Cerca

Vatican News
Sveta obitelj Sveta obitelj 

Sveti Josip i pape posljednjih stotinu godina

Posebna veza povezuje pape posljednjih stotinu godina sa svetim Josipom. 'Stil' Marijina zaručnika i tihoga Isusova čuvara na različite je načine nadahnjivao njihovu petrovsku službu, ovisno o razdoblju u kojem su živjeli, kao i o njihovu osobnom iskustvu

Alessandro De Carolis; Ariana Anić - Vatikan

U prostorijama u kojima živi i radi Jorge Mario Bergoglio cijeli život ima kip svetoga Josipa, prikazanoga usnuloga, u stavu koji je manje popularan na Zapadu nego u Latinskoj Americi. I danas se taj kipić ističe u njegovoj radnoj sobi u Domu svete Marte. Ta je skulptura, i štovanje pape Franje prema tomu što ona predstavlja, iznenada postala svjetski poznata kada je sãm Papa govorio o njoj na Svjetskom susretu obitelji u Manili. Pritom je otkrio veliko pouzdanje u posredničku snagu Isusova zemaljskog oca i hranitelja, te divljenje za njegovu ulogu i stil.

Volim svetoga Josipa, jer je snažan i šutljiv čovjek – rekao je tada papa Franjo. Na svom radnom stolu imam kip svetoga Josipa koji spava, i kada imam neki problem ili neku teškoću, napišem poruku na komadiću papira i stavim ga ispod kipa svetoga Josipa kako bi ga on mogao sanjati. Ta gesta znači: moli za taj problem! – kazao je Papa.

Nakon Petra, među papama je bilo mnogo Ivanā, Benediktā, Pavlā, Grgurā, ali nijedan Josip. Nije zabilježen nijedan papa s tim imenom. Međutim, mnogima je, posebno u posljednjem stoljeću, to bilo krsno ime. Početkom XX. stoljeća Giuseppe Melchiorre Sarto postaje Pio X., a poslije na Petrovu stolicu sjedaju Angelo Giuseppe Roncalli, Karol Józef Wojtyla i Joseph Ratzinger. Papa Franjo ne nosi ime Josip, ali 19. ožujka sa zahvalnošću slavi obljetnicu mise ustoličenja i početka petrovske službe.

Ni Pavao VI. ne nosi ime Josip, ali posebno od 1963. do 1969. godine, nije propustio slaviti misu na svetkovinu 19. ožujka. Svaka njegova propovijed tako postaje djelić osobnoga prikaza u kojemu papa Montini pokazuje svoju zadivljenost potpunim Josipovim posvećenjem svojemu poslanju, tim „možda sramežljivim“ čovjekom, ali nadarenim nadljudskom veličinom koja očarava, i zbog koje ne uzmiče iako prihvaćanje zaručnice kao što je Marija i sina kao što je Isus znači biti vanzemaljac među ljudima njegova doba.

Tako je u propovijedi na Josipovo 1969. godine Pavao VI. istaknuo da je upravo na svetom Josipu bio teret, odgovornost, rizici i brige male i posebne svete obitelji. Na njemu je bilo služenje, rad, žrtva, u polusjeni evanđeoskoga okvira u kojemu ga rado razmatramo, i sada, kada ga poznajemo, rado ga zovemo sretnim, blaženim. To je Evanđelje. U njemu vrijednosti ljudskoga života poprimaju drugačiju mjeru od one kojom smo naučeni cijeniti ih; ovdje, ono što je maleno postaje veliko – rekao je papa Pavao Šesti.

U 26 godina papinstva Ivan Pavao II. imao je bezbroj prigoda za govor o svetom Josipu kojemu se – kako je govorio – moli svakoga dana. To je štovanje sažeo u dokumentu koji mu je posvetio 15. kolovoza 1989. godine, kada je objavljena apostolska pobudnica 'Redemptoris Custos'. U njemu papa Wojtyła istražuje Josipov život u svakoj njegovoj gesti te, budući da je bio osjetljiv na vidike kršćanskoga braka, dao temeljito tumačenje odnosa između dvoje nazaretskih supružnika. Odnosno milosti zajedničkoga življenja karizme djevičanstva i dara braka.

Josip je čovjek kojega Matej u evanđelju naziva pravednikom, zaštitnik opće Crkve, radnikā i bezbrojnih zemalja, među kojima i Hrvatske, gradova i mjesta, ali ne poznaju se njegove riječi nego samo šutnja. Na tu se njegovu prividnu neprisutnost osvrnuo i Benedikt XVI., te u njoj istaknuo bogatstvo potpunoga života, koji je – kako je rekao u podnevnom nagovoru 18. prosinca 2005. godine – svojim primjerom utjecao na razvoj Isusa čovjeka-Boga. Tišina je to zahvaljujući kojoj Josip, zajedno s Marijom, čuva Riječ Božju (…) tišina prožeta stalnom molitvom, molitvom Gospodinova blagoslova, klanjanja njegovoj svetoj volji i bezrezervnoga povjeravanja njegovoj providnosti – rekao je papa Ratzinger.

Papa Franjo je pak dugo razmišljao o svecu kojemu povjerava svaku brigu. On je čovjek koji čuva, čovjek koji pomaže rasti, čovjek koji nosi svako očinstvo i svako otajstvo, ali ništa ne uzima za sebe – rekao je papa Franjo u propovijedi na jednoj od jutarnjih misa u Domu svete Marte. Na kraju – istaknuo je 20. ožujka 2017. godine – Josip je čovjek koji djeluje i kada spava, jer sanja ono što Bog želi.

Danas bih ga želio moliti da svima nama dade sposobnost sanjanja, jer kada sanjamo velike, lijepe stvari, približavamo se Božjem snu, onomu što Bog sanja o nama. (…) I neka svima nama podari vjernost koja općenito raste u ispravnom ponašanju, jer on je bio pravednik, koja raste u tišini, u malo riječi, i u nježnosti koja je sposobna čuvati vlastite i tuđe slabosti – rekao je papa Franjo.

19 ožujka 2019, 18:42