Papa: Tko gradi zidove postaje njihov zarobljenik

Ariana Anić - Vatikan

U zrakoplovu kojim se jučer vratio iz Maroka u Rim, papa Franjo se, kao uvijek, susreo s novinarima te više od pola sata razgovarao s njima o dijalogu s muslimanima, o apelu za Jeruzalem, migrantima i Europi, o slučaju kardinala Barbarina, o slobodi savjesti koja je u opasnosti u zemljama s kršćanskom tradicijom te o djelovanju đavla.

Na pitanje koje će posljedice njegov posjet Maroku ostaviti za budućnost, za mir u svijetu i suživot u dijalogu među kulturama, Papa je prije svega, izražavajući se simbolički, istaknuo da je za sada riječ o cvjetovima, a plodovi će – kako je rekao – doći poslije. Izrazio je zadovoljstvo upravo završenim putovanjem u Maroko, kao i onim u Ujedinjene Arapske Emirate, jer je mogao govoriti o onomu što mu snažno dotiče srce, a to su mir, jedinstvo i bratstvo među ljudima. S braćom muslimanima i muslimankama to smo bratstvo potvrdili u dokumentu iz Abu Dhabija – napomenuo je Papa.

Ne smijemo popustiti! – potaknuo je potom te kazao da je istina da će još biti teškoća, jer ima upornih skupina ljudi. Želio bih to jasno reći: u svakoj religiji uvijek postoji skupina integralista koji ne žele ići naprijed, koji žive od gorkih sjećanja, od sukoba iz prošlosti, koji više traže rat, te siju strah. Mi smo, naprotiv, vidjeli da je ljepše sijati nadu, ići uvijek naprijed, držeći se za ruku – kazao je Sveti Otac te istaknuo da se i u Maroku vidjelo da su potrebni mostovi.

Žalosni smo kada vidimo ljude koji radije grade zidove. Upravo će oni koji grade zidove završiti kao zatvorenici svojih zidova. Naprotiv, oni koji grade mostove, oni će napredovati. Graditi mostove je, po mom mišljenju, nešto gotovo nadljudsko, potreban je vrlo veliki napor – primijetio je papa Franjo te spomenuo Ivu Andrića i njegov roman „Na Drini ćuprija“. On piše da je most napravio Bog, krilima anđela kako bi ljudi komunicirali. Most služi za ljudsku komunikaciju. To je prekrasno, i to sam vidio u Maroku – kazao je. Zidovi su, naprotiv, protiv komunikacije; služe za izolaciju, a oni koji ih grade postat će zatvorenici.

Na pitanje jednoga novinara što treba konkretno činiti kako bi se ojačao dijalog, Papa je kazao da dijalog ne može biti iz laboratorija; on mora biti ljudski, a ako je ljudski to znači da su u njega uključeni um, srce i ruke; upravo se tako potpisuju sporazumi – istaknuo je Sveti Otac. Primjerice, zajednički apel za Jeruzalem korak je naprijed koji nisu učinile marokanska i vatikanska vlast, nego braća vjernici koji trpe gledajući taj 'grad nade' koji još uvijek nije tako univerzalan kako želimo svi: židovi, muslimani i kršćani.

Papa Franjo je u razgovoru s novinarima, među ostalim, izrazio zabrinutost zbog nazadovanja kršćana kada oduzimaju slobodu savjesti, te spomenuo liječnike i kršćanske zdravstvene ustanove koje nemaju pravo na priziv savjesti u slučaju, primjerice, eutanazije. Crkva ide naprijed, a vi, kršćanske zemlje, idete unatrag, kako to? – upitao je Papa te upozorio kako postoji opasnost da vlade nekih zemalja oduzmu slobodu savjesti koja je prvi korak prema slobodi bogoštovlja.

Što se pak tiče slučaja kardinala Barbarina Sveti je Otac istaknuo da postupak još nije završio te vrijedi pretpostavka nevinosti. To je vrlo važno jer je u suprotnosti s površnom medijskom osudom – istaknuo je te podsjetio na slučajeve kada je preuranjena medijska osuda uništila živote osoba za koje se poslije uspostavilo da su nedužne.

Na pitanje o podizanju zidova u Sjedinjenim Američkim Državama, pa i u samom Maroku, u kojemu je Španjolska podigla dvije pregrade, papa Franjo je istaknuo da su ljudska prava na prvom mjestu, ispred dogovora. Što se pak tiče migranata kazao je da i kod ljudi dobre volje primjećuje strah koji je – prema njegovima riječima – početak diktature. Učimo iz povijesti: sijati strah znači skupljati okrutnost, zatvorenost te jalovost.

Iseljavanje, naprotiv, valja sprječavati velikodušnošću, obrazovnim i gospodarskim ulaganjima, a ne silom – napomenuo je Papa te dodao da je istina da ne može jedna zemlja primiti sve migrante, ali ih se može rasporediti po cijeloj Europi. Valja ih prihvatiti otvorena srca, a potom ih treba pratiti, promicati i integrirati. Ako jedna zemlja ne može integrirati, treba odmah razgovarati s drugima kako bi se tim ljudima omogućio dostojan život.

Na pitanje o pedofiliji Papa je istaknuo da je to veliko svjetsko zlo, ali i da se ono ne može shvatiti bez duha zla; to je konkretan problem. Pobijediti duh zla ne znači oprati ruke, reći 'to je đavolje djelo' – istaknuo je te dodao – I mi se trebamo boriti protiv đavla, ljudskim stvarima; (…) disciplinskim mjerama, ali i pokorom, molitvom. Potrebno je poznavati i ljudski i duhovni dio.