa svećenicima na misi posvete ulja u Bazilici svetoga Petra  (Vatican Media)

Papa svećenicima: Nismo puki djelitelji ulja, nego pomazani da bismo pomazivali druge

Pomazujemo prljajući ruke i dodirujući rane, grijehe i tjeskobe naroda

Ivica Hadaš - Vatikan

Nismo puki djelitelji ulja, nego pomazani da bismo pomazivali druge – rekao je papa Franjo svećenicima danas, na misi posvete ulja u Bazilici svetoga Petra, osvrnuvši se na evanđelje po Luki o Izaijinom proroštvu koje Isus primjenjuje na sebe, čitajući ga svečano pred svojim narodom. Nazaretska sinagoga bila je puna rodbine, susjeda, poznanika, prijatelja, pa i protivnika. Svi su Njega gledali. Crkva svoje oči uvijek drži uperene u Isusa, pomazanika kojeg Duh šalje kako bi pomazao Božji narod.

Evanđelja nam često predstavljaju sliku Gospodina usred mnoštva, okružena i pritisnuta ljudima koji mu donose bolesnike, mole ga da istjera zle duhove, slušaju Njegovo učenje i hode s Njim – rekao je Papa i istaknuo – Gospodin nikada nije izgubio taj izravan kontakt s ljudima, uvijek je održavao milost blizine s ljudima u cjelini i sa svakom osobom usred toga mnoštva. To vidimo u Njegovom javnom životu, a tako je bilo i od početka; sjaj Djeteta poslušno je privlačio pastire, kraljeve i ljude poput Šimuna i Ane. Tako je bilo i na križu; Njegovo srce sve privlači k sebi (Iv 12,32): Veronike, Cirence, razbojnike i satnike.

Izraz „mnoštvo“ nije pogrdan – rekao je Sveti Otac i primijetio – Možda u nečijem uhu mnoštvo može zvučati kao bezimena i neodređena gomila. No, u evanđelju vidimo da kada mnoštvo djeluje zajedno s Gospodinom koji je u njemu kao pastir, ono se preobražava. U duši ljudi ponovo se budi želja da slijede Isusa, raste divljenje i oblikuje se razlučivanje.  

Luka kaže da ga je mnoštvo „tražilo“ (Lk 4,42) i „slijedilo“ (Lk 14,25), „pritiskalo“, „okruživalo“ (Lk 8,42-45) i „silan je svijet dolazio slušati ga“ (Lk 5,15) – rekao je papa Franjo i nastavio – To da su ga ljudi slijedili nadilazi svaku računicu, slijedili su ga bez uvjeta, s mnogo ljubavi. To je u suprotnosti sa sitničavošću učenika čiji odnos prema ljudima graniči s okrutnošću kada savjetuju Gospodinu da ih otpusti kako bi tražili nešto za jelo. Tu je počeo klerikalizam; tom željom da si osiguraju hranu i svoju udobnost, ne brinući o ljudima. Gospodin je prekinuo to iskušenje i rekao: „Podajte im vi jesti“ (Mk 6,37).  Isusov je odgovor bio: „brinite o narodu!“.

Druga milost koju mnoštvo dobiva kada slijedi Isusa jest divljenje ispunjeno radošću – rekao je Papa i dodao – Ljudi su se divili Isusu (Lk 11,14) i Njegovim čudima, no prije svega Njegovoj vlastitoj osobi. Ljudi su jako voljeli pozdravljati ga na ulici, željeli su da ih blagoslovi i da ga blagoslivljaju, poput one žene koja je usred mnoštva blagoslovila Njegovu majku. Gospodin je pak sa svoje strane bio zadivljen vjerom ljudi. To ga je radovalo i nije propuštao priliku da to istakne.  

Treća milost koju ljudi primaju jest razlučivanje. „Saznalo to mnoštvo pa pođe za Njim“ (Lk 9,11). „Mnoštvo osta zaneseno njegovim naukom. Ta učio ih kao Onaj koji ima vlast“ (Mt 7,28-29; Lk 5,26). Krist, Riječ Božja koja se utjelovila, u ljudima izaziva tu karizmu razlučivanja – rekao je Sveti Otac i objasnio – svakako nije to razlučivanje stručnjaka u spornim stvarima. Kad su farizeji i zakonoznanci raspravljali s Njim, ono što su ljudi prepoznali bila je Isusova vlast; snaga Njegovog nauka koja je mogla ući u srca i činjenica da su mu se zli duhovi pokoravali, štoviše, na trenutak je ostavio bez riječi one koji su se bavili podmuklim dijalozima, a ljudi su uživali u tome.

Luka ukazuje na četiri velike skupine koje su prvi primatelji Gospodinova pomazanja: siromašni, ratni zarobljenici, slijepi i potlačeni – rekao je papa Franjo i primijetio – Općenito ih navodi, no potom s radošću vidimo da će ti pomazani, tijekom Gospodinova života, dobiti svoje pravo lice i ime. Kako se pomazanje uljem nanosi na jednom dijelu, a njegovo se dobrotvorno djelovanje širi po cijelom tijelu, tako Gospodin, ponovo uzimajući Izaijino proroštvo, naziva neka „mnoštva“ kojima ga Duh Sveti šalje, slijedeći dinamiku onoga što možemo nazvati „uključiva preferencijalnost“: milost i karizma koja se daje osobi ili skupini, kao i svako djelovanje Duha, posebno obiluje na dobrobit svih.

Siromašni su oni koji su prignuti, poput prosjaka koji se prigibaju kako bi molili – rekao je Papa i istaknuo – no, siromašna je i udovica koja svojim prstima pomazuje dva novčića koja su bila sve što je taj dan imala za život. Pomazanje te udovice kako bi dala milostinju ostaje nezapaženo očima svih, osim Isusu  koji je dobrohotno gledao njezinu malenost. S njom Gospodin može u potpunosti izvršiti svoje poslanje navještaja evanđelja siromašnima. Radosna vijest je u tome da njezina djela u Kraljevstvu Božjem vrijede više nego sva bogatstva ovoga svijeta, a ona to živi u sebi poput mnogih svetaca.  

Slijepci su predstavljeni u slijepom prosjaku Bartimeju (Mk 10,46-52) koji je ponovo progledao i od tada je imao oči samo kako bi slijedio Isusa – rekao je Sveti Otac i dodao – To je pomazanje pogleda! To je naš pogled kojem Isusove oči mogu vratiti sjaj koji može dati samo besplatna ljubav, onaj sjaj koji nam svakodnevno ukradu zanimljive ili banalne slike kojima nas preplavljuje svijet.

Da bi predstavio potlačene, Luka koristi izraz koji sadrži riječ „trauma“ – rekao je papa Franjo i objasnio – To je dovoljno da podsjeti na prispodobu o dobrom Samarijancu (Lk 10,34) koji rane čovjeka koji je bio na smrt pretučen i ležao uz cestu, pomazuje uljem. To je pomazanje ranjenoga Kristova tijela! U tom je pomazanju lijek za sve rane koje ljude, obitelji i cijele narode isključuju, čine suvišnima i odbačenima.

Što se tiče zatvorenika, misli se na ratne zarobljenike, a Isus koristi izraz koji se odnosi na zatočeništvo i odvođenje iz Jeruzalema u ropstvo (Lk 21,24) – rekao je Papa i podsjetio – Danas su gradovi zatočeni ideološkom kolonizacijom. Jedino pomazanje naše kulture, koja je oblikovana radom i umjetnošću naših predaka, može osloboditi naše gradove od tih novih oblika ropstva. Draga braćo svećenici, ne smijemo zaboraviti da su ti ljudi, to mnoštvo koje Gospodinovo pomazanje diže i oživljava, naši evanđeoski uzori. Oni su ti koji pomazanje Duhom Svetim u nama, koji smo pomazani da bismo pomazivali, čine stvarnim. Bili smo uzeti iz njihove sredine i bez straha možemo se poistovjetiti s tim jednostavnim ljudima. Oni su slika naše duše i Crkve. Svatko od njih utjelovljuje jedinstveno srce našeg naroda.

Mi smo, svećenici, onaj prosjak i željeli bismo imati srce siromašne udovice kada dajemo milostinju, dodirujemo prosjakovu ruku i gledamo ga u oči – rekao je Sveti Otac i nastavio – Mi smo Bartimeji i svako jutro trebamo ustajati i moliti: „Gospodine, da ponovo progledam!“ (Lk 18,41). Mi svećenici, u nekom smo trenutku ranjeni svojim grijehom i od razbojnika pretučeni na smrt. Želimo biti prvi koji će biti među suosjećajnim rukama dobrog Samarijanca kako bismo mogli svojim rukama iskazati suosjećanje drugima.

Nismo djelitelji ulja iz boce – rekao je papa Franjo i istaknuo – Pomazujemo dijeleći sebe, svoje zvanje i svoje srce. Dok pomazujemo ponovo smo pomazani vjerom i ljubavlju svojeg naroda. Pomazujemo prljajući ruke i dodirujući rane, grijehe i tjeskobe naroda.  Pomazujemo tako da naše ruke počinju mirisati na njihovu vjeru, nadu, vjernost i velikodušnost bez pridržaja.  

Onaj tko nauči pomazivati i blagoslivljati, ozdravlja od sitničavosti, zlostavljanja i okrutnosti. Molimo kako bi Otac nebeski u nama obnovio snagu Duha Svetoga i dao da se udružimo u molitvi za Njegovo milosrđe za narod koji nam je povjeren i za cijeli svijet. Tako mnoštvo, okupljeno u Kristu može postati jedini vjerni Božji narod koji će zadobiti svoju puninu u Kraljevstvu Božjem – zaključio je Papa.

18 travnja 2019, 18:39